Pricao neki cica kad mu je umro brat (ispravite me ako gresim, ne znam tacno da li je brat) da su svi u kuci culi kako nesto lupa, udara po tavanu... Na tavanu se cuvali neki sudovi sa mascu i ostale namirnice. Kad su ustali ujutru, videli su da je sve na mestu, iako se cinilo da je sve razvijeno. Toga se secam... Pojavljuje sa i onaj lik iz zapadne Srbije, lovac na vampire od kog Memedovic ucima kolac, beli luk itd. pred prenociste u savinoj vodenici. Inace, ceste su ture u Savinu vodenicu. Ljudi cesto idu na kampovanje u Zarozje i okolinu i tamo noce.

Aj' da i ja ispričam jednu od par priča koje mi je deda pričao dok sam bio klinac...

Njegovi su bili bogati, živeli u selu, imali njive, šume, vinograde, on je kao dete (13-14 godina) čuvao često lubenice, jer je to tada bio lep izvor prihoda za seosko domaćinstvo, a ljudi su išli u krađu pa na pijacu, ili u štetu, te su se lubenice, grožđe, jagode .. čuvale noću, neko je uvek spavao u njivi, u nekoj kolibici od pruća, i čuvao njivu.
Moj deda je do tog događaja stalno čuvao noću, pošto je bio najstariji sin. E sad, pored te njive (koja je u vlasništvu moga oca sada) ima jedna kuća, i pored plota orah, pod kojim je sahranjeno dete te porodice koja je tu živela, mislim da beba nije bila starija od par meseci kad je umrla. E sad, na možda 4-5 metara od tog oraha ima naša trešnja (koja se sada skoro osušila), a na 4-5 metara od te trešnje još jedan orah i pod njim ta koliba u kojoj je deda spavao.
Pričao mi je kako ga je te noći probudio jak vetar, i u prvi mah mu se učinio detinji plač, ali je mislio da je od vetra kroz granje; okrenuo se na drugu stranu, međutim, plač je postajao sve glasniji, i kad ga je prvi put čuo, učinilo mu se da je baš na tom orahu ispod kojeg je dete sahranjeno, ali postajalo mu je sve bliže, kao da je iznad našeg oraha; on kaže da je osetio u vazduhu neku hladnoću i jezu, da mu se krv zaledila, pa je ne mogavši da izdrži istrčao da pobegne odatle, i kako je istrčao mahinalno se okrenuo i pogledao ka orahu, sa kojeg je odjednom nešto ogromno poletelo, on se kleo sve do smrti kako to nikako nije mogla biti ptica, a ne zna ni sam šta je, odletelo je nekako kao kroz maglu na drugu stranu preko njive i preko neke šume koja je jedno 100 metara daleko. Moj deda niti je pio niti je voleo da laže, bio je ozbiljan odmeren čovek, tako da ja, pošto sam skeptik za natprirodne sile, vampire i duhove, mislim da se uplašio i da je ipak bila neka ptičurina, ali on se do smrti kleo da sigurno ptica nije bila, a nije pričao šta je, ustvari nikada nije voleo da priča o tome, i o još jednom drugom doživljaju koji ću ispričati drugi put.

Auf, bre, dugo me nije podišla jeza od neke priče kao sada... 
Kud' je baš sada pročitah kada krećem na spavanje... 

Daj i taj drugi doživljaj tvoga dede...

Mladene, Mladene...zbog čega si ovoliko dugo čekao da nam ispričaš ovu priču?

A leba ti...

Daj sledeću... 

Evo jos par prica...

