Noc stize.
Lazni osmjeh i sreca,
prave mjesto za mrak, tugu i bol.
Kao sminka, pada maska sa lica mog.
Gledam u ogledalo
i vidim djevojku.
Gledam u to nepoznato lice,
u te oci, koje me tuzno gledaju,
i pitam se, dali sam to ja?
Ne osjecam suze,
koje liju niz obraz moj,
ne cujem teski uzdah moga srca,
ne primjecujem, da vec stoti put na danu, mislim na tebe.
Naviknula sam na te osjecaje.
Prate moj dan nesvjesno. .
Isto kao sto nesvjesno disem.
Zivim u svijetu
gdje postojimo ja i ti - zajedno.
Zivim u svijetu gdje ima buducnosti za nas,
u svijetu gdje me volis...
Znam, lazem se,
ali me cini sretnom.
Divno je buditi se sa tobom,
i zaspati u tvom zagrljaju.
Tada sretna sam.
Sve je dobro,
dok ne cujem glas koji slici tvome,
dok ne mirisim parfem koji me podsjeca na tebe.
Dok vjetar ne zagrli tijelo moje,
i dok ne vidim usne, njezne ka tvoje.
Jer tada moram istini pogledati u oci.
Da samo mozes osjetiti jednu sekundu toga bola,
koji vrijedja srce moje,
razumijeli bi svi, sto se skrivam u drugom svijetu.
Nemogu rijecima opisati tu bol,
koja mi griz srce, krade zrak i rani tijelo moje.
Kako nesto, sto je tako divno,
moze tako boljeti?
Tada mrzim ga!
Mrzim ga sto ima tu moc, da me tako uvrijedi.
Mrzim, sto ne osjeca isto kao ja
mrzim ga sto nije tu.
Krivim Boga, jer mi je poklonio njega,
pokazao mi, sta znaci biti sretna
i onda mi to sve opet oteo!
A naj vise mrzim sebe!
Nemam hrabrosti, da mu pridjem.
da mu u oci pogledam
i da ga pitam
sta osjeca za mene...
Prevelik je strah od odgovora!
Ne bi bilo vise povratka u moj svijet,
u kojem postojimo ja i on zajedno!
Sjedim u mraku,
nesvjesno brisem suzu sa obraza,
i misli mi dalje putuju
Sjetim se necega lijepog iz nas proslosti
i osmjeh se stvara na mojim usnama
Zaboravjeno sve
sto me je jos prije nekoliko minuta cinilo tuznom
Zaboravljeno - do iduceg puta...
Noc stize,
polako se spremam na spavanje,
znam, da cu naci zagrljaj njegov
Polako me hvata san
i moje usne tiho sapucu zadnje rijeci
svake veceri
volim te...

autor : reea

u, sto mi ovo poznato batice...

Prichaj mi o tome...