Pre kratkog vremena je izvesni albanski tycoon izjavio (ne secam mu se imena) da bi Kosovo od Srbije trebalo da se odvoji, inace SCG nece imatio skoro nikakve sanse da se pridruzi EU. Isto sam u jednoj novini na Zapadu procitala. Sta vi mislite? Treba li Kosovo da pustimo da ode od nas i da krenemo prema "lepsoj" buducnosti? Ili bi trebalo po svaku cenu ostati uz nas?

(Laslo, nadam se da tema pase, ako ne sorry)

Pase ako ocekujes raspravu po istoriskoj liniji, ako ocekujes po politickoj onda treba u politici da bude.

Svejedno je. Vazno je misljenje.

Bez proslosti nema ni lepse ni ruznije buducnosti ...
Kosovo je Srpsko i nema tih para ni ljudi koji mogu da ga prodaju ...
Gradiit Hram u Beogradu a odreci je patrijarsije i svih Manastira i Crkava na
Kosovu  ... ja na to nisam spreman ... ako je neko od nasih politicara to i
pomislio ...  moracu da ga razocaram ... al stvarno ...

Ali Kosovo je u sustini jos samo u nasim srcima stvarno nase. Svi znamo da se Stajner uveliko zalagao da se Kosovo odvoji.
Kosovo nikada vise nece biti pod nasom upravom. NI pod nasom ni pod albanskom. Sa njim ce upravljati oni koji imaju dovoljno sredstava da ga iscrpe.

Kosovo je srce prvih nasih drzava, ali ipak smatram da danas imamo sve manje pravo na njega iz prostog razloga sto tamo srba nema vise.

Pa ako se meni dozvoljava da nešto kažem sa svoje strane i da pokušam ovu raspravu ipak držati u nekakvim povijesnim okvirima.

Treba li Kosovo biti samostalno od Srbije?

Na to pitanje odgovor treba tražiti iz više perspektiva. Politička će jasno reći da se to ne smije dogoditi. Naime u današnjem svijetu gdje vlada praksa o nemijenjanju granica osim dogovorom dviju zainteresiranih strana (naravno nemoguć slučaj, osobito u ovom slučaju :wink: ), gdje je i jedna Njemačka pristala ne tražiti natrag trećini teritorija koji je izgubila u roku od svega 30-ak godina, slučaj izdvajanja Kosova doveo bi do nezamislivih posljedica. Naime Kosovo nema nikakvu pravnu podlogu za izdvajanje od Srbije, kao što su imale Slovenija, Hrvatska, BiH i Makedonija za izdvajanje iz Jugoslavije, a vođenje čisto etničkim principom da Albanci čine na Kosovu apsolutnu većinu stanovništva, nije dovoljno. Naime oni moraju prihvatiti položaj manjine, bez obzira na svoju brojnost.
E sad tu dolazimo do drugog pitanja, gdje bih vam sugerirao da se što više uključite.
Kakav je odnos Srba i Srbije prema Kosovu? Parafrazirat ću knjigu jednog američko-hrvatskog povjesničara. Kada su Srbi 1912. ulazili na Kosovo to je bio događaj ravan oslobođenju Jeruzalema, nacionalni zanos je zahvatio sve slojeve stanovništva, izgledalo je da ponovo uskršava Dušanovo carstvo. Nitko nije obraćao pažnju na činjenicu da se Kosovo umnogome promijenilo od vremena kosovskog boja i da tamošnji Srbi čine samo jednu manjinu stanovništva. (Za ovaj moj post nije trenutačno važno kako se to dogodilo.)
E sad....kako se lijepo iz SVITČEVOG posta vidi Kosovo je i danas za Srbe koji ne žive tamo ostalo jedna mitska zemlja, koljevka srpstva, hramovi i manastiri, grobovi kraljeva i careva....ali koji put se (barem meni iz moje perspektive) čini i samo to.
Već vlada tadašnje Kraljevine Srbije je pokušala napraviti s Kosovom nešto što je ispalo vraćanje u prošlost: vratiti mu srpski karakter.
Ali na krivi način. Dakle kolonizacija kao ideja je bila sasvim u redu, ali s provedbom se baš i nije pogodilo. Ograničavanje vlasništva Albanaca nad zemljom, nametanje drastično većih poreza, pa čak i oružani teror, nije moglo pomoći privlačenju Albanaca na stranu nove države u kojoj su se našli. Ne treba smetnuti s uma da Albanija kao država nije dotada postojala, tako da se Albanci nisu mogli osjećati okupiranima. Isto tako Albanija koja je tada i stvorena, bila je preslaba da bi mogla povesti nekakvu borbu za ujedinjenje svih Albanaca ma gdje živjeli. Znači takva restriktivna politika srpskih vladajućih krugova, kojoj je cilj očito bio postići uspjeh preko noći jednostavno nije mogla proći. Dva svjetska rata učinila su svoje. Kolonizacijski proces se doduše nastavljao, ali je izgubio svoj zamah, jednostavno i zbog činjenice da nije bilo dovoljno ljudi, jer je trebalo ponovo napučiti i Vojvodinu zbog protjerivanja Nijemaca, a na Kosovu nije dolazilo u obzir da se naseljavaju i npr. Hrvati ili Makedonci iz "pasivnih" krajeva. Albanski natalitet je učinio ostalo.
Kako god bilo, današnja situacija je takva da postoji gotovo nepremostiv jaz između dva naroda koji na Kosovu žive ili koji Kosovo prisvajaju.
Albanci očito ne žele pristati na položaj manjine bez ikakvih garancija u vidu barem nekakve autonomije. Srbi pak očito ne mogu pristati na to da u državi uvijek imaju tempiranu bombu i problem koji bi stalno prijetio unutrašnjim nemirima.
Kako se meni čini i zbog onoga napisanog u prvom dijelu posta i sad na kraju, riješenje će očito biti ili Republika Kosovo kao dio Srbije i Crne Gore, ili barem nekakva autonomna pokrajina, ili stalan protektorat UN-a(kako je i vrabac rekla). Barem za neko relativno duže vrijeme koje je ispred nas.

Albanci su terotistickim akcijama naselili i oslobadjali Kosovo i mislim da se to desavalo samo iz razloga sto nama medjunarodna zajednica nije davala odresenje ruke da reagujemo vojnom intervencijom. Sve bi bilo ok,

Hm..ispravi me ako griješim, ali zar nisu Albanci počeli u većim grupama naseljavati Kosovo iza velike seobe Srba pod Arsenijem III Černojevićem u 17. stoljeću? Nije valjda džabe nazvana velikom, jer koliko znam tada je stvarno velika grupa stanovništva otišla na sjever u današnju Vojvodinu.

Sa jedne strane tako je... vece grupe koje su na taj nacin dosle imale su 20% u udelu ukupnog stanoivnistva.
U popisu 91. godine na kosovu je bilo 60% srba 21% albanaca i ostalo.. Danas ih ima 82%... sta mislis jel to moguce mislim teorijski da za 10 godina populacija poraste 4 puta...