Nove rase: Vojvodjanski pulin

Zahvaljujući kinologu entuzijasti, Jovici Plačkiću, do skora žitelju Žablja, ali i razumevanju Kinološkog saveza Vojvodine i Upravnog odbora KS SCG, još jedna od iskonskih, vekovima poznatih pastirskih rasa sa naših, panonskih prostora, krenula je na put zvaničnog priznanja.

Odluka o prihvatanju Prijedloga standarda za vojvođanskog pastirskog psa doneta je na poslednjem sastanku UO KS SCG krajem 2003. u Beogradu.

Idealna građa

Za pulina, Jovica Plačkić, inače predsjednik Komisije za vojvođanske rase pasa pri KSV, kao autor prijedloga standarda i komentara te Pravila o brzom vraćanju ovaca, kaže:
_Stvoren je jkod nas, na vojvođanskim livadama, kao skladno delo pastira i prirode – navodi Plačkić. Odličan je čuvar jer istovremeno koristi čulo sluha, vida i mirisa koja su mu odlično razvijena. Nepogrešivo javlja o pojavi uljeza na svoju teritoriju. Izuzetno je pametan, ima neiscrpnu volju dok radi. Vlasnika gleda u oči dok očekuje komandu, a u akciji se nedvosmisleno primećuje da uživa u kretanju i radu. Ostvaruje uspeđan i blizak kontakt s poverenim mu domačim životinjama.
Plačkić, prenoseći svedočenje pastira, naglašava urođenu volju da radi, kao i prilagodljivost svim, pa inajsurovijim uslovima za život, tako da može da se razmnožava i bez pomoći čoveka.
_To je idealno funkcionalno građen pastirski pas – kaže na osnovu dugogodišnjih istraživanja Jovica Plačkić. Čuva sve što mu se poveri, što ukazuje na značajno mesto ove rase i u XXI veku. Lako se gaji, izvanredan je porodični pas za dvorište, voli decu, al priznaje samo jednog gazdu. Malo traži a mnogo pruža jer lako i brzo uči, živahan je i uporan u izvršenju zadataka.



Tipičan lupoid

Vojvođanski pastirski pas pulin je tipičan lupoid, sličan severnim rasama (autor verovatno, sasvim opravdano, misli na severnoevropske špiceve, primedbe M.J.) visine u grebenu 52 cm i više za mužjake, a 47 cm i više za ženke, telo je najviše za deset odsto duže od visine grebena, leđa su kratka, čvrsta kao i slabine, sapi koje se nadovezuju na slabine mišičave su, dovoljno široke, blago ukošene.
Rep je visoko usadjen, u mirovanju sabljasto nošen, a u afektu je prstenasto zavijen, u stalnom kontaktu sa sapima, slabinama ili butinom (pljoštimice). Prednji front je malo izražen, a grudi su srazmjerno duge i široke, duboke – poželjno do lakta. Noge – prednje i zadnje su prirodno uglovane. Šape su male «poluzečje». Boja dlake – najčešće i najpoželjnija je – crna, najmanje 80 odsto površine, a oznake mogu biti bele, sive ili žute. Kao osnovne boje pominju se u predlogu standarda i bela, žuta, siva i braon, kao i dvobojnost (kombinacije pomenutih boja).
_ Jedna boja mora uvek da bude dominantna – kaže Plačkić – ali sve boje učestvuju zajedno kod ocenjivanja i izbora prvaka rase.
O odlikama i daljem radu na standardizaciji vojvođanskog pulina, kao i proverama na takmičenjima u radu, opširnije u narednim brojevima. I ova rasa moći će da se ocenjuje na svim izložbama kod nas, da se dodeljuje CAC i da konkuriše za prvaka prve FCI grupe.


Izvor: balkankinology

Pse ravničarskih, vojvođanskih predela – puline, navikli smo da vidimo u tom ambijentu, kako neumorno jure za ovcama kao nezameljivi pomoćnici pastira. Jedna lobanja tog psa, pronađena na prostoru Vojvodine, datira još iz VII veka, što samo po sebi pripoveda da su pulini na tom tlu oduvek.

Izvor: zov

Vojvodjanski pulin

Stvoren je je kod nas, na vojvođanskim livadama, kao kladno delo pastira i prirode.
Odličan je čuvar jer istovremeno koristi čulo sluha, vida i mirisa koja su mu odlično razvijena. Nepogrešivo javlja o pojavi uljeza na svoju teritoriju. Izuzetno je pametan, ima neiscrpnu volju dok radi. Vlasnika gleda u oči dok očekuje komandu, a u akciji se nedvosmisleno primećuje da uživa u kretanju i radu. Ostvaruje uspeđan i blizak kontakt s poverenim mu domačim životinjama.
Plačkić, prenoseći svedočenje pastira, naglašava urođenu volju da radi, kao i prilagodljivost svim, pa inajsurovijim uslovima za život, tako da može da se razmnožava i bez pomoći čoveka.
Lako se gaji, izvanredan je porodični pas za dvorište, voli decu, al priznaje samo jednog gazdu. Malo traži a mnogo pruža jer lako i brzo uči, živahan je i uporan u izvršenju zadataka.



