Tabela momci, tabela 


  Demba BA     

Danas je odigrano pet utakmica 7. kola Bundeslige, za nas je najzanimljiviji bio susret na Carl-Benz-Stadion gdje je Hoffenheim Vedada Ibiševića i Sejada Salihovića ugostio Eintracht iz Frankfurta.

Hoffenheim je stigao do pobjede 2:1, ali za razliku od predhodnih utakmica Ibišević i Salihović se nisu upisali u strijelce. U prvom poluvremenu ovog duela nije bilo golova, a najbolju priliku je imao naš Vedad Ibišević u 21. minuti, ali je mreža Nikolova ostala netaknuta.

Hoffenheim je dobro otvorio drugo poluvrijeme. Nakon slobodnog udarca lopta je nekako došla do Senegalca Dembe Ba koji postiže gol za 1:0. U 59. minuti velika prilika sa Hoffenheim, ali zamalo pored gola na kraju akcije šutira Salihović. Osam minuta kasnije Eintracht je poravnao, Spycher je centirao, a glavom je efektno pogodio Steinhöfer. Hoffenheim traži put do pobjede, ali tri minute nakon primljenog gola, Salihović iz izgledne situacije šutira pravo u Nikolova.

Da Hoffenheim upiše nova tri boda pobrinuli su se Vedad Ibišević i Demba Ba u 72. minuti. Naš napadač je bio asistent a Senegelac strijelac za konačnih 2:1. Salihović je na terenu proveo 76 minuta kada ga je zamijenio Vorsah, dok je Ibišević u sudijskoj nadoknadi izašao, Teber je dobio priliku. Nakon ove pobjede Hoffenheim se nalazi na senzacionalnom prvom mjestu sa 13 bodova koliko ima i drugoplasirani Stuttgart.

Stuttgart je u ovom kolu deklasirao Werder 4:1. U prvi pola sata Sami Khedira (18.) i Christian Träsch (29.) su bili strijelci za 2:0. Hilbert je u 63. povećao na 3:1, a samo dvije minute kasnije Diego pogađa za 3:1. Konačnih 4:1 postavio je Lanig dvije minute prije kraja.

Bayern je još jednom razočarao svoje navijače odigravši sa Bochumom 3:3. Bavarci su nakon poluvremena golovima van Buytena (15.) i Zé Roberta (45.) vodili 2:1, a kada je Zé Roberto zabio gol za 3:1 u 68. minuti malo ko je mogao očekivati preokret. Gosti su u dvije minute od 83. do 85. golovima Dabrowskog i Grotea stigli do boda.

Uzbudljivo je bilo i na Borussia-Park Stadionu u M'gladbachu. Tamo su gosti iz Kolna golom Novakovića dvije minute prije kraja stigli do pobjede 2:1. Pitanje pobjednika je riješeno u posljednjim trenucima i u duelu Bayera i Herthe. Voronin je presudio svojim nekadašnjim saigračima u 89. minuti, Hertha je slavila 1:0

Rezultati 7. kola:
Hoffenheim - Eintracht 2:1
Stuttgart - Werder 4:1
Bayern - Bochum 3:3
Borussia M'gladbach - Koln 1:2
Bayer Leverkusen - Hertha 0:1

  Svaka im cast 

Alal vera Hofenhajmu!

Sejad Salihović, zvijezda Hoffenheima i bh. reprezentativac je imao trnovit put. U praskozorje ratnog vihora napustio je rodnu kuću i krenuo u nepoznato. 

 Zlatan Ibrahimović, zvijezda Intera i švedske reprezentacije, pričao nam je o teškom djetinjstvu, koje je proveo u getu, u Rozengordu, predgrađu Malmea, gdje su, uglavnom živjeli Balkanci. U okruženju, gdje se reputacija mjerila u broju počinjenih prekršaja i dobivenih uličnih tuča. Zlatan je ostvario imresivnu karijeru.

Sličan put imao je Zlatan Muslimović, koji je također, sa izbjegličkim kartonom sa roditeljima dospio u švedski Geteborg, odakle je krenuo u nogometni svijet. I Sejad Salihović, zvijezda Hoffenheima i bh. reprezentativac je imao trnovit put. U praskozorje ratnog vihora napustio je rodnu kuću i krenuo u nepoznato. Sa koferima i najnužnijim stvarima, još nezreo da shvati šta se dešava i zašto mora napustiti rodnu kuću, prekinuo je normalno djetinjstvo u mjestašcu desetak kilometara od Kozluka.

- Rođen sam u Gornjem Šepku. Tamo sam živio sa roditeljima; majkom Fadilom, ocem Ismetom, bratom Mrzom. Sve do sedme godine, kada se počelo nešto događati. Nisam znao šta se sprema, ali znam da su svi negdje išli. Tako sam i ja jednog jutra napustio svoje rodno mjesto - priča Salihović za San.

Bila je to 1992. godina. Sejini su roditelji odlučili otići što dalje.

