Telepatija - čitanje misli ili prodavanje magle?   
   
Jeste li ikada znali tko vas zove prije no što ste podigli slušalicu telefona? Ili vam se dogodilo da pokušavate nazvati najboljeg prijatelja istovremeno kada i on vas? Znate što vaš brat misli i prije no što to izgovori? Možda imate telepatske sposobnosti?   
   

Telepatija je jedna od onih neobjašnjivih pojava koja se razlikuje od ufologije, spiritologije i sličnih 'tema s druge strane' zbog činjenice da se njome bave, između ostalih, i vojske znanstvenika, medicinara, psihologa i drugih ljudi s čijim strukama telepatija ima dodirnih točaka.

Iako je telepatija prisutna u ljudskoj povijesti od njenih samih početaka, riječ telepatija (grč. tele - udaljenost, daljina; pathe -osjećaj) uvodi se tek pred kraj devetnaestog stoljeća, točnije 1882. godine, kada se na engleskom sveučilištu Cambridge putem donacija osniva Društvo za psihička istraživanja, koje ima za cilj na znanstveni način proučavati psihičke i paranormalne fenomene kako bi utvrdili istinu o njima. Društvo je odmah podijeljeno na šest odjela ovisno o grani paranormalnih pojava kojima su se bavili. Tako su nastali odjeli za telepatiju, mesmerizam, medije, iluzije i pojave duhova, fizičke fenomene povezane s osjetilima te odjel za povijest svih tih fenomena. Tri godine kasnije osniva se i Američko društvo za psihička istraživanja.

Četiri godine nakon osnivanja, britansko društvo objavljuje knjigu 'Phantasms of living' u kojoj prvi put uvodi pojam telepatija, zamjenjujući njime do tada korišten izraz razmjena misli. Osim što su u tom djelu sakupili dotadašnja znanja i teorije o telepatiji, proveli su i opisali niz eksperimenata s osobama za koje su postojale osnovane sumnje da posjeduju telepatske sposobnosti. No njihova brojna i raznovrsna istraživanja izgubila su na vjerodostojnosti zbog nepostojanja pa time i nepoštovanja današnjih strogih standarda.

Gotovo dvadeset godina kasnije psiholog sa Stanfordskog sveučilišta John E. Coover prvi put izvodi eksperimente s telepatskim vježbama pogađanja karata. Karte su bile napravljene tako da je šansa da se pogodi određena karta iznosila 1:160. Iako su njegovi ispitanici u većem postotku bili u stanju pogoditi odabranu kartu ili je saznati čitajući misli osobi koja je gleda, Cooover nije rezultate smatrao dovoljno bitnima da ih objavi.

Ipak, svojim je eksperimentima pokrenuo druge znanstvenike na rad, te su se uskoro pojavile i standardizirane karte. J. B. Rhine sa sveučilišta Duke napravio je špil od dvadeset i pet karata s pet različitih simbola. Svaki se simbol nalazio na pet karata, a redom su to bili krug, plus, valovite linije, kvadrat i zvijezda petokraka. Simboli nisu odabrani slučajno. Osim vizualne prepoznatljivosti i različitosti od ostala četiri, simboli su podijeljeni i po broju linija. Krug se sastoji od jedne, plus od dvije, valovite linije od tri, kvadrat od četiri, a zvijezda od pet linija. Rhine, inače parapsiholog, nazvao ih je Zenerove karte u čast svom kolegi Karlu Zeneru, perceptualnom psihologu.

U prvim godinama ispitivanja kandidati su pokazivali zadivljujuće telepatske sposobnosti, no otkrilo se da je riječ o prevari, budući da su karte bile pretanke pa se kroz njih moglo vidjeti o kojem je znaku riječ. Da bi se to izbjeglo, dodana je pozadina na njih, no to je pogodovalo mađioničarima koji su ih počeli upotrebljavati za svoje trikove (sitni, naizgled neprimjetni razlikovni detalji na pozadinskoj slici). Današnje Zenerove karte imaju potpuno bijelu, ali neprozirnu pozadinu.

Iako se danas koriste za pronicljivost, naročito kada se radi s računalima koja generiraju slike karata, često se i koriste za telepatiju, a tada ih obavezno druga osoba mora izvlačiti te biti koncentrirana na izvučenu kartu. Često se za ove karte može čuti i naziv ESP karte. ESP je izraz nastao skraćivanjem engleskih riječi 'Extra Sensory Perception' (izvanosjetilna percepcija). Pri tome se misli na percepciju nevezanu za jedno od pet osnovnih osjetila (njuh, sluh, vid, dodir i okus). Otuda i naziv šesto čulo!