Izvor: zivotinjsko carstvo

One of the oldest breeds in the world, the Pulin has existed in the Balkans since ancient times and remained unchanged for at least 2000 years, although some fanciers believe it to be even older. A number of theories about the breed's origin exist, from it being a variety of Russian Laikas to it belonging in the Alopekis group of Greek dogs. Some trace its ancestry to the spitz dogs and black wolves of Asia, while others claim that its roots are firmly tied to the Balkans, especially the Pannonian plains, as evidenced by many archaelogical findings and old folklore references to the Pulin in the region. The Voivodina Pulin is the ancestor of many similar breeds of Europe, with the Hungarian Mudi and Croatian Sheepdog being its direct descendants, while various other breeds were shaped by introducing this remarkable working dog into their bloodlines, such as some strains of Austrian and German herders, as well as other small sheepdogs of Europe. Initially a distinct variety of the original Pannonian Herder population, the Pulin has existed in its pure form since the early 9th century, when its versatility, intelligence and resilience made it a herding, hunting and watchdog breed of choice for many Serbs, but also other ethnic groups of the region, with the largest population of these dogs traditionally being found in the territories presently divided between Serbia, Hungary, Romania and Slavonia, now the eastern part of modern Croatia. Although it was never standardized or bred for appearance, this rugged little dog hasn't changed much throughout the centuries and in the late 1600's the breed was a celebrated national treasure of many Serbian farmers and herdsmen in Banat, Backa, Baranja, Srem, Slavonia, as well as parts of Bosnia and Shumadia. It was in Voivodina in the north of Serbia, that the Pulin breed was fully formed and its type established, influencing its sub-varieties in the neighbouring areas, some of which eventually became separate breeds. Both the Hungarian Mudi and the Croatian Sheepdog are still considered to be nothing more than internationally recognized types of the Pulin by its fanciers, whose justified complaints have been falling on deaf ears for decades. However, the Vojvodjanski Pulin enthusiasts and breeders aren't expecting the Croatian and Hungarian dogs to lose their recognition as a way of correcting the mistakes of the past, but are simply fighting to have the original Pulin officially recognized as well and in recent years, the breed Standard has been written and the breeding of these fantastic dogs is taken more seriously in its homeland.


Primarily a livestock herder, the Pulin is also an excellent property watchdog, efficient vermin killer and occasional small game hunter. It herds sheep, goats, cows and even geese and ducks, as well as being a convincing livestock guardian when needed, thanks to its great courage and protective nature. Whether by itself or employed alongside the larger Molossers, such as the Sarplaninac, Neoplantaner, Sylvan, Tornjak and similar dogs, or in packs consisting of up to 4 Pulins, this feisty and tireless breed is an impressive herder and a convincing alarm and defense dog. This is a magnificient worker, posessing immense drive and stamina, but is also one of the most intelligent and intuitive breeds to be found. The Pulin is a focused, alert and famously loyal dog, committed to its owner and the work it needs to do. Trainable, energetic, agile and athletic, this breed is very well suited for sports such as Agility and Obedience Trials. It is loving of children and even-tempered, making a good family companion. Early training and socialization will control its unfriendly attitude towards strange dogs and distrust of unfamiliar people, but this breed is much happier when put to work in rural environments than as a city pet.


The Vojvodjanski Pulin is a resilient and tough working dog, with a strong back, deep chest and a broad, but fairly small head with expressive eyes, small erect ears, powerful jaws and a narrow muzzle. According to the breed fanciers, it resembles a miniature wolf more than a black fox, but the Pulin can understandably be mistaken for a Croatian Sheepdog at a first glance, even though upon closer examination it becomes clear that the Pulin has remained a stronger and more muscular breed than its Croatian and Hungarian descendants. The shoulders and chest are well-developed, but without sacrificing any of the dog's rugged elegance. The legs are straight and sturdy, with small strong paws. There is still a few regional types to be found, including a small number of working dogs with semi-erect or even drop-ears, as well as examples without a tail, but careful selection and modern breeding methods will result in greater uniformity for the breed. The coat is very dense and hard, accepted as curly, wavy or flat and in a variety of lenghts, but always short and smooth on the face and legs, regardless of the texture on the body. The bearded variety is on its way to a separate recognition in Serbia, but for now there is still a fair amount of interbreeding between types in some villages. The Pulin has traditionally been most valued as a black-coated dog, but other colourings have always been common and this remains to be the case today. Apart from the most widely distributed uniform black variety, the Vojvodjanski Pulin can also be found in solid white, cream, yellow, fawn, red, brown, brindle and grey shades. White dogs may have spots of other shades, while black and other darker-coloured representatives can be seen with white markings on the legs and chest. However, with the standardization also came certain colour preferences, possibly leading to the disappearance of some strains in the future. Average height is around 22 inches, but smaller, as well as taller dogs exist.