- Narod je išao kamionima, autobusima, sa onim što je mogao po nijeti sa sobom. Tako smo i mi. Imali smo neku rodbinu u Sloveniji, gdje smo ostali, možda nekih desetak dana. Tek toliko da predahnemo, da vidimo gdje i kako dalje. Onda smo odlučili ići za Austriji. Linc je bio sljedeća stanica, jer je u Austriji već bilo dosta svijeta sa našeg kraja...

Ni u Austriji Salihovići nisu ostali dugo. Slijedilo je novo putovanje u neizvjesnost.

- Iz Linca smo produžili za Berlin. I tamo smo imali neke prijatelje, koji su nam govorili da bi nam u Njemačkoj moglo biti dobro. U Njemačkoj smo bili kao izbjeglice, dijelili smo sudbini kao i svi Bosanci i Hercegovci koji su morali napustiti rodno mjesto. Za nas je sve bilo novo, navikavali smo se na novi način života, drugačiji mentalitet, novo okruženje. Ja sam praktički bio više sa Nijemcima, nego sa našima.

Unatoč želji i pozivima da se vrati u Bosnu, da posjeti prijatelje, rodbinu..., pa i da igra za reprezentaciju, nije mogao natrag.

- Tretirali su nas kao ilegalce, pa sam morao iz Berlina ići u Poljsku kako bih dobio vizu i vraćao se u Njemačku. Nije bilo nimalo jednostavno. Neizvjesnost za egzistenciju, borba za život, tjerali su me da na terenu pokažem da sam bolji od vršnjaka dok sam igrao u mlađim kategorijama Herthe. Na svakom treningu, na svakoj utakmici razmišljao sam kako da postanem neko i nešto, da omogućim svojim roditeljima, koji su radili od jutra do mraka, za miran život. Hvala dragom Bogu, uspio sam. Sada igram, a moji roditelji više ne moraju raditi. Oni su mi velika podrška.

Izuzetan nogometni dar, radarski precizni šutevi iz slobodanjaka, kornera, skrenuli su pažnju čelnika Herthe na mladića, koji trese mreže u mladom timu. Sa nepunih 19 godina postao je prvotimac.

- I meni se to prebrzo desilo. Tada je Hertha imala desetak reprezentativaca, od Hrvatske do Brazila (Kovač, Bobić, Marcelino). Ulazio sam u prvi tim. Enver Marić me savjetovao i govorio šta me sve čeka na putu do uspjeha. Ja sam mu zahvalan, makar nisam dugo ostao u Herthi. Iz Berlina sam otišao u Hoffenheim, sa kojim sam igrao u trećoj, potom u drugoj i sada u prvoj ligi. Sretni smo jedni drugima - kaže kroz osmjeh Sejo Salihović , nekadašnji ilegalac koji je postao zvijezda Bundeslige.

Sejo i Vedo

Sejo i Vedo (Ibišević) vršnjaci su i saigrači iz mlade reprezentacije. Dugogodišnji prijatelji. Potiču iz istih krajeva. I Vedad je imao trnovit put. Njegovi su iz Vlasenice. I on je izbjegličkim konvojima, od Vlasenice, preko Švicarske, Amerike, dospio u Bundesligu. O njemu danas pišu kao ponajboljem napadaču u Bundesligi. Salihović i Ibišević, razmišljaju da se u BiH kupe stan, njihovi roditelji posjećuju rodne kuće u Gornjem Šepku, odnosno Vlasenici.

 

Sportin.ba

Hladnog i vjetrovitog jutra u četvrtak proteklog tjedna momčad njemačkog bundesligaša TSG 1899 Hoffenheima je trenirala u trening centru Sinsheim pod vodstvom trenera Ralfa Rangnicka. Pripremali su se za utakmicu protiv Frankfurta proteklog vikenda, u kojoj su na kraju slavili pobjedu rezultatom 2:1. Sa ta tri osvojena boda došli su na drugo mjesto bundesligaške ljestvice.

To je gotovo nevjerojatan učinak s obzirom na klupsku povijest. Ranih devedesetih, kad ih je kupio softverski magnat Dietmar Hopp, Hoffenheim je bio amaterska momčad. Prije samo devet godina bili su u šestoj ligi. Ali Hopp, koji je bio igrač u mlađim kategorijama kluba, je puno investirao i svoju momčad odveo sve do Bundeslige.

Veliki dio uspjeha Hoffenheima može se pripisati mladosti, budući da imaju u prosjeku najmlađu momčad u ligi. Jedan od tih mladih nogometaša je i bosanskohercegovački reprezentativac Vedad Ibišević, trenutno prvi strijelac Bundeslige sa sedam postignutih golova.

Rođen u Vlasenici, 24-godišnji nogometaš i njegova obitelj su preselili u St. Louis kada mu je bilo 16 godina, a prije toga su kratko vrijeme proveli u Švicarskoj, gdje mu je FC Basel ponudio profesionalni ugovor. U Missouriju je bio član poznatog i jakog omladinskog kluba Busch. Njegov tadašnji trener, Mike Turner, rekao je da je nakon prvog treninga u Ibiševiću vidio veliki talent.