Bese zima 1936 godine, ne preterano ostra. U selo je dosao jedan Rumun, doselio se u Srbiju, bas u Pomoravlje jer je cuo kako ima dosta plodne zemlje. Ozenio je neku udovicu sa 2 deteta jer je i sam bio u godinama. Tako je sva zemlja pripala njemu. Covek je vec imao zenu i decu u Rumuniji, pa nije zeleo da gaju tudju. Jednu noc, Rumun ih je zaklao na spavanju. Sahranio ih je u sljivaku i njihove grobove prekrio velikim kamenjem, kako niko nebi video da je sveze kopano. Ubrzo zatim, Rumun je doveo svoju porodicu, a komsiluku je rekao da su se zena i deca odeslili u grad, a njemu ostavili zemlju. Rumun je imao jednog sina, i dve kcerke. Zivot se nastavio kao da se nista nije desilo. 1947. godine, sin je vec imao 18-19 godina a jedna cerka se udala. Te godine, u kasno leto, rumun je otisao da pokupi sljive da bi napravio rakiju. Na mestu gde je zakopao zenu i decu nije bilo kamena... prica se da se i sam sljivak oko groba osusio i istruleo. Vratio se kuci bez reci. Iste noci, probudio ga je vetar koji je zalupljivao vrata na stali. Ustao je da vrata zatvori i veze, kako nebi lupala. Kada je dosao do vrata, nesto ga je odgurnulo. Vrata su se i dalje otvarala i zalupljivala. Nesto ga je drzalo, nije mogao da ustane. Na tavnu je video nekakvu utvaru, koja je stvarala utisak da sva trska gori. Oci su joj bile prazne, na mestu gde je trebalo da budu bilo je crnilo, mrak. Rumun je pokusao da vice, ali nije imao daha. Utvara mu se priblizavala ne govoreci nista... Cuo se samo fijuk vetra. Spoznao je da utvara ima lice neke starice cije su oci iskopane. Uvatila ga je za rame. I dalje nije mogao da se pomeri, a ni da govori. Utvara je i dalje cutala ne menjajuci izraz lica. Ubrzo, Rumun je uspeo da na glas zakuka i pozove u pomoc. Utvara je i dalje bila tu. Pitao ju je: "Sta zelis od mene? Ubi me ako sam to zasluzio". Utvara je i dalje cutala. Iz mraka, pracene vetrom, stvorilo se jos utvara. Svaka poput zene, hladna lica i praznog pogleda. Sve su mu se priblizile. U gomili je spoznao tastu, koja je umrla neposredno posto je on dosao. I dalje je bio prikovan uz zemlju, pokusavao je da se laktovima uspravi, ali nije vredelo. Povikao je jos jednom: "Ubite me, zasto me drzite ovako!", ali nista se nije promenilo. Pogledom je trazio zenu koju je ubio i decu, ali ih nije bilo u gomili. Stara zena, bez ociju je progovorila: "Odlazi sa ove zemlje, ili ce te pratiti prokletstvo!". Utvare su nestale sa sledecim vetrom, a vetar je odmah za tim stao. Rumun se vratio u postelju. Rumun nije zeleo da ode...Posle nekoliko nedelja, opet je bila neka oluja sa jakim vetrom. Rumun se nije usudjivao da izadje. Ujutru, zatekao je sina u posetelji oslepljenog i nemog! Jedva da je disao. Na mestu gde su mu bile oci, stajala je mrtva koza, trulez. Rumun je pozvao lokalnog lekara koji je samo ocistio ranu. Sin nije vise mogao da govori. Sledeceg dana, truljenje se nastavilo, i zahvatilo pola cela i lice do pola obraza. Nocu je sedeo pored sina, u ocajanju. Jedne noci, video je neko svetlo kroz prozor sobe. Ponovo se zacuo fijuk vetra, a u jednom od uglova se ponovo pojavila ona ista utvara. Ovoga puta, ispustala je zvuk slican decjem vrisku, ali tisi. Ponovo nije mogao da mrdne. Ali i dalje je mogao da govori. Uzvikuno je sto je jace mogao: "Ubij mene! On nije nista kriv!!!!". Utvara mu se prvo priblizila, opet bez reci. Stavila mu je ruku na rame i tiho progovorila "Sam si ga ti ubio! Odlazi covece, proklet si". Kada je to rekla, utvara je ponovo nestala sa vetrom. Rumun je zaspao na stolici. Ujutru, citava glava od njegovog sina je bila pokrivena crnom, trulom, mrtvom kozom. U pomoc su dosle komsije i lekari iz obliznjeg grada, ali mu nije bilo pomoci! Tog dana, covek je ispricao ovu pricu tim ljudima. Ljudi kazu da je potpuno izludeo posle toga i da se ziv zakopao. Danas to imanje pripada naslednicima brata ubijene zene. Stara kuca je srusena, kao i stara stala. Ova prica se prepricava i prenosi sa kolena na koleno od tad. Ovu pricu mi je ovakvu ispisao sric. Mozda je nesto dodato, mozda nesto oduzeto, u glavnom, to je to. Danas, grob tog coveka lezi u onom istom sljivaku gde je pokopao zenu i dva deteta. Kazu da i dalje tamo nista ne radja. I da, kazu da su iz predostroznosti, neki stariji ljudi proboli njega kolcem, ali to nije provereno, to sam samo nacuo.


