Ja bih se Faco vratio samo na posao onog libera... Gledao sam u skorije vreme neke seniorske ekipe koje primenjuju tu formaciju, ali sa liberom i dva stopera ispred. Te zadatak libera je da koordinira(kao sto si i ti rekao) radom odbrane i da kupi sve sto prodje iza. Da se bavi ofsajd zamkama jer ima najbolji pregled igre, da komanduje jednim delom veznog reda. Jednostavno covek koji ima najizrazeniju koncentraciju u timu od svih stopera mora igrati tu poziciju. Drago mi je da sam cuo uloge bekova i veznih igraca u Italijanskom fudbalu sa tom formacijom...

A da... Da se vratim na Levecov post... Ovo sa stoperima i zonskom odbranom... Znas...  NIje ti to mnogo pametno, a pogotovo na cesto pravljenje ofsajd zamki. Jer ako te slucajno zapadne nekakv iole pametan spic(spicevi) brzo ce provaliti fazon i menjati radijuse kretanja. Znaci ja nisam video ekipu koja igra striktno sa dva stopera koji imaju podjednake zadatke. Uvek imas taj elemenat libera(ne klasicnog), dakle jedan igrac ima zadatak "upravljanja" odbranom.

Veoma primenjljivo "pravilo" u odbrani je suzavanje bekova u fazi napada. Tako da ako desni bek krene u prodor i namesta se na centarsut, levi prelazi na mesto stopera levog stopera, levi stoper staje u centar odbrane, a desni stoper se premesta poludesno(na desnog stopera). Kada je levi u prodoru obrnut je slucaj. Zastita od opasne kontre, igraju maltene sve ekipe danasnjice...

Tako je. To je tzv. "poluzona" ili "mješovita zona", kombinacija zone i markacije. I to su - kao i većinu taktičkih finesa - izmislili Talijani... to je u biti kombinacija sistema s liberom i sistema zone sa četvoricom u liniji, kada jedan od dvojice stopera ima ulogu manje-više striktne markacije najopasnijeg protivničkog igrača, a drugi igra maalo povučenije i po potrebi duplira, po potebi izlazi u ofsajd, po potrebi se povuče iza obrane...

Dobar primjer bili bi, recimo, Nesta i Khaladze u Milanu - Nesta je taj "lažni" libero, a Khaladze je taj "igrač za markaciju"...

Naravno, pri svemu tome bekovi igraju manje-više klasičnu zonu

Ključno u cijeloj ovoj priči je da oba centra lna obrambena budu brzi, startni, okretni i da znaju s loptom. Dakle, nema više onih staromodnihklasičnih stopera koji su visoki, jaki, skočni - i to je to. Danas kvalitetan centralni obrambeni (u ovom polu-zonskom sustavu) jednostavno mora posjedovat soldine tehničke osobine, inače ne može igrat.

Tako da danas 99% posto ekipa u najjačim ligama igra upravo tu polu-zonu koja je nekako najprikladnija za današnji nogomet.

Tako je. To je tzv. "poluzona" ili "mješovita zona", kombinacija zone i markacije. I to su - kao i većinu taktičkih finesa - izmislili Talijani... to je u biti kombinacija sistema s liberom i sistema zone sa četvoricom u liniji, kada jedan od dvojice stopera ima ulogu manje-više striktne markacije najopasnijeg protivničkog igrača, a drugi igra maalo povučenije i po potrebi duplira, po potebi izlazi u ofsajd, po potrebi se povuče iza obrane...

Dobar primjer bili bi, recimo, Nesta i Khaladze u Milanu - Nesta je taj "lažni" libero, a Khaladze je taj "igrač za markaciju"...

Naravno, pri svemu tome bekovi igraju manje-više klasičnu zonu

Ključno u cijeloj ovoj priči je da oba centralna obrambena budu brzi, startni, okretni i da znaju s loptom. Dakle, nema više onih staromodnihklasičnih stopera koji su visoki, jaki, skočni - i to je to. Danas kvalitetan centralni obrambeni (u ovom polu-zonskom sustavu) jednostavno mora posjedovat soldine tehničke osobine, inače ne može igrat.

Tako da danas 99% posto ekipa u najjačim ligama igra upravo tu polu-zonu koja je nekako najprikladnija za današnji nogomet.

