Sedi Perica ispred zgrade i plače. Prolazi jedna žena i pita ga: Je li, dete, što plačeš? Buuu, tata se udario čekićem po prstu. A što ti plačeš kad se on udario? Pa u početku sam se smejao...
I sve sto mogu i znam i kada osetim kraj iz sebe bar imam to sto bi svako pozeleo. I svaki svoj dan ja dobro pamticu znam, jer znam da prosla sam i sada spavam mirnim snom...