Pa dobro "u pocetku bese rec (logos - duh, razum, rec)" ima neku filozofsku dubinu.

Nije sve u Bibliji lose kako ti shvatas. Ima dosta i pametnog i lijepog.

Ipak su to pisali genijalni ljudi.

Ipak se sve desilo ovako.

Leri Martin (Larry Martin), specijalista na području drevnih ptica sa Univerziteta Kanzas, suprotstavlja se teoriji da su ptice došle po istoj lozi kao i dinosaurusi. Dok je komentarisao kontradiktornosti u koje evolucija upada po ovom pitanju, Martin je izjavio:
“Da vam pravo kažem, ukoliko bih morao podržati dinosaurusko porijeklo ptica sa ovim karakteristikama, ja bih se uznemirio i zbunio svaki put kada bih morao da ustanem i govorim o tome.”

Ili mozda ovako.

Hajde da pretpostavimo da je molekul proteina ipak formiran u najnepogodnijim uslovima i u potpuno nekontrolisanoj okolini kao što su bili uslovi na prvobitnoj Zemlji. Formiranje samo jednog proteina ne bi bilo dovoljno; ovaj protein morao bi da strpljivo čeka hiljadama, a možda i milionima godina u ovoj nekontrolisanoj okolini, bez popravljanja bilo kakvog oštećenja, dok se ne formira drugi molekul pored njega, slučajno i pod istim uslovima. Morao bi da čeka dok milioni korektnih i potrebnih proteina ne budu formirani jedan pored drugog, u istim okolnostima, i sve to “slučajno”. Oni koji su formirani ranije morali su biti dovoljno strpljivi da čekaju da drugi budu formirani upravo do njih, a da ne budu uništeni, uprkos ultravioletnim zracima i grubim mehaničkim djelovanjima. Tada bi se ovi proteini u adekvatnom broju, svi potekli sa istog mjesta, trebali skupiti i složiti, praveći svrhovite kombinacije i formirajući ćelijske organele. Nijedan jedini spoljni materijal, štetni molekul ili neiskorišćen proteinski lanac, “ne bi ih smjeli” ometati. Onda, čak i ako bi se ove organelle skupile na jedan potpuno harmoničan i kooperativan način, unutar plana i poretka, one bi morale uzeti neophodne enzime izvan njih samih (iz okoline) i postati pokrivene sa membranom, s tim što bi prostor unutar nje morao biti ispunjen specijalnom tečnošću da bi se pripremila okolina idealna za njih. E sada, čak i kad bi se svi ovi “visoko nevjerovatni” događaji slučajno desili, da li bi ova gomila molekula postala živa?
Odgovor je odzvanjajuće NE, zato što su istraživanja otkrila da puka kombinacija ovih materijala potrebnih za život nije dovoljna da bi život i otpočeo. Čak i kada bi se svi potrebni proteini sakupili i stavili u probnu posudu, ovi napori ne bi rezultovali proizvodnjom žive ćelije. Svi eksperimenti koji su izvedeni o ovoj temi pokazali su se neuspješnim. Sva posmatranja i eksperimenti pokazuju da život može poteći samo iz života. Tvrdnja da je život evoluirao iz nežive materije, drugim rečima “abiogeneza”, jeste jedna bajkovita priča koja postoji jedino u snovima evolucionista i potpuno je u suprotnosti sa rezultatima svakog eksprimenta i posmatranja.
 

Pored svih onih stvari koje postavljah, o molekulima nadjenim u svemiru, ... vest iz 2008. pa da pricamo o slucajnosti:


Astronomi su prvi put pronasli organske spojeve izvan Sunceva sustava i tako oznacili prekretnicu u za izvanzemaljskim zivotom, objavljeno je u novom broju casopisa "Nature".

Uz to, istrazivaci su u vrucoj atmosferi planeta koji kruzi oko zvijezde 60 svjetlosnih godina udaljene od Zemlje otkrili vodu. No planet je preblizu svome suncu i pretopao da bi se na njemu mogao razviti zivot kakvog mi poznajemo.

Dosadasnje su studije predvidjale da bi organske molekule mogle biti prisutne u atmosferi planeta tzv."zlatne zone", no metodom spektroskopije, koja svjetlost rasclanjuje na komponente, znanstvenici danas mogu vidjeti "otiske" kemijskih spojeva prisutnih na dalekim svjetovima.

Upravo takvom analizom svjetlosti koju je "vidio" teleskop Hubble dr. Mark Swain iz laboratorija za mlazni pogon. i Kalifornijskog instituta za tehnologiju u Pasadeni sa svojim je timom potvrdio prisutnost metana i vode na planetu HD189733b u zvijezdju Vulpecula.

Clanica tima dr.Giovanna Tinetti sa Sveucilista u Londonu za britanski Telegraph objasnila: "Jos nismo pronasli ziva bica na drugom planetu, no velik je korak cinjenica da smo detektirali molekule karakteristicne za zivot. Na Zemlji metan proizvode termiti, okolis ali i krave, velika smetlista...on je i nusproizvod pri proizvodnji energije."

No G. Tinetti je upozorila: "Taj je planet prevruc da bi ondje moga prezivjeti cak i najotporniji oblik zemaljsko zivota. Sumnjam da ondje zive krave!"

