Pokušat ću ti odgovoriti na sva tvoja pitanja i nadam se da će ti koristiti.
Ima mnogo vrsta prevara. Možemo gledati drugu osobu, poljubiti ju ... no mislim da ti ovdje misliš na sex s drugom osobom. Prije svega moram reći da su provedena istraživanja u Europi o vrijednostima i da vjernost u braku visoko kotira. To je ono najvažnije na što računaš od svoga partnera.
Da li se nevjera može oprostiti. Mislim da tu dotičemo pitanje koliko jedna osoba voli drugu. Jer veli se da "... ljubav sve podnosi..." no koliko to ima zajedničkog s životom.....
Stvarno ne znam poznajem li ljude koji nisu prevarili ili bili prevareni. Moj je stav: ne znam kaj se događa u spavaonici pa ne mogu niti suditi.

Vjernost je vrlina! Divimo se ljudima koji su vjerni ideji, drugom čovjeku,..
a preziremo one koji se odriču svojih dojučerašnjih stavova, svoje odgovornosti prema drugim ljudima. Nema većeg zla od izdaje, a nevjera je izdaja one osobe koju nikada ne bismo smjeli izdati. Ipak, treba imati razumjevanja jer čovjek je strastvena životinja. Kad srce (ili bolje rečeno ono među nogama) gori u glavi se dimi.

Nije uvek ono medju nogama u pitanju kad jeste to je opravdanje... ali kad nije to je brOOka...

Mislim da u vjernosti glavnu ulogu ne igra ono " među nogama". Istina je da svaka veza ima svoje vrhunce i padove a također je istina da se ljudi u braku pomalo udaljuju od partnera. Sve nekako prelazi u rutinu i zato čovjek traži nešto novo. Nemora to biti isključivo na seksualnom području. Čovjek nađe nekoga s kim može komunicirati, možda baš onako kako je jednom komunicirrao sa svojim partnerom i tu se razvija veza. I to se može, u neku ruku, smatrati prevarom. A hoće li se to pretvoriti u seksualnu prevaru.....

Najcesce takav odnos vodi ka intimiziranju... 99% slucajeva...

Istina je, no pitanje je kad je došlo do nevjernosti i je li druga strana, partner, donekle kriva za prevaru?
Već je mnogo puta rečeno da se vjernost smatra vrlinom i istraživanja pokazuju da ona vrlo visoko kotira, no tko " normalan" može reći da će se partneri za deset godina osjećati kako su se osjećali na vjenčanju.
Slažem se s Laslom da se tu miješa zaljubljenost i ljubav.

Danasnji brakovi najcesce pucaju nakon prve dve godine !?
Kako neko moze da se ozeni nekim koga ne poznaje toliko da nakon 2 godine vise nece moci ocima da ga vidi?

A dodaj k tome da ljudi sve kasnije stupaju u brak baš pod izgovorom da bi bili što zreliji i sl.
Ne znam šta je uzrok tome. Bit će to što se danas ljudi malo oko čega god trude osim oko samih sebe.

Mislim da je to vise iz cistog medjusobnog nepoznavanja... znaju se par puta su spavali, bilo lepo, ajd pred oltar... treba ziveti sa nekim da bi video kakav je.

Ma nema taj zajednički život prije braka toliku važnost koliku mu neki vole pridavati. Jer riječ je o ponajprije istom onom razdoblju (po svojim osobinama) kao i prvi mjeseci i godine braka. Sve je ružičasto i haj-faj. Al kad dođu djeca i brige oko njih, zatim zasićenje i kad malo splasnu leptirići u želucu i kad shvatimo da nam neke navike partnera koje su nam ranije bile simpatične zapravo to uopće nisu, onda ljudi zaborave na onu "u dobru i zlu".