Aj mi reci samo nesto... Jel vasa reprezentacija tera isti stil duzi niz godina? Istu formaciju, taktiku? Ili bar slicno? 

Paaaa ovako...

Za vrijeme svih ranijih izbornika, dakle Ćiro Blažević, Mirko Jozić, Otto Barić i Cico Kranjčar, reprezentacija je igrala 3-5-2 sustav... sa manjim varijacijama u rasporedu tri centralna igrača u veznom redu...


Otkako je došao Bilić, prešli smo na obranu sa četiri u liniji (poluzona, R. Kovač je taj "kvazi-libero"). Bilić je isprva igrao 4-2-3-1 (jer su na krilima igrali Rapajić i Srna), pa je kasnije prešao na klasični 4-4-2 sa veznim redom u liniji (Srna-Kovač-Modrić-Kranjčar) i napadom Petrić-Eduardo, da bi na ovom europskom prvenstvu zaigrao (silom prilika) u formaciji 4-5-1, ili preciznije 4-4-1-1 sa Kranjčarom ispred vezne linije i iza jedinog napadača

Eto, to bi ti bilo ukratko....

Evo da malo ozivimo ovu uvek aktuelnu i zanimljivu temu.  Zanima me sta ljudi misle o formaciji 3-4-3 koje se svi nekako pribojavaju a koja vazi za jednu od najofanzivnijih taktika u fudbalu?!

Ja sam odabrao da predstavim taktiku koju igra Udinese pod vodjstvom Pasquale Marina vec 2 sezone pocevsi od 2007 godine i kojom je Udinese postao jedan od najatraktivnijih i najprepoznatljivijih timova u Evropi. I sam sam bio skeptik kada su u pitanju te formacije sa 3 odbrambena igraca, ali sam analizirajuci ovu formaciju i prateci igru Udinesea potpuno razuveren. Naime, ova se formacija vrlo lako pretvara u 5-2-3 ili cak u 5-4-1, pa deluje i kao izuzetno jaka defanzivna formacija koja protivniku daje veoma malo prostora za manevar. Cinjenica je da je u tekucoj sezoni Udinese primio tek 3 gola na 6 utakmica i to puno govori o kvalitetu same formacije i o nacinu na koji se ova formacija transformise u defanzivi. Pri tome je Udinese postigao i 10 golova sto ga cini drugim najofanzivnijim timom u ligi. Napadacki tandem Di Natale - Quagliarella - Pepe izgleda jako ubojito i uz podrsku Floro Floresa cini jedan od najozbiljnijih napada u ligi.

Zadivljujuca je cinjenica da je Marino do sada i protiv najvecih timova u ligi forsirao istu formaciju i uspevao je vise puta da napravi i veca iznenadjenja (secamo se podede na torinskom Olimpiku protiv Juventusa od 2-1 u sezoni 2007/08), zatim neresen rezultat sa Interom na Mezzi, itd. Covek je do tancina proucio nacin funcionisanja ovog sistem i on ocigledano donosi rezultate i to je za svaku pohvalu. Malo je danas trenera koji tako veruju svojim zamislima kao Marino.
Jos da napomenem da se nas Lukovic savrseno uklopio u ovaj sistem i postao neizostavan deo ovog tima.

Taktika sadrzi 3 odbrambena igraca koji su na terenu postavljeni kao tri centralna beka(stopera) iako se oni ne ponasaju striktno tako. Preciznije, oni se ponasaju kao stoperi u defanzivi dok se u ofanzivi ponasaju kao defanzivni bekovi. Zatim ima 4 vezna igraca, 2 tzv. spoljna i 2 centralna. Spoljni igraci zbog svoje uloge i u defanzivi i u ofanzivi imaju specificne zadatke i bitan su faktor u citavom sistemu. Jedan od centralnih veznih ima striktno defanzivne zadatke i vrlo retko ucestvuje u ofanzivi, drugi je mnogo vise ofanzivan i deluje kao trequartista (nesto slicno poluspicu). I na kraju imamo 3 ubojita napadaca od kojih su 2 krilni napadaci koji pomazu i veznom redu po potrebi, a jedan je tzv. sidras koji ima strogo golgeterske zadatke. Mada to sa napadom nije uvek tako zato sto dolazi do promena mesta pa to zadaje jos vece glavobolje protivnickim timovima.
 