To je to...

VAMPIRIZAM


Vjerojatno je svima poznata legenda o grofu Drakuli (Vlad Tepeš). Možda neki ne znaju da je Drakula doista postojao i da je povijesna licnost. Evo njegove kratke biografije : Vlad Tepeš (1431.-1476.), zavrijedio je svoj naziv (tepeš = nabijac) zbog izuzetno krvolocnih nacina osvecivanja neprijateljima koji je inace bio karakteristican Turcima protiv kojih se borio, osobito nabijanja na kolac. U Rumunjskoj Vlad Tepeš nacionalni je heroj koji se borio protiv Osmanskog Carstva. Vlad je zajedno sa mladim bratom Radom proveo nekoliko godina u turskom zarobljeništvu gdje je i naucio sve metode zastrašivanja koje su ga proslavile kao princa užasa. Godine 1448. Vlad pod turskom zaštitom vraca vlast nad vlaškom pokrajinom, ali ubrzo biva zabacen te bježi u Moldaviju pod zaštitu Madara. Godine 1456. uz pomoc Madara obnovit ce vladavinu koja ce trajati do 1462. Tijekom tog perioda izgradit ce zamak Drakula iz kojega ce vladati nemilosrdnom rukom, ubijajuci tisuce i tisuce protivnika. Kada su 1462. godine, Turci ponovo osvojili pokrajinu, Drakula bježi u Madarsku, no kralj Matija Korvin, iz straha od Tepeševe reputacije, zatocit ce ga. Dvanaest godina kasnije oslobadaju ga, a dvije godine nakon toga on obnavlja titulu vojvode. Medutim ovaj puta neprijatelja je bilo previše i Tepeša ubijaju. No i nakon smrti reputacija ga prati. Mada je sahranjen u
blizini Bukurešta, u mjestu Snagov, pocet ce se širit glasine da je grob prazan i da je Vlad uskrsnuo od mrtvih. S druge strane kružile su price da uopce nije umro vec da se  samo skriva cekajuci povratak svoje vladavine. Ova legenda bila je savršena za pisca Brama Stokera. Vjerojatno se je raspitao o legendi
i bacio se na posao. Nije trebalo dugo da mašta proradi i uskoro je nastao najpoznatiji vampir od svih… Drakula. Vjerujem da je baš njega odabrao zbog brutalnih i masovnih ubojstava, ali i prica koje su kružile o njemu nakon smrti. Nakon poznatog romana, izašle su mnoge prerade pa zatim i filmovi od kojih je najnoviji "Dracula 2000" koji bih ujedno preporucio jer ima vrlo zanimljivu tematiku i kraj. Ali povijest vampira nije zapocela Vladom, ona seže dublje u povijest. Tu je od samih pocetaka. Da li je samo plod ljudske mašte ili stravicna prica za laku noc ili ima u tome i nešto istine ne bih znao. Uglavnom
nitko ne zna tocno gdje i kada je nastala legenda. U pocetku se je prenosila usmeno, u folkloru, plesu, pricama, a kasnije je prenesena na papir, pa i na filmsku vrpcu. Za rijec vampir smatra se da potjece iz slavenskih jezika, mada još postoje dvojbe o podrijetlu. Rijec prevedena na naški znacila bi otprilike piti, piti krv. Svaki jezik ima svoju izvedenicu pa tako npr. na ruskom je upyr, na litvanskom wempiti, poljskom upior itd. U engleskom jeziku rijec vampire prvi puta se spominje u London Journal 04. Maja 1732. godine, kada je te godine objavljen tekst i prijevod izvještaja vojnog lijecnika Johanna Fluckingera u
kojemu opisuje slucaj Arnolda Paolea, srpskog vampira koji je proširio zarazu u podrucju Beograda. I za kraj pogledajmo što piše u rjecnicima tj. kako je definiran vampir.
U Websteru možemo naci sljedecu definiciju : "Vampir, lik iz europskog folklora, je mrtvo tijelo, leš kojeg oživljava duša koja ne može napustiti ovaj svijet ili demon. Vampir izlazi iz groba i napada žive. " Ima i jedna druga definicija koja je po mom mišljenju i najbolja, a glasi : "Parazitska sila ili stvorenje, opake i egocentricne prirode, koje teži apsorbiranju tude životne energije ili životnih sokova ili organa da bi utažilo svoju glad i održalo svoje neprirodno postojanje."

