U gluvo doba noći dopratio mladić Mujinu kćerku do nebodera. Stali oni pred haustor da se malo odmore. Stoje oni tako pa se mladić onako mačovski podboči i osloni na neboder te reče: "De bona, hajd‘ ga malo popuši, majke ti!" "šta ti je"? "Može neko naići!" "Ma, dušo moja, brzo ćemo." "Ma može naić‘ neko od komšije pa će vidit, reći mom babi i puknut će bruka", odgovori cura. "Ma joooj..., hajd‘ bona, znaš ti mene, začas ću, za sekundu", nastavlja on. "Ma nemoj me..., rekla sam ti da neću sad!!!", vikne cura. "Medu moj, znaš da te jako volim..."i dalje moli mladić. U tom trenutku se otvore vrata od haustora nebodera i pojavi se Mujina mlađa kćerka u spavaćici, sva raščupana i krmeljava, te kaže: "Rek‘o mi je babo da vam kažem ovako: Jal‘ da mu ga ti popušiš, jal' da mu ga ja popušim, jal' da sačeka mati da dođe iz noćne smjene pa da mu ga ona popuši, samo brate, nek‘ skine više ruku s tog interfona!"
O Partizane,o sampione,uz Tebe uvek smo mi,zato pobedi!Pesme se ore,i baklje gore,jer mi smo tvoji GROBARI! GNP! 2pac R.I.P. Pile,brate,pocivaj u miru!
Вуковар је коштао хиљаде српских живота – добрим делом управо оних наочитих момака који су 10. марта 1991. у колонама пристигли на Теразијску чесму са Звездаре, Карабурме, Чубуре, Чукарице, и из разних приграђа. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Јер, све до слома „Шездесет осме“ у Београду би се и пролазници на улици умешали у тучу, јачему вичући: „Шта си навалио на слабијега!“
"Vlast i vlasnistvo se mogu razdovjiti na izvesno vreme, ali nikako zauvek jer ce vlasnistvo, shvativsi koliko je razdvajanje bolno, odmah kupiti vlast ili ce vlast osvojiti vlasnistvo a time i bogatstvo."