Sveti Oganj-Pravoslavno cudo Bozije u Jerusalimu :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

Na Veliku Subotu, u Crkvi Groba Gospoda Isusa Hrista u Jerusalimu, hodocasnici bivaju svedoci jednog od najvecih cuda slatkog Pravoslavlja, cuda koje u Obecanoj Zemlji Starog Izrailja greje srca, krepi veru i uzdize duh Novog Izrailja. Plavkasto-belicasti plamen Sv.Ognja koji na naduman nacin silazi u Crkvu Sv.Ognja, nakon molitve Pravoslavnog Patrijarha Jerusalimskog ili pravoslavnog Vladike (kao sto je to bio slucaj ove godine, jer je jerusalimska katedra upraznjena nakon upokojenja Svjatejseg Patrijarha Diodora)jedno je od najvecih cuda Pravoslavlja. Kao i svako cudo vere, tako i ovaj sveti dogadjaj ushicuje duse izabranog stada Hristovog, ali i izaziva brojne nedoumice kod nevernika.
Kako je pojava Sv.Ognja jedno od najvecih cuda u Svetoj Zemlji, postoji stroga procedura koja prethodi samom ulasku Patrijarha u unutrasnjost Crkve. Procedura je propisana od strane vlasti drzave Izrael, i mora se ispostovati do u najmanji detalj. Zasnovana je na odredbama zakona koji je osmanlijska vlada donela 1852 godine, kojim je Porta utvrdila prava razlicitih hriscanskih zajedica u celokupnom kompleksu Crkve Sv.Groba Gospodnjeg. Koristim rec kompleks kako bi jednom recju obuhvatio sve crkve i "crkve" koje se nalaze pod istim krovom i koje se zajednicki zovu Crkva Sv.Groba Gospodnjeg (Holy Sepulchure). Naime, sama Crkva Groba Gospodnjeg (kapelica u kojoj se nalazi Hristov Grob) je crkva u Crkvi, gradjevinarskim jezikom receno "objekat" u "objektu", i nalazi se ispod kupole citavoga zdanja. U samom kompleksu se nalaze ili se na njega naslanjaju: Pravoslavni Manastir Djeve Marije, Pravoslavne kapele Sv.Jakova i Sv.Jovana, Pravoslavni Manastir Sv.Praoca Avraama, jermenska kapela Sv.Jovana, etiopska kapela Sv.Mihaila, latinska kapela franaka, Pravoslavna Kapela Sv.Marije Egipcanke, koptska kapela, kapela sirijskih monofizita, latinski oltar Sv,Marije Magdalene, latinska kapela Djeve Marije, jermenska kapela Deobe Hristove Odjece, Pravoslavna Kapela Sv.Longina, Pravoslavna Kapela Izrugivanja, jermenska kapela Sv.Jelene, etiopska kapela Cetri Zivotinje; na spratu je mesto Raspeca-Golgota, gde su Pravoslavna Kapela Raspeca, dvije latinske kapelice i posebna mesta (nise stolovi i sl) koji pripadaju drugim zajednicama. Pored crkava, kapela i oltara u kompleksu su strogo odredjena mesta koja pripadaju razlicitim zajednicama, bukvalno svaki ugao ima vlasnika koji se bori da mu prava ne budu uzurpirana od strane neke druge zajednice. Gore pomenutim zakonom je, zapravo, prihvacen status quo, zateceno stanje "vlasnistva" u Crkvi Groba Gospodnjeg. Sa manjim izmenama taj zakon je i danas na snazi. Nekolike odredbe ovog zakona odredjuju i proceduru koje crkvene vlasti (razlicitih zajednica) moraju u saradnji sa lokalnim vlastima zadovoljiti na Veliku Subotu.
Ujutro na Veliku Subotu, posebna "komisija" sastavljena od svih hriscanskih zajednica, jevrejskih vlasti i muslimanske porodice kojoj je povereno provodjenje osmanlijskog zakona jos u proslom vijeku vrsi pretragu Crkvice Groba Gospodnjeg kako bi se uverili da se unutar Crkve ne nalazi bilo koje sredstvo kojim bi se vestacki izazvao plamen (sibice, upaljaci, sakriveno kandilo i sl.). Ova provjera se odvija od 10:00 do 11:00, i na njoj insistira i jerusalimska patrijsarsija, jer postoji nepisana odredba po kojoj bi nekakva prevara ili izostanak pojave Sv.Ognja znacio prenos prava na neku drugu "hriscansku" zajednicu. Takodje, cudo svake godine prate izjave bogohulitelja "iz prve ruke" koje pokusavaju da ospore ovaj cudesni dogadjaj, sto je razlog vise da se i heterodoksni na njima prihvatljiv nacin (svojim ocima) uvere da prevare nema. U 11:00 svi predstavnici (ukljucujuci jevreje i muslimane) zatvaraju vrata Crkve u kojoj niko ne smije da ostane, stavljaju pecat spravljen od meda i cistog voska, cime se potvrdjuje da je Crkva prazna i da unutar Crkve nije pronadjeno nista sto bi moglo izazvati plamen.