VAMPIRIZAM KAO BOLEST

Radi se o bolesti strucnog naziva Porfirija ili na engleskom Porphyria. Porfirija je poremecaj u organizmu pri kojem organizam proizvodi previše kemikalije zvane porphyrin. Porphyrin služi za stvaranje hemoglobina, koji je dio crvenih krvnih zrnaca te služi za prijenos kisika. Hemoglobin takoder krvi daje njenu crvenu boju. Sav višak porphyrina tijelo izbacuje kroz mokracu i stolicu. Kada tijelo proizvodi previše porphyrina, kao što se to dogada kod porfirije, ostaje premalo hemoglobina za održavanje zdravlja. Porfirija utjece na živcani sustav i kožu. Kada utjece na živcani sustav uzrokuje bol u prsima, grcenje mišica, slabost i nemoc, halucinacije, živcane napadaje, ljubicastu boju urina te mentalne poremecenosti poput depresije, paranoje i tjeskobe. Kada porfirija
utjece na kožu uzrokuje svrab, cireve po koži i alergiju na sunce. Napadaji ove bolesti mogu biti izazvani i pokrenuti odredenim drogama i lijekovima (npr. anti-bebi pilulama, sedativima i narkoticima), ostalim razlicitim kemikalijama, odredenom hranom i
pretjeranim boravljenjem na suncu.
Kakve ovo veze ima s vampirima ? Vrlo velike… evo i objašnjenja. Ima više vrsta i stadija ove bolesti, jedna od njih je Congenital Erythropoietic Porphyria
(CEP). To je geneticka bolest. Evo i strucnih informacija :

·  "They have discovered a marker for it. It is a G to A mutation at cDNA nt 562, the tip of the exon 9. The location is on the chromosome 10 (10q25.3-q26.3). It is an autosomal recessive trait (not sex-linked), characterized by the absence of the enzymes Uroporphyrinogen III Cosynthase. Therefore, there is an extremely high content of Uroporphyrinogen I and Coporphyrinogen I in the blood of the affected
person."

Zbog ovoga osobe koje pate od CEP-a razviju jaku alergiju prema suncu i suncevoj svjetlosti stoga ne smiju po danu izlaziti. Obicno takve osobe su skroz bijele puti (što odmah podsjeca na vampira). Ova bolest takoder utjece na kosti i zube stoga se cesto javlja da osobama koje boluju od CEP-a
narastu oštri ocnjaci. Kasnije otpada kosa, a na drugim dijelovima tijela izrastaju dlake. Bolesnici takoder pate i od kronicne anemije koja zahtjeva ili konzumiranje krvi ili transfuziju. Ovakve osobe umiru do 20-25 godine. Ova bolest vrlo je rijetka stoga se i ne zna mnogo o njoj. Postoji samo 130 prijavljenih slucajeva u cijelom svijetu. Još uvijek nije izljeciva, iako postoje lijekovi za suzbijanje napadaja. Kao što ste mogli procitati ima velike
slicnosti s vampirima; blijeda put, alergija na sunce, veliki ocnjaci, konzumiranje krvi… Je li moguce da je u prošlosti veci broj ljudi patio od ove bolesti, a
zbog nedostatka medicinskog znanja ljudi su ih proglasili vampirima !? Jesu li se tako uvukli u naše legende ?