   
1930. godine izašla je još jedna utjecajna knjiga na polju telepatije. Dobitnik Pulitzerove nagrade Upton Sinclair napisao je knjigu 'Mentalni radio' u kojoj je opisao sposobnosti svoje supruge da reproducira sliku koju je nacrtao on ili netko drugi, makar je nikada nije vidjela. No kako je i sam priznao u knjizi, za većinu stvari nije bila potrebna osoba koja će emitirati misli koje bi njegova supruga mogla pročitati, tako da sposobnost nije bila nužno telepatska. Zanimljivo je da je predgovor za knjigu napisao Albert Einstein.

Testovi s kartama i skicama do sredine šezdesetih godina postali su poprilično dosadni, a i društvo se poprilično promijenilo. Počeli su eksperimenti s lakim, i ne tako lakim drogama, grupne halucinacije pod utjecajem LDS-a ili meskalina, te se i javno mišljenje prema telepatiji izmijenilo. Iako telepatija i dalje nije bila znanstveno dokazana, gotovo su je odvojili od svih ostalih nadnaravnih fenomena i prihvatili kao stvarnu i priznatu.

Otprilike u isto vrijeme znanstvenici su počeli proučavati snove i njihov utjecaj na čovjeka. Kada je otkrivena i definirana REM (Rapid Eye Movement – brzo pomicanje oka) faza spavanja za vrijeme koje čovjek sanja, odmah se krenulo u pokušaje telepatskog komuniciranja s osobama u navedenom stanju.

Kako je u snu isključena ljudska svijest, a na vlasti je podsvijest, pretpostavilo se da će s takvim ljudima telepatska komunikacija biti moguća. Iako su rezultati takvih ispitivanja pokazali telepatiju kao realno moguću, nikakav znanstveni napredak niti objašnjenje nije dosegnuto.

Danas se telepatijom bavi svi, od vrhunskih znanstvenika do običnih šarlatana, no nitko nije postigao nikakav vidni pomak. Iz tog je razloga i izvjesni James Randi, mađioničar, pseudoznanstvenik i skeptik, ponudio 1 milijun dolara onome tko podastre barem jedan znanstveni dokaz postojanja telepatije. Nagrada je uspostavljena davne 1996. godine, a još uvijek nitko nije prošao čak niti preliminarni test. Smatrate li da posjedujete dokaze postojanja telepatije ili ste upravo vi živi dokaz, javite se gospodinu Randiju i pokupite nagradu. Pitanja su možda teža nego na 'Milijunašu', ali nagrada je veća, a uostalom, sve odgovore možete saznati pročačkate li po glavi gospodina Jamesa.


www.unexplained.info

www.wikipedia.org

James Randi   
    
 
Penx
09.03.2004.

Telepatija je mozda teoretski i moguca. Kao levitacija, izvantelesno iskustvo...Ali deluje mi neprirodno jer, kada bi svi jednog dana imali sposobnost telepatije zivot bi postao besmislen!

Telepatija u nekom smislu je realna.. kad znate sta neko misli ne morate mu bukvalno biti u glavi, dovoljno je da ga dobro poznajete, ali zaista dobro.. Ali telepatija u tom nekom smislu da ides ulicom i citas ljudima misli... normalan covek bi poludeo u roku od 5 sekundi

meni je to nekako presiroko, cini mi se da bi trebalo razdeliti na podtelepatije.
npr. jedan podtip, ovo sto sf rece, ides ulicom i citas po redu (zamisli da zivis u new yorku npr...ludnica dobro...u trevisu vec ne bi mogao ni da primetis da imas razvijene te sposobnosti ), onda druga pod-telepatija, ona sa pocetka teksta, znas ko te zove pre nego sto se javis, u isto vreme se zovete ti i prijatelj...

jel postoji takva neka podela?

u ovo prvo, tesko da mogu da poverujem, neshvatljivo mi je i predaleko, bar sa ovih mojih 3% mozga koje koristim, mada ne tvrdim sa sigurnoscu da je nemoguce, a sto se ovog drgog primera tice, mislim da moze, ne mozemo svi, nemamo razvijeno "sesto culo", ali trebalo bi da ima onih koji mogu.

neka ogranicena telepatija, mozes da razmenjujes misli samo sa ljudima sa kojima si i inace u kontaktu.

