Apsolutno se slazem.

Skoro mi je neko prokomentarisao "sta upickumaterinu treba da se desi, da bi ti imala reakciju u afektu, reagovala naglo, ishisterisala, primenila nasilje?"

Jedini slucaj koji mi padna na pamet je da neko fizicki zeli da povredi nekog do koga mi je stalo, dakle samo moju porodicu, nekoliko prijatelja i mog decka.

U svim drugim slucajevima, svaki konflikt se zavrsava tako sto se ja smejem u lice tom nekom na drugoj strani, ukoliko trazi licnu reakciju, ili se smejem situaciji ukoliko nismo dosli u verbalni kontakt.

Spustati se na nivo fizickog razracunavanja, pa cak i spustati s ena nivo verbalnog razracunavanja sa nekim do cijeg misljenja mi nije stalo, je za mene sramota i smatrala bih to svojim licnim podbacajem.

Ovo sve, naravno, dovovi do ludila konfliktne licnosti, a ja u tome jos vise uzivam. 

 

Naravno da nasilje nije resenje i da se ne svodi sve na to.

Problem je u pristupu. Mozes da kazes nekome da nema pojma a mozes da probas argumentovano da mu objasnis tvoje misljenje. U prvom slucaju cete najverovatnije docu u situaciju da taj neko na agresiju odgovori agresijom dok u drugom dijalog moze da opstane. Zato i agresija nije toliko dobar pristup, jer u mnogo slucajeva vodi jos vecoj agresiji.

Zato je i prvi deo uvodnog teksta lep, jer fino objasnjava umece razgovora. Bez agresije, fino i kulturno. Swiftly and with style. 

ako argumentovano i civilizovano objasnis nesto..
ali ako se ponasas kao idiot i vredjas i pod*ebavas...
i imas samo jednu namjeru da svoje misljenje nametnes nekome...a njegovo da popljujes...
zasto bi se ja raspravljao sa nekim...pola sata i zivcirao se...
kad ga mogu ufatiti za vrat i malo davit..  
i normalno je da ce to nekome ko vrsi nasilje verbalnim putem
a neuk je da to ispolji i fizickim nasilje..da ce mu biti seljacki i pecinski...

evo ti primjer...meni se svidja ono sto je munka napisala...
jer ja nju i vidim tako...
i vjerovatno bih se i ja tako ponasao...da imam jezik ko ona..
s njom nemas sta da se pocinjes prepirat...
jer ce te izjebat i iznakiljat...i ubijedit u sta god hoce...
samo sto ona nije zla...
ali imas likova sa podjednako sposobnom jezicinom...
a losi su i zli i uzivaju da nekog povrede s tim svojim jezikom...

a da se ne lazemo u realu...ni takvi se ne prepucavaju sa svakim...
zna se kome sta mozes reci i do koje granice mozes ici...samo iz jednog razloga..
sto neki ljudi ne trpe sra*** i mlate odma na prvu...
dok je net sasvim nesto drugo...ovdje se mozes samozadovoljavati i direktno i indirektno...
a da ti koske budu citave....e tu dolaze do izrazaja razni smradovi...
kojih je pun net...

E vidis, sa tim bas mogu da se slozim. 

šta znam...

ajmo od neke 'definicije' lijepe riječi...onom kom je upućena,prija i čini da se bolje osjeća. mi koji je izgovaramo osjećamo neku prijatnost . i sve je nekako slatko i dražesno.
e sad...riječ kao riječ,pogotovo lijepa,je toliko izvikana,isforsirana i često neiskrena. neki imaju obavezu da po šablonu odrade neke obaveze na poslu  i ok,to se traži od njih. ali ti se šabloni sele i privatno,i sa prijateljima,poznanicima...ima ona-svako kog sretnem zaslužuje da ga pozdravim sa osmjehom. čisto jer..em me ništa ne košta,em sam nekog poštedjela nekog mog neraspoloženja i zadržala za sebe to što me muči.

tanka je granica izmedju ljubaznosti i ljigavog ,mehanički naučenog gadjanja 'finim' frazama.
ako se malo više potrudimo,lako ćemo uočiti tu granicu i prozreti grupu B.

vjerujem u postojanje lijepih i iskrenih riječi . uz njih osjećamo neku toplinu i  naš odnos čini otvorenijim,bliskijim.

e sad...idemo na drugu kategoriju...psovke,grubosti....same po sebi,ako odominiraju  u nečijem rečniku,odraz su nepostojanja rečitosti i siromaštva duha. drugo je ako ponekad opsujemo,onako  u afektu,kad  nam se nakupi. jednostavno ne postoji ništa drugo što bismo tad rekli i fali nam smirenosti . neke od tih riječi izvjetre,neke znaju gadno da povrijede jbg. ali opet,zavisi kome su namijenjene i koliko nas sagovornik poznaje.

kad me neko napadne ili se nadjem negdje dok je u toku svadja,pucanje po šavovima..nema boga da ću da se iznerviram i počnem da se svadjam..tad sam jezivo mirna. to je neka logika da mora postojati osoba koja će u datom trenu da unese malo mira i da smanji tenziju. i onda se ti koji onako izmijenjaju boje za 5 minuta jer su poludjeli ,kasnije osjećaju glupavo..u stilu-kažem sebi. ti se dereš,a ona te samo gleda i pita do kad ćeš tako ? 

dalje...nekad se bukvalno osjetim nemoćno kad vidim da,uprkos velikom naporu da nešto objasnim i riješim neki problem,sagovornik prosto ne učestvuje,reaguje na posve drugi metod .

riječi su najbolje 'oružje' ,samo su često precijenjene,jer ih ljudi analiziraju kao da su napisane,čak i kada ih neko izgovori dok su face to face,i zanemare govor tijela,boju glasa..pogled...

a nasilje..ne znam,nisam taj tip. nekako ne umijem. i znam da neki jednostavno imaju prekid filma u trenu i kažu svašta,zalete se i udare..i brata,druga,pa se pomire,jer eto-trenutak,loš trenutak.

ali mi je generalno loš način,jer radja dalje nasilje i grubost.

što se tiče dijela-da li bih nekog odavde udarila ili šta već...realno da,makar neki pošten šamar bi pao. jer postoje likovi,kao i svuda,o koje se riječi samo odbijaju i ne poznaju drugi jezik. a  inisu mi neki faktor da bih posle osudjivala sebe,isuviše su velika stoka