DOGADAJI VEZANI ZA VAMPIRE

U ovom nastavku biti ce spomenut jedan od najznacajnijih i najpoznatijih slucajeva povijesnih vampira, onih koji imaju dokumentaciju iza sebe. Slucaj je takoder zanimljiv zbog toga što se dogodio u neposrednoj blizini Hrvatske. Dogadaji su se zbili 1727.-1728. u jednom srpskom selu u blizini Beograda, ali je epidemija potrajala sve do 1732. O svemu je izvještavao vojni lijecnik Johann Fluckinger koji je 07. Januara, 1732. napisao izvještaj pod nazivom "Visium et
Repurtum", preko koga je slucaj dospio u širu javnost. "London Journal" 04. Maja, iste godine objavio je prijevod tog izvješca. Tada je rijec vampir prvi puta ušla u engleski jezik i stekla popularnost. Flukinger je 1732. bio poslan s nekolicinom vojnih lijecnika. Pronašao je nekoliko vampirskih slucajeva zajedno sa slucajem Arnolda Paolea koji je bio prvi koji je donio zarazu. Arnold Paole vratio se u rodno selo iz vojske a bio je stacioniran u Grckoj i na Levantu. Uskoro se ženi Minom, susjedovom kcerkom, ali medu njima nikada nije bilo prave srece. Na posljetku Paole joj priznaje kako je za vrijeme boravka u Grckoj imao susret s vampirom. Uništio je stvorenje i otišao iz vojske, ali je cijelo vrijeme osjecao kao da je zauvijek proklet. Nedugo poslije ispovijesti Paole umire nesretnim slucajem. Mjesec dana poslije njegove smrti pocinju se širiti glasine da je viden kako luta mjestom. Vlasti su došle iz Beograda i ekshumirale tijelo. Tijelo je bilo pomaknuto u lijesu, usta otvorena, natopljena krvlju. Nesretnika su posuli cešnjakom i zabili mu kolac kroz srce pri cemu je leš ispustio užasavajuci krik. Još cetiri susjedna leša su iskopana, iste metode korištene na njima, prije nego što su sva tijela spaljena. To je zaustavilo ukazivanja i napade.
Nekoliko je osoba umrlo od velikog gubitka krvi prije nego su se vlasti ponovo zabrinule i zainteresirale za slucaj. Ovaj puta radilo se o jednoj desetogodišnjoj djevojcici, sedamnaestogodišnjoj djevojci i seljaku Stanku, za koje je potvrdeno da su vampiri. Odsjecene su im glave i tijela spaljena, a pepeo bacen u Moravu.
Mišljenja ? Možda je sve ovo pokrenuo maštoviti tekst uglednog doktora, no cemu ? I zašto su se vlasti tako uplašile i odmah to ozbiljno shvatile ? Ova prica ne odgovara na još jedno pitanje, a to je tko je zarazio Paolea ? Nažalost nisam uspio pronaci informacije da li je u Grckoj zabilježen kakav slucaj vampirizma kada je Paole zaražen.
Drugi slucaj koji bi spomenuo je vjerojatno puno poznatiji od prethodnog. Elizabetha Bathory (1560.-1614.) je svakako najpoznatija vampirica. Dolazi iz mocne obitelji Bathory. Bila je madarska velikašica, poznata pod nazivom "Krvava grofica" zbog njene opsjednutosti krvlju i zbog brojnih ubojstava koja je ucinila ili koja su ucinjena pod njenom paskom. Udala se za ratnika, grofa Ferenza Nadasdija koji se borio protiv Turaka ostavljajuci svoju ženu samu.
Ona je, vjerojatno iz dosade, postala opsjednuta svojom ljepotom, užitkom i okultnim stvarima i raznim vrstama sadizma prema služavkama s kojima je radila orgije prije nego bi ih ubila. Bila je uvjerena da je krv vrlo djelotvorno kozmeticko sredstvo, osobito ako udari žrtvu tako jako da je njena krv poprska po licu i rukama.
Kupala se u krvi jer je mislila da krv djevica održava njenu kožu nježnom i mladom. Držala je djevojke zatvorene u kaveze obješenim na stropu, a njen pomocnik je dugackom motkom ubadao žrtve tako da se grofica može tuširati u njihovoj krvi, koju je i pila. Ubila je stotine mladih djevojaka u svojoj službi. Tocan broj se ne zna. U svakom slucaju, istina je na kraju otkrivena i grofica je sa svojim pomagacima uhicena i osudena. Zazidana je u svojoj spavacoj sobi u zamku Cesejthe. Cetri godine kasnije, stražari koji su je kroz malu rupu u zidu hranili, otkrili su da je mrtva.