Izvor: http://www.molosserdogs.com

          

Izvor: http://www.molosserdogs.com


      

              

Po meni najpametnija rasa pasa .Savrsen je za kucu,dvoriste,a isto tako savrsen za ljude koji se bave stocarstvom.Njima je neverovatna pomoc.Pas sa urodjenim instinktom.Pas koji voli decu,obozava svog gazdu.

I sam imam jednog takvog.To mi je vec drugi,prethodni je uginuo od starosti.Mogu samo da potvrdim sve ovo sto pise u tekstovima.Nemogu opisati kakvu radost pokazuje kada me ne vidi duze vreme.Pas koji bi bukvalno poginuo za mene...

Evo i par slika mog dzukca

            

  zanimljiva tema ...
odlično si se setio ...

ee fala provera 

ma setio sam se davno jos,samo bas je malo materijala na netu o njima...

zamolio bih,ujedno, svakog ko moze,zna,ima neki tekst, da napise nesto o ovim psima.

Vojvođanski Pulin



O njima se ili zna ili ne zna, ali uglavnom komentar je jedan, oni su jako pametni,odani vredni i bez njih je život u ravnici nezamisliv.Da li neko uopšte može opisati tu ljubav, vernost koju taj pas oseća prema svom gospodaru. Mislim da ovo gospodar ni ne priliči , jer to je neizrecivo uzajamo prijateljstvo koje se razvija među njima,čovek i pas,u ovoj priči jedno.Svaku želju svog prijatelja će izvršiti, iako se mora priznati da oni ipak imaju i svoje ja. Teško će prihvatiti da ih neko kinji i muči,uglavnom i oni očekuju poštovanje,kažu ljudi da su jako tvrdoglavi,a nije retko da su spremni i svom gazdi da pokažu zube ako ovaj pokuša da ih fizički zlostavlja,braniće se u svakoj situaciji kada se osete ugroženim,ali zato na istinsku ljubav će uzvratiti višestruko. Oni možda više nego neki drugi psi vode onaj pravi pasiji život. Često su čupavi , puni čičaka,možda i gladni ,pokisli izloženi mnogim nedaćama,ali zapovesti izvršavaju odmah i bez razmisljanja.Treba im prostor i širina ravnice da po njoj jure poput vihora. Šta je njima uloviti zeca,pretrčati polje, pojuriti ptice-sitnica.Koga interesuje njihova biografija, nisu ni veliki lovci,niti imaju plemićko poreklo sa pedigreom,već su obični psi i njihova je sudbina prosečna,retko ko piše o njima i oni su kao sve što je istinski vredno - pomalo zaboravljeni.

On je vaš prijatelj,vaš partner, vaš branitelj, vaš pas. Vi ste njegov život, njegova ljubav, njegov vođa. On će biti vaš, veran i odan,do poslednjeg otkucaja srca. Budite dostojni takve odanosti.

e bas tako 

Gde ima ovaca, tu su obavezno i pulini, najzahvalniji i najpouzdaniji cuvari stada.Tako je bilo i u Staparu i na okolnim salasima do pocetka sedamdesetih godina, kada je na ovim prostorima bilo nekoliko hiljada ovaca i na stotine pulina.

Slobodan Boba Boskov, vlasnik zenke pulina po imenu Boriska, napominje da se ranije ova rasa mogla videti i u domacinstvima koja nisu imala ovce. Slobodan je ljubav prema zivotinjama, a narocito prema pulinima, nasledio od svog dede Boze, koji je nekada imao veliko stado ovaca i vredne pse cuvare. Posto nema ovaca, a poseduje veci broj svinja, Slobodan je svog pulina obucio da ih cuva.
- Dobio sam Borisku kada je imala godinu dana - kaze Boskov.

- Mada je do tada bila s ovcama, niko je posebno nije obucavao da savlada cuvanje svinja. Kada ih hranim ili cistim obore, ona sedi na vratima i pomno prati svaki njihov pokret. A one, ni da se pomere! Isti je slucaj i kada se vrate s ispusta. Boriska ih lako natera da udju u obore.
Po recima naseg sagovornika , steta je sto ova rasa nije priznata, pogotovu sto je cistokrvna.
Po brzini savladavanja obuke jedino je bolji nemacki ovcar, mada je pulin iskljucivo stocarski pas.

Veljko Ljubojevic

Izvor