- Karakteristicni se spojevi nalaze na vrucoj planeti pa su male sanse da nam izvanzemaljci slice

===================================

Ili nesto novijeg datuma:

Anioni u međuzvjezdanom vrtu
Astronomi su otkrili prvu negativno nabijenu molekulu u svemiru. Otkriće ovog dugo traženog sastojka života može dovesti do ponovnog promišljanja međuzvjezdane kemije.

Nepregledna prostranstva među zvijezdama Mliječne staze nisu prazna. Tu vrije sirova kozmička tvar izbačena iz umirućih zvijezda ili spiralnih crnih rupa, od kojih su neke u procesu kondenzacije natrag u novu generaciju zvijezda i planeta.

Sada su astronomi otkrili prvu negativno nabijenu molekulu u svemiru. Otkriće ovog dugo traženog osnovnog sastojka života može dovesti do ponovnog promišljanja međuzvjezdane kemije.

Analizom karakteristika njihovih blijedećih signala, radio-astronomi su otkrili prisutnost 130 vrsta molekula, kao što su ugljik, vodik i kisik, koji ne nose električni naboj te 14 koje nose pozitivni naboj.

Zbog toga jer su nužni za spajanje sa svojim pozitivno nabijenim parnjacima kako bi stvorili organske pretpostavke za život, astronomi su već neko vrijeme očekivali da će 'naletjeti' na anione.

Problem je bio u tome da je određivanje spektra specifičnih molekula u svemiru bilo izuzetno teško. I visokoenergetska zračenja koja prevladavaju u međuzvjezdanom prostoru, kao što su ultraljubičasto, rendgensko i gama-zračenje također imaju tendenciju izbijanja elektrona viška koji anionima daje negativni naboj.

No, istraživači sa Centra za astrofiziku sveučilišta Harvard nisu gubili nadu. Nakon što su laboratorijski pokusi predvidjeli postojanje kozmičkih aniona, znanstvenici su ugodili novi teleskop Robert C. Byrd u Zapadnoj Virginiji na pravu frekvenciju, usmjerili su tanjure na dvije lokacije koje su ih zaintrigirale u prethodnim istraživanjima te su u toj točki neba otkrili molekulu C6H-.

Astronomi su je otkrili u plinu koji okružuje crvenog diva IRC +10216 u zviježđu Lava, te u slobodnoplutajućem oblaku nazvanim TMC-1 u konstelaciji Bika.

Voditelj tima, Michael McCarthy, kaže da otkriće aniona na dvije lokacije znači da procesi u kojima su nastali moraju biti dovoljno uobičajeni da nastanu bilo gdje drugdje.

"Na temelju tog pristupa, moralo bi se otkriti više aniona i u laboratorijima i u svemiru", kaže McCarthy. "A neke od njih moglo bi se otkriti kudikamo lakše nego što se pretpostavlja".

"To je velika stvar za međuzvjezdanu kemiju, zato jer nam govori mnogo kako su u hladnom, dubokom svemiru nastali blokovi za gradnju života", kaže radio-astronom Glen Langston iz Green Banka, gdje je smješten teleskop Robert C. Byrd, ali koji nije sudjelovao u ovom istraživanju.

Kaže da 'nova istraživanja već isplaćuju dividende': naime, astronomi su pronašli još najmanje dvije lokacije koje odašilju signale C6H-.

Istražujemo šta se nalazi 1000 svjetlosnih godina od nas tj. tvrdimo da možemo znati šta se nalazi na 9.454.254.955.488.000 km daleko od nas, a ne znamo šta se nalazi na okeanskom dnu, npr. šta je na dnu Marijanskog rova, koji je ipak 'nešto malo manje' daleko - 11 km.

Zar to nije apsurdno?

Ali ipak, ti ljudi moraju nečim pravdati trošenje novca poreskih obveznika, makar i izmišljali i špekulisali. Šta će...

To je zaista za nepoverovati. Mnogo se vise poznaju neke druge stvari, nego sama nasa planeta. Na tolikoj dubini, ogroman je pritisak, pa ispada puno lakse mlatiti se po Svemiru.

Naravno da nije apsurdno. Dva su razloga za to. Iz svemira signal stizhe sam po sebi i potrebno je samo ga uhvatiti. Informacije sa dna okeana se moraju pokupiti "ruchno". Drugi razlog je taj da vece interesovanje postoji za svemir te se i vishe para ulazhe u ta istrazhivanja.

A da tebe pitam: misliš li ti da oni sa daljine koju mi ne možemo ni zamisliti mogu da utvrde prisutnost bilo kakvih molekula, crnih rupa i sl? Meni je, iskreno, teško da povjerujem u to...

Dobro poznati genetičar i otvoreni evolucionista Ričard Levontin (Richard C. Lewontin) sa Univerziteta Harvard, priznaje da je on “prije svega materijalista, a onda naučnik”, ovim riječima:
“Mi imamo jednu materijalističku vjeru, koja je a priori vjera. Ono što nas primorava da na svijet donosimo materijalistička objašnjenja nisu naučne metode ni principi. Naprotiv, zbog naše apriorne privrženosti materijalizmu mi montiramo istraživačke pojmove i principe koji će iznijeti neko materijalističko objašnjenje. A i s obzirom da je materijalizam apsolutan, mi ne možemo dozvoliti pojavljivanje nekih stavova koji upućuju na religiju.

Najljepše je kad se zločinac sam preda i prizna zločin.