NASTANAK LEGENDE

Da li je legenda o vampirima potekla iz ljudskog uma ? Možda od želje za besmrtnošcu, nadljudskom snagom, želja da bude netko i iznad ljudi u hranidbenom lancu ? Legenda se razvijala stoljecima dok nije došla na današnju razinu. U svakom narodu postoji legenda o nekoj vrsti vampira ukorijenjena u folklore, narodne predaje i price, cak i pjesme. Vampiri u nama otvaraju put u mistiku, u tamnu stranu naše psihe. Mnogi ljudi vole tekstove, filmove i ostalo o vampirima, a dogada se da se cak osnivaju kultovi u njihovu cast gdje se sastaju fanatici opsjednuti vampirima i krvlju u nadi da doista postoje
vampiri. Žalosno po njih do sada nema naznake da vampiri doista postoje ili da su postojali, osim nekih psihicko oboljelih ljudi kroz povijest poput Elizabeth Bathory, krvave grofice ili legendi koje je vrijeme preobrazilo u vampire poput famoznog Vlada Tepeša-grofa Drakule. Legenda o tome da vampiri piju krv tj. da moraju piti krv kako bi održali svoje neprirodno postojanje možda je potekla od toga jer je krv doista tekucina života. Maye su u prošlosti takoder bile opsjednute krvlju, cak su imale i boga krvi, rituale u kojima su se pridonosile ljudske žrtve, a svecenici bi nosili odjecu natopljenu krvlju što ih je izdizalo
iznad drugih. Stoga nije cudno što su vampiri izabrali baš krv za hranjenje. Legenda pak da su vampiri besmrtni i skoro neranjivi moguce da je nastala baš zbog krhkosti covjece rase. Ljudi su podložni bolestima, svaki veci gubitak krvi dovodi do smrti, ljudi stare i umiru. Cista želja da postoji netko ili nešto što može živjeti stoljecima i što s vremenom postaje sve jace, a ne starije i slabije, odmah budi maštu u nama.
Zašto u nekim legendama vampirima smeta luk, sveta vodica, svjetlo i križ ? Objašnjenje se može lako naci. Luk je opce poznati, prirodni antibiotik koji lijeci i pomaže organizmu u obrani od nametnika. Egipcanima je luk bila sveta biljka na koju bi stavljali desnu ruku kada bi se zaklinjali. Vjerojatno zbog svojih ljekovitih svojstva (a možda i neugodnog mirisa ?) smeta vampirima. Za svetu vodica i križ, a vjerojatno i svjetlo zaslužna je Crkva i kršcanstvo. Križ predstavlja simbol vjere u Isusa Krista, otkupitelja grijeha, svega Božanskoga i kao takav smeta vampirima koji dolaze od vraga. Vjerojatno je ista prica i
sa svetom vodicom. Svjetlo smeta jer takoder predstavlja nešto dobro, svijetlu stranu, dok se u tmini i magli skriva zlo. Zašto vampiri imaju dugacke ocnjake, cudne oci… ?
Odgovor na to je jednostavan. Da bi se izdvojili od ljudi, da bi se naglasila njihova slicnost sa divljim zvijerima poput vuka. Skrivaju se okolo i hrane se nevinim žrtvama i danju se skrivaju u svojim vjecnim pocivalištima-groblju.


Preuzeto iz knjige " Misterije, neobjasnjivi fenomeni "

 

Id' u pi*ku materinu, najezih se sva...!



Jesam li vam ikada rekla koliko ja volim ovu temu? Nisam?
E pa volim ovu temu!

Treba nama jedan Dylan Dog da istraži sve to 

Bravo