Čini mi se da sam te morao voljeti…

Čini mi se da sam te morao voljeti na bezbroj nacina, bezbroj puta,
U zivotu nakon zivota, u dobu nakon doba, zauvijek.
Moje opcinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pjesama
Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje razlicite nacine
U zivotu nakon zivota, u dobu nakon doba, zauvijek.

Kada god čujem stare price o ljubavi, to je stoljecima star bol,
Ta stara prica o razdvojenosti ili zajednickom zivotu,
Kao sto uvijek gledam iznova u proslost, na kraju uvijek ti iskrsnes
Prekrivac sjaja polarne zvijezde koja isijava kroz tamu vremena:
Postajes simbol onoga što se pamti zauvijek.

Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora
Srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
Igrali smo uz million drugih ljubavnika, djeleci istu
Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka -
Stara ljubav, ali u obliku koji se radja i radja uvijek iznova.

Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronasavsi svoj kraj u tebi,
Ljubav covjeka svih vremena, proslosti i vjecnosti:
Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni zivot.
Sjecanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom nasom ljubavlju -
I pjesme svih pjesnika, proslosti i vjecnosti.

R. Tagore