Nakon srednje škole Ibišević je godinu dana pohađao sveučilište u St. Louisu, a 2003. godine je zahvaljujući 18 postignutih golova bio proglašennajboljim debitantom u NCAA-u. Sljedećeg ljeta je pozornost na sebe privukao sjajnim igrama u mladoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine, nakon čega je potpisao ugovor sa Paris St. Germainom, na čijoj je klupi sjedio Vahid Halilhodžić, ali ubrzo je preselio u Dijon.

2006. godine je potpisao za njemačkog drugoligaša Alemannia Aachen, gdje je proveo godinu dana, da bi u ljeto 2007. godine stigao u Hoffenheim.

Kako je točno došlo do toga da završite u Hoffenheimu? Uprava Aachena je bila ljuta zbog načina na koji ste otišli.
"Pa, Hoffenheim mi je poslao ponudu koju je bilo jako teško odbiti. Izuzetno sam sretan što sam ovdje. Klupsko osoblje je sjajno, klupske prostorije i tereni su prvoklasni, a navijači su predivni."

Prošle sezone, dok ste bili u drugoj ligi, imali ste problema sa opravdavanjem reputacije strijelca, jer ste zabili samo pet golova. Ove godine ste vodeći strijelac Bundeslige. Što se promijenilo?
"Da, prošle sezone jednostavno nisam imao samopouzdanja. Nakon što sam propustio nekoliko velikih prilika počeo sam sumnjati u sebe. Nakon sezone i nakon odmora sam sebi obećao kako ću biti u potpunosti koncentriran, znao sam da još uvijek imam kvalitet i da ću postati bolji igrač. Ove sezone mi se vratilo samopouzdanje i sve je kako treba. Sada sam u dobroj formi, a momčad igra odlično zajedno. Imamo momčadskog nutricionista i fizioterapeuta koji mi daju savjete i pomažu. Do sada nisam imao ozljeda i u vrhunskoj sam kondiciji."

Što mislite, kakve su šanse reprezentacije BiH da se u skupini pored Španjolske i Turske kvalificira na Svjetsko prvenstvo 2010.?
"To je teška skupina. I Turska i Španjolska su jake momčadi. Natjecanje je tek počelo i svašta se može dogoditi. Naša obrana i dalje napreduje, ali naša snaga je u napadu. Gotovo cijela momčad igra u najjačim europskim ligama. Izgubili smo 1:0 od Španjolske, ali imali smo svoje prilike. Pobijedili smo Estoniju rezultatom 7:0."

Zajedno sa obitelji si došao u Sjedinjene Države još kao tinejdžer. Kako je do toga došlo?
"Nakon rada moji su roditelji teško pronalazili posao, a financijska situacija je bila očajna. Preselili smo u Švicarsku, a onda nam se ukazala prilika da odemo u Sjedinjene Države i iskoristili smo je. Moja obitelj još uvijek živi u St. Louisu, a ja ih posjećujem što češće mogu. Odlazak u USA je bio dobar izbor i za mene i za moju obitelj."

Što mislite o nogometu u Sjedinjenim Državama i jeste li razmišljali o igranju u tamošnjoj ligi i za njihovu reprezentaciju?
"Kada sam tek došao tamo vidio sam samo stadione za bejzbol i američki nogomet, bio sam razočaran što nogomet nije toliko popularan u Sjedinjenim Državama. Ali, nisam mijenjao svoje planove oko toga da postanem profesionalni nogometaš i samo sam nastavio raditi još jače. Tamo mi je bilo sjajno u omladinskoj momčadi, ali nisam nikada razmišljao o tome da zaigram u MLS ligi, ali nisam imao ni ponuda od tamošnjih klubova. O reprezentaciji i jesam i nisam razmišljao. Imao sam zelenu kartu, ali ne i američko državljanstvo. Ali najvažnije od svega je to da mi nisu dali ponudu u pravom trenutku, iako je bilo kontakata."

Jeste li u kontaktu sa svojim prijateljima u USA i BiH?
"Naravno, često posjećujem obitelj, a u kontaktu sam s njima i preko interneta. Isto vrijedi i za moje prijatelje iz djetinjstva iz BiH. Oni prate moj napredak u Njemačkoj, a vidimo se svaki put kada dođem u BiH na utakmice reprezentacije."

Živjeli ste u pet različitih država, u kojima se govore četiri različita jezika. Je li to zbunjujuće?
"Jedna od stvari na koje sam najviše ponosan jeste to što sam naučio govoriti toliko različitih jezika. Puno je lakše živjeti kad možete komunicirati na jeziku koji se govori u određenoj državi."

Kako je živjeti u ruralnom dijelu pokrajine Sinsheim? Prepoznaju li vas ljudi na ulici?
"Tiho, jako tiho. Nema puno toga što vam može privući pažnju, ali ljudi me prepoznaju češće nego ranije."

Nogometni magazin

ibisevic opet strijelac za hoffenheim 

Dao dva gola i Salihovic jedan 

kako momcovi igraju  unistise sve redom 

momci igraju, svaka im cast