Osmanlijska kultura ostavila je značajan pečat na jezik i kulturu balkanskih naroda koji i nesvesno dnevno upotrebljavljaju usvojenice iz turskog jezika, a da toga nisu ni svesni.





Otuda i anegdota kako je jedan Šumadinac upitan da li u srpskom jeziku ima turcizama odgovorio: "Ama, jok bre".

 Jastuk, jorgan, šećer, kašika, džezva, tepsija, tava, čarape, avlija, kapija, bašča, kaldrma, fildžan, jogurt, čorba, čaršaf, papuče... sve su ovo reči turskog porekla koje u bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku nemaju zamjene.

 Ono što je karakteristično za podneblje Balkana je da su narodi u velikoj meri zadržali turcizme u govoru, pa ih, uprkos uticajima drugih jezika i promenama u sopstvenim, i danas upotrebljavaju.

 Jedan od najuticajnijih turkologa na prostorima Balkana Amina Šiljak-Jesenković podsetila je da je osmansko carstvo bilo rasprostranjeno na ovdašnjim prostorima tokom 500 godina i da se uticaj njihove vladavine i danas primećuju, ali i čuju.

 "Kada govorimo o jezičnim interferencijama, o doticajima jezika, to je veoma veliki prostor i veoma je veliki dijapazon leksika koji se iz jednog jezika, u međujezičnim kontaktima, utače u drugi.

 Sa kontaktom turskog i bosanskog jezika imamo veliki broj pojmova koji su došli sa osmanskom kulturom u našu kulturu", istakla je Šiljak za Anadoliju.

 Ona je kazala da postoji više semantičkih polja po kojima se razvrstavaju turcizmi u našem jeziku, kao što su polje vere i verskih običaja, zatim odeće, a najviše kada je u pitanju odeća ranijih perioda, polje kulture stanovanja i druga.

 Ističući kako postoji mnogo reči koje su preuzete iz turskog, a retko ko zna da su tog porekla, poput termina kat, kojeg su se Bosanci odrekli, a hrvati prihvatili kao svoju, Šiljak je dodala:"Sijaset na turskom znači politika, ali mi u bosanskom imamo sijaset (mnoštvo) takvih reči, koje su kod nas poprimile drugo značenje".

 "Primera radi, nafaka na turskom znači alimentacija, dok se kod nas odnosi na životnu sudbinu ili ono dobro što nas čeka", dodala ona.

 Šiljak je istakla i da kvantitet turcizama koje upotrebljavamo u svakodnevnom govoru zavisi od sociokulturne sredine iz koje potičemo, starosnog doba i naglasila da je to sociolingvistička tema.

 "U zavisnosti od toga da li ste rasli u mahalama ili nekoj urbanoj sredini, u kući ili u zgradi, od toga što ste čitali, takvo će biti i vaše jezičko znanje.

 Ukoliko ste čitali Aliju Nametka, Skendera Kulenovića, pa čak i Ivu Andrića, naići ćete na veliki broj orijentalizama i to ćete apsorbovati u svoje jezičko znanje", navela je ona.



B92