Dobro to bi onda bila neka kvazitelepatija. Ima toga dosta kada poznajes nekoga dobro i onda prema njegovom ponasanju i poznavanjem njegovih osobina jednostavno predvidis sta ce da uradi! Ali ipak ovi gore naucnici koji nude milione dolara za dokaz o postojanju telepatije pokusavaju da dokazu bas ovu pravu telepatiju. Znaci ja mislim o tome kako vozim auto i pitam telepata sta mislim, a on kaze vozis auto. Ili na daljinu posaljem nekome misaonu poruku, ili jos gore citam misli bukvalno. Proci ce uopste dosta godina dok se ne dodje do zakljucka da li je telepatija moguca ili nije. Mislim da dok ne krenu od fizickih pretpostavki, prvo kako bi ta telepatija materijalno izgledala, kakvi tu zakoni vladaju tesko ce se pomeriti sa mesta. Telepatija je srodan "fenomen" telekinezi, tj pomeranju stvari pomocu misli. Ova jos cini se teza mogucnost, svakako treba prvo dobiti naucnu teoriju, a tek posle eksperimentalnu analizu. Cinjenica da covek misli sa nekih 3-10 % kapaciteta mozga ne znaci da moze da koristi i vise, ali ne znaci ni da ne moze.  Verovatno ta telepatija i telekineza dolaze do izrazaja tek kada se probije granica od 10% i vise. Ali ne znam sta treba da se uradi da bi se povecao kapacitet iskoriscenosti mozga na taj procenat. Sigurno da normalnom coveku i nije prirodno da ima takve sposobnosti uopste. Ne treba sve da znamo i umemo. Verovatno ce se dokazati kroz vreme da su prava telepatija i telekineza samo plod bujne ljudske maste. Zivot bi bio mozda i moguc ali dosadan sa takvim osobinama.

Mislim da je telepatija u stvari neko sesto culo, koje se evolucijom do sada jos nije razvilo, vec samo daje nagovestaje postojanja. Mozda ce se ljudi u nekoj dalekoj buducnosti sluziti i tim culom kao mi sad vidom ili sluhom.

Dobra ideja!  "Telepatija sesto culo koja jos nije evoluirala!" Slazem se, ali ako ce to mozda i jednog dana evoluirati, onda definitivno i ljudski rod, drustvo i sve ostalo takodjer mora da evoluira!

Pa lepo je govorio cika Darvin

Negde sam cula isto da ce ljudi evolucijom postajati sve visi

I i II oblik telepatije.

I)  Što se tiče zivkanje telefonom u isto vrijeme i tako toga, naravno da je bilo slučajeva i nije da nije nemoguće ali, kada se desi da prije nego se javite izgovorite:" Zove me Savo, GARANT!" Šta vam ostaje kao mogućnost dokazivanja teze nego da se javite.

    I nakon potvrđivanja da je to bio zaista neki Savo, pitanje je: "Jeste li pogodili, ili ste telepata?"

    Ja bi ovo nazvao uzročno-posledični oblik telepatije jer je recimo uzrok da ste navikli da vas Savo zove između 14 i 15 sati i na osnovu tog uzroka znate posledicu tj. da će vas on zvati tad nekad. Dakle, veći je logički zaključak da ste navikli na to zvanje i zbog tog uzroka pogodili posledicu imate i Dokaza da je tvrdnja tačna, a vi i imate i nemate telepatske moći jer je stvar kako ko želi da taj kompletan događaj prihvati tj. da li kao da imate telepatske moći ili kao puku slučajnost.

II)  Drugi oblik koji je više misteriozan i zanimljiviji je sledeće što ću navesti:

     I ako se ne radi direkno o čitanju misli drugoj osobi smatram da ima uske veze sa tim.
   
     Ako biste bili u stanju da znate šta će se deseti sledećih petnaest sekundi, onda biste bili u stanju da znate šta ću ja sad napisati. Znači znali biste da ću napisati (Onda biste bili u stanju da znate šta ću ja sad napisati)." Pošto vi znate šta ću napisati, čitate mi misli, jer ih ja ne čitam vama i ne znam da li ste ih pročitali samo meni ili ste znali šta će se dogoditi pa na osnovu toga interpretirali situaciju kao čitanje misli.