CUDO POJAVE SV.OGNJA
U 12:00 do Crkve dolazi Litija predvodjena Patrijarhom Jerusalimskim, Vladikama i svestenicima pravoslavne Crkve, i vernim narodom. Prate je i predstavnici drugih zajednica. Litiju prati monotona zvonjava sa brojnih zvonika koja nagovestava veliko cudo. Patrijarh ulazi u obliznju Kapelu Sv.Jakova i seda na patrijarsijski tron. Nakon toga predstavnici jermenskih, koptskih, etiopskih monofizita, kao i predstavnici drugih zajednica prilaze Patrijarhu i cjelivaju mu ruku. Ovo nikako ne treba mesati sa davanjem blagoslova jereticima, vec se radi o drevnoj odredbi pravoslavnih da se niko od inoslavnih zajednica ne moze udostojiti da pripali svijecu od pravoslavnih ukoliko to ne dozvoli Patrijarh Jerusalimski. Prilikom ovog cjeliva Patrijarh ne daje blagoslov, tj. ne pravi krsni znak iznad glava nepravoslavnih. Sledi obhod oko Crkve Groba Gospodnjeg tri puta, koji se zavrsava ispred zapecacenog ulaza u samu Crkvu. Pre nego sto Patrijarh otpecati ulaz, i udje u Crkvu predstavnici jevrejskih vlasti i jevrejske policije detaljno pretresaju Patrijarha, kako bi se uverili da on negdje ne krije sibice ili upaljac. Ovaj pretres se vrsi naocigled svih prisutnih kako bi se svi, pravoslavni i inoslavni, uverili da Patrijarh nema pri sebi nista cime bi vestacki izazvao plamen. Patrijarh, zajedno sa jermenskim dragumanom, otpecacuje Crkvu i ulazi unutar Svetinje. Zatim se kolenopreklono moli, citajuci narocite molitve kojima se u ime svih pravoslavnih svuda moli Raspetom Hristu da i ove godine posalje Sv.Oganj kao svedocanstvo Svojeg Vaskrsenja, ali i kao znak pravovernosti stada pravoslavnog. Dok se Patrijarh moli unutar Crkve u citavom zdanju se gase svetla i kandila, i narod u potpunom mraku govori Gospode Pomiluj. Svako na svom jeziku uznosi ovu drevnu prozbu, skrusenog srca, ali sa nadom. To je onaj momenat koji prethodi prelasku iz tuge u radost, iz mraka u svjetlost. To je trenutak kada je mozda najlakse razumjeti sta je Sv.Jovan Lestvicnik podrazumjevao recju "HARMOLIPI" = RADOSTVORNA TUGA, tuga koja jednim bljeskom Sv.Ognja prerasta u neiskazivu radost. Oni koji su se udostojili da udju u Crkvu zajedno sa Patrijarhom, ovako opisuju pojavu Sv.Ognja: plavicasto-bjelicasti plamen se iznenada pojavljuje sa svih strana Crkvice, ponekad u vidu plamenih jezicaka, ponekad u vidu plamenih loptica. Najpre silazi na svecu koju drzi Patrijarh, koji prije svega ostalog pripaljuje maleno kandilo, zaklonjeno u staklo, kako bi se Sv.Oganj sacuvao od namernog ili nenamernog nemara prisutnih. Poslije ovoga, Patrijarh izlazi iz Crkve. Pojava Patrijarha sa Sv.Ognjem izaziva erupciju odusevljanja vernika. Svako se raduje na svoj nacin: Rusi i Srbi klece i uzdizu ruke ka nebu, Grci placu sa osmehom na licu, pravoslavni Arapi (Rum Ortodoks) skacu i gotovo vriste Hristos Vaskrse...Plamen se, potom, prenosi od svece do svece i iznosi van kompleksa Sv.Groba Gospodnjeg. Pravoslavni Arapi neretko pripaljuju baklje i trce Jerusalimom, ne prezajuci da "zagaze" u muslimansku ili jevrejsku cetvrt, iako policija sprecava njihovo radosni "obhod" gradom.
OPIS SV.OGNJA
Ovaj opis daje pravoslavni jelin, otac Stilijan koji se 1994 godine udostojio da video kamerom snimi cudesni dogadjaj.

Plamen je plavicasto-belicast i u prvih 33 minuta nema osobine "obicnog" plamena. U guzvi koja nastaje iz zelje da se sto pre pripali svijeca, desavalo se da Plamen dotakne lice ili kosu vernih, ali nije bilo opeklina niti se kosa palila. Ponekad se javlja u vidu plamenih jezicaka koji izviru iz zidova Crkve, dok drugi put plamene loptice bukvalno lete Crkvom. Desava se i da Sv.Oganj ne dodje do vernih od ruke Patrijarha, vec da poboznim pravoslavnima sveca pripali "sama od sebe". Slicno se desava i sa kandilima pravoslavne Crkve Raspeca Hristovog koja se nalazi na spratu zdanja. Bljeskanje Sv.Ognja traje nekoliko minuta i ocevidci ga uporedjuju sa odbljescima koje stvara fles fotoaparata, samo sto je bljesak intenzivniji i dolazi sa svih strana.
PRAVOSLAVNO CUDO
Cudesna pojava Sv.Ognja desava se iskljucivo kada u Crkvu Groba Gospodnjeg udje Pravoslavni Patrijarh. Da je to tako svjedoce brojni primeri iz proslosti, kada su inoslavni, uzurpiravsi pravo pravoslavnih, pokusavali da "izazovu" ovo cudo. Mozda je najbolji primjer slucaj iz 1549 godine kada su jermenski monofiziti potplatili sultana Murata IV da njima poveri "priziv" Sv.Ognja. Bilo je to u vrijeme pravovjernog Patrijarha Jerusalimskog Sofronija II. Jermenski patrijarh je usao u Crkvu Sv.Groba i bezuspesno ocekivao pojavu Sv.Ognja. Za to vrijeme Patrijarh Sofronije se nalazio van Crkve pored stuba, koji se u jednom trenutku razdvojio po vertikali i iz napukline se pojavio Sv.Oganj pripalivsi svijecu koju je suznih ociju drzao Patrijarh. Ovaj stub se i danas moze videti pored Crkve Sv.