Na papiru ova formacija izgleda ovako:


(ovo je sastav Udinesea iz sezone 2007/08, ove sezone je sistem isti uz male promene u sastavu)

Voleo bih da cujem sta drugi ljudi misle o svemu ovome???

Pa problem sa gore opisanom sustavom 3-4-3, kao i sa većinom sustava kod kojih su tri igrača u obrani a u veznim redu su tzv. vanjski (Talijani bi rekli "esterni") koji drži kompletan "koridor" uz aut-liniju je uvijek isti. Naime, problem je upravo u tim "vanjskim" igračima u veznoj liniji.

Naime, čitava koncepcija igre počiva na pretpostavci da će ta dva "vanjska" vezna igrača u obrani zavorit "rupu" na beku, a u napadu probit stranu i centirat u protivnčki 16-erac kao krilo.

Samim time, vanjski vezni igrači moraju tijekom utakmice pokrivat punu dužinu terena (100 metara) i odradit bezbroj šprinteva gore-dolje, i bit podjednako kvalitetni u obrani i u napadu.

E sad... izdržat takav ritam cijelu sezonu (plus eventualne europske utakmice) nije lako... to je moguće postić sa "malim" klubovima koji se na gostovanjima uglavnom brane, pa vanjski vezni igrači stoje povučeno i "čuvaju" svoju polovicu... time je trošenje manje...

Dodatni problem je činjenica da, u slučaju da se jedan od tih vanjskih veznih igrača zaustavi (ili nema svoj dan), kompletna igra ekipe po toj strani je praktično paralizirana.

Upravo to je razlog zbog kojeg danas niti jedna od "većih" ekipa ne koristi taj sustav igre.

Inače je 3-4-3 relativno popularan u Serie A baš kod tzv. "manjih" klubova, a nikako nije zaživio kod velikih klubova koji imaju imperativ pobjede

Mislis da ovaj sistem ne bi bilo moguce primeniti na velikim timovima?

Ja nekako mislim da bi bas tada citava ova ideja dobila puni smisao, jer veliki su ti koji imaju sredstva da obezbede adekvatne igrace na onim pozicijama koje su najzahtevnije. Time bi uz kvalitetna resenja na, recimo, spoljnim pozicijama i na mestu trequartiste formacija bila jos ubojitija i igra bi mogla da postane jos raznovrsnija. Da ne govorimo o tome sta bi tri kvalitetna napadaca mogla da rade bilo kojoj odbrani na svetu, ukoliko su dobro ukomponovani.

Meni se cini da je itekako moguce, ali da danasnji treneri nemaju petlju da probaju je primene. Mozda da sacekamo da Marino preuzme neku veliku ekipu pa da vidimo kako ce ici! 

Гвардиола је експериментисао са сличном формацијом.

Само је он имао једног бека који је покривао цијелу страну (Дани Алвеш), а с` друге стране је имао само офанзивно крило.

Zadnji veliki klub koji je igrao sa "vanjskim" igračima u veznoj liniji je Capellova šampionska Roma prije 5-6 godina...

Formacija je bila, ako se ne varam:

Antonioli - Zebina, Aldair, ??? - Cafu, Tommasi, Di Biaggio, Candela - Totti - Batistuta, Montella

Ranije je Alberto Zaccheroni pokušavao nešto slično s Milanom, ali ne baš uspješno, premda mu je isti recept uspjevao sa Udineseom.

Problem sa vanjskim igračima je taj što njih ne možepš rotirat, jer na njima počiva više od pola igre, a ne možeš uigrat ekipu ako rotiraš dva ključna igrača.

Nadalje, vrhunski igrači, kakvi moraju bit ti "vanjski vezni" su skupi, i u pravilu ne žele igrat na mjestu gdje se svaku utakmicu moraju 90 minuta maksimalno trošit i u obrani i u napadu.

Mislim da su to razlozi zbog kojih veliki klubovi sa vrhunskim i skupo plaćenim igračima ne koriste previše tu formaciju.

Istini za volju, sredinom 90-tih u Njemačkoj je 3-5-2 formacija bila jako popularna, i skoro svi klubovi u prvoj i drugoj ligi koristili su je, kao i reprezentacije