Voyager došao do nove regije na rubu solarnog sistema

Voyager došao do nove regije na rubu solarnog sistema

NASA-ina svemirska letjelica Voyager 1 je ušla u novu regiju između našeg solarnog sistema i međuzvjezdanog prostora. Podaci koje je sakupio Voyager tokom prošle godine otkrivaju da je ova regija neka vrsta kozmičkog čistilišta. U njemu se vjetrovi nabijenih čestica koje izlaze iz Sunca smiruju, magnetno polje našeg solarnog sistema je u tom prostoru izmjenjeno i visoko-energetske čestice iz unutrašnjosti našeg solarnog sistema tamo, čini se, cure u međuzvjezdani prostor.

„Voyager nam je pokazao da se nalazi u regiji stagnacije u zadnjem vanjskom sloju balona koji obuhvaća naš solarni sistem“, kaže Ed Stone, znanstvenik s Voyager projekta u California Institute of Tehnology u Pasadeni.

„Voyager nam je otkrio da ono što je izvana nekako stvara pritisak prema unutra. Ne bi smo trebali dugo čekati da saznamo kako međuzvjezdani prostor stvarno izgleda.”

Položaj Voyagera.

Unatoč dome da je Voyager 1 oko 11 milijardi milja (18 milijardi kilometara) od Sunca, još uvijek nije u međuzvjezdanom prostoru. Prema najnovijim podacima, smjer silnica magnetnog polja se još nije promijenio, ukazujući na to da je Voyager još uvijek unutar heliosfere, balona nabijenih čestica koje Sunce izbacuje oko sebe.

Podaci ne otkrivaju točno kada će Voyager 1 proći rub solarne atmosfere u međuzvjezdani prostor, ali se predviđa da bi to moglo biti varirati od par mjeseci do par godina.

Najnovija saznanja, opisana ovog tjedna na sastanku Američke Geofizikalne Unije u San Franciscu, dolaze iz Voyagerovog instrumenta nabijenog nisko energetskim česticama, podsistema kozmičkih zraka i magnetometra.

Znanstvenici su još prije objavili da se vanjska brzina solarnog vjetra smanjila na nulu u Aprilu 2010., označavajući početak nove regije.

Voditelji misije izvrtjeli su letjelicu nekoliko puta ovog proljeća i ljeta da pomognu znanstvenicima da istraže da li je solarni vjetar puhao snažno u drugom smjeru. Nije. Voyager 1 krstari nebeskim morima nalik našim zemaljskim bonacama.

Tokom prošle godine Voyagerov magnetometar je također prepoznao udvostručenje intenziteta magnetnog polja u regiji stagnacije. Povećan intenzitet magnetnog polja pokazuje da ga unutarnji pritisak međuzvezdanog prostora sakuplja.

Položaj letjelica Voyager 1 i 2 i Pioneera 10 i 11.

Voyager je mjerio energentske čestice koje koje potječu iz unutrašnjosti i van našeg solarnog sistema. Do sredine 2010. intenzitet čestica koje potiču iz unutrašnjosti našeg solarnog sistema je mirovao.

No tokom prošle godine, intenzitet tih energetskih čestica se smanjivao, kao da protječu u međuzvjezdani prostor. Čestice su sada upola manje obilne kao što su bile proteklih 5 godina.

U isto vrijeme, Voyager je otkrio veliko povećanje u intenzitetu visoko-energetskih elektrona iz nekog drugog mjesta u galaksiji koje se šire u naš solarni sistem izvana, što je još jedna indikacija nadolazeće granice.

“Koristili smo tok energetski nabijenih čestica prema Voyageru kao vjetrokaz da procjenimo brzinu solarnog vjetra,” kazao je Rob Decker, istraživač nisko nabijenih čestica projekta Voyager s Sveučilišta primjenjene fizike u Laurelu, Maryland.

Zlatna ploča Voyagera koja objašnjava gdje se mi nalazimo u svemiru.

“Otkrili smo da su brzine vjetra u ovoj regiji niske i da dolaze u naletima. Po prvi puta, vjetar puše direktno u Voyager. Očito je da putujemo potpuno novim teritorijem. Znanstvenici su već prije nagađali da bi tamo mogao biti sloj stagnacije, ali nismo bili sigurni da je postojao do sad.

Lansirani 1977., Voyager 1 i 2 su u dobrom stanju. Voyager 2 je 9 milijardi milja (15 milijardi kilometara udaljen od Sunca.)

Originalni tekst ....

Preuzeto sa ...