Otiso Vukan u Englesku, paket aranzman sedam dana, i vratio se na
Cetinje sav u zlatu, pun love k'o pleve. Brzo pukne glas da je iz Engleske doneo
250.000 funti. Sretne ga Milo:

"Jel', bog  ti, Vukota, a de tolike pare namice, jadan?"-upita ga Milo.

"A igra sam ti Engleskoga pokera s jednoga lorda".-rece mu Vukan.
" Ajd' ne lazi, de lord s tobom karte da igra?!"-zacudjeno ce Milo.

" Pa, ovako ti je to bilo: setamo ti mi uz neku rijeku Temzu, kad vidim,
    dijete se davi. Pritrcim, pruzim mu neku motku, izvadim nistaka, kad
    ete ti ide jedan gospodin. "Fala ti", kaze,
    "duznik sam tvoj do vijeka. Kazuj, s'cim oces da te nagradim?", veli. Ma
    necu, coce, nista, kazem ja. I tu me on pozove uvece na prijem kod
    njega, oce, kaze, bar nekako da mi se oduzi."-isprica mu Vukan.

"Jel' bas u kucu?"-upita Milo.

"Kaku kucu, jado, u zamak! Lord ti je to, jadan. Dodem ti ja tako, i sam
    se uparadio, popricamo, popijemo po neku rakiju, dok ce lord i oni
    njegovi "Vukane, a umete li vi da igrate poker u toj Crnoj Gori?" Tu me
    nesto strecne - pita k'a da smo mi Crnogorci divljaci - "No kako, velim,
    no igramo. Svako ti dijete kod nas pokera igra". Podeli lord, a   mene u
    ruke dopanu tri popa. Stavim ti ja pedeset funti, plati lord i kaze "Sta
    si, Vukane?".Tri oca, kazem. E, ne valjas, veli on, ja imam tri keca -
    i pocinje da kupi pare. De ces, bre, te pare, jadan?! Daj prvo karte da
    ti vidim! - uvatim ga ja za ruku, kad me on zacudeno pogleda: Mister
    Vukane, kaze, pa ovo je dzentlmenski poker! Mi gospoda jedni drugima
    karte ne pokazujemo, no igramo na povjerenje, veli. "A, na povjerenje!
    Pa sto mi odma ne rece!"  E, moj Milo, kad je mene pocela srat karta..."

Sory ako je bilo.

dobar