Vašington tajms: Hrvatska najveće razočarenje Balkana

Naravno da me je kao Srbina stid, ali ne navodinih zločina nad vama, stid me je pred svetim vladikom Petrom Petrovićem Njegošom, i svetlim knjazom Danilom slava im i milost, oni su znali kako treba sa nekrstom,što pljunušmo na krst časnii sa šejtanom tikve posadimo, kakva setva takva žetva o glavu su nam se slupale, proklet bio Aleksandar kad neoposluša Pašića da sa zlotvorom državu ne čini.

Ne vredi moram opet sete stihove svetlog nam vladike

Vidji vraga su sedam binjašah,
su da mača a su dvije krune,
praunu ka Turkova s Koranom,
za njim jata prokletog kota
da opuste zemlju svakolku,
ka skakavc što polje opusti,
Francuskog da nebi brijega ,
aravajsko more sve potopi...

Kugo ljudska, da te Bog ubije
Ali ti je malo po svijeta,
te si svojom zlošću otrovala,
no si otrov adske svoje duše
i na ovaj kamen izbljuvala?
Mala li je žrtva sa Srbija
od Dunava pa do sinjeg mora?
Na tron sjediš, nepravo uzeti
ponosiš se skriptom krvavijem
huliš Boga sa svetog oltara
munar dubiš na krst razdrobljeni.
Alisjenku što mu šće trovati,
te je u zbjeg sobom unješe,
,edju gore za vječnu utehu
i za spomjen roda junačkoga?
Već je u krv ona prekupata,
stoput tvoju a stotina našu.....

Nek mi vladika ne zamjeri ako sam se ogrešio o neko sveto slovo njegovo, jer ja sam samo jedna slamka medju vihorove siak tužni bez idje ikoga, moje poleme snom mrtvijem spava, suza moja nema roditelkja, nadamnom je nebo zatvoreno neprima mi plača ni molitve, u ad mi se svijet pretvorio a svi ljudi pkleni duhovi, o kukavno Srpstvo ugašeno zla nadživjeh tvoja svkolika a s najgorim oću da se borim ...