     Sada verovatno ste čul,i a neki su i doživeli "Deja-vu", odnosno "Već viđeno". To vam je situacija kad imate osećaj da ste neki momenat već nekad isti takav doživeli. Recimo: Odlazite da se napijete vode, a na sudoperu stoji zdelica sa trešnjama. Kada je ugledate setite se: "E nekad sam ja pio vode i tu je stajala ista zdelica sa istim trešnjama iste boje i sa isto jednom trulom trešnjom". Zatim vratite pogled na čašu i ustanovite: "Eeee a i vodu sam pio iz iste čaše". Zatim čujete da vaš prijatelj postavlja pitanje drugom prijatelju. Recimo: " Oćemo li večeras do grada"? Vi jednostavno, jer vas je redosled prethodno izdešavanih radnji uveou u to da znate šta će mu ovaj drugi odgovorit. Npr: " Ma jok ba ne mogu. Idem sa starcima večeras ne večeru!"

Znači znali ste šta će dotični da odgovori kao i gde ide, plus to da ide sa roditeljima !!!

     E sad postoje dva problema, a možda i više:

     I) Ako je sve već prošlo kako dokazati da ste vi to već znali, jer zdrav razum to neće prihvatiti kao logično, što nije slučaj sa telefonima jer kada se javite iskazane tvrdnja se opravda dokazima koji nam govore da li ste nili u pravu ili niste tj. Da li je to bio Savo ili ne.

    II) Ako se trenutna radnja dešava, a dešava se, kada i deja-vu kako reći šta će se sledeće dogoditi kada:
       
        Ako prozborite automatski prekidate, doslovno rečeno "Magiju" jer ste svesni da se to nije dogodilo prošli put, tačnije u vašem Deja+vu-u vi vidite da niste pričali ni pitali već ste stajali posmatrali, pili svoju vodu, čudili se i odgonetali da li vam se to već dešavalo ili vam se čini i sl. To nas dovodi do zaključka da ako progovorimo mi automatski prekidamo film koji se već desio, koji se reprizira, i tako menjamo mu scenario tj prekidamo repriziranje. Tačnije nadodajemo na reprizu nešto novo i na taj način menjamo identičnost događaja sa deja-vu-om. Deja-vu se prekida.

   Zaključak:

   Znači ako analiziramo prvi oblik telepatije, on je u praksi više moguć, ali će veća većina reći da tu nije nikakva moć, parapsihologia ili nešto slično u biti, već je samo uzročno-posledična "STVAR NAVIKE".

   Razmislimo li, drugi oblik je teoriski moguć, da ne kažem tačan, jer nije svako u stanju da prepozna Deja-vu, ali je u preksi neizvodljiv, jer nema načina da dokažemo nekom drugom da je ono što smo unapred znali tačno, kao ni da unaprijed kažemo šta će se desiti, jer se nije deslio prošli put.

   Možda bi sve bilo drugačije da se radnja i deja-vu dešavaju sa malim vremenskim zakašnjenjem. Nije bitno šta je prvo a šta drugo, samo što jedno ne možete dokazati drugima a drugo možete jer:

  Ako se radnja desi prva, imamo doslovice vremena da shavtimo da će se vama dogoditi deja-vu, ali nemamo način da dokažemo drugima šta se dešava ili šta će se dogoditi. Jedini nači da dokažete to je da kažete imaću deža-vu u kojem ću videti da će se nešto što se desilo opet desiti na primer za 10 dana. Ako se stvar dogodi za 10 dana to je jedini načina da svoju tvrdnju dokažete. Znači morate imati dva identična događaja u različito vreme a da se između njih dogodi deja-vu, plus događaj mora biti o tome da vidite deja-vu u kome vidite da vidite deja-vu i tamo možete iću u beskonačnost što je malo verovatno da če se baš desiti da imate deja-vu u kome vidite da ste imali deja-vu tj. da će te ga imati.

  Lepša varijanta je, ako se deja-vu dogodi prije jer, imate kada reći ostalima šta će se desiti u stvarnosti, i kada se desi dokazano je da ste bili u pravu. Mnogo jednostavnije. Kada bi ovo bilo moguće vi bi ste bili vidoviti i na nekin način mogli biste čitati misli drugome. Jer recimo. Da bi on dokazao šta će zamisliti, morao bi napisati pre toga sta je zamislio a pošto vi vidite unaprijet taj događaj znate i na šta je mislio, čitate mu misli.

   Znači svaka osoba je telepata ali samo za sebe jer nema načina da srugom dokaže ono što je već gore obimno opišano, sve dok se radnja i deja-vu dešavaju istovremeno, Što opet kažem nije slučaj kod prvog primjera, primera telefona.


Autor: Silvano Komazec - Silke

P.S. Tekst nije kopiran.

Pa gde je sad Dare? ovde bas bi imao posao
zbog verovanje u telepatiju, vredi  nekoliko seans kod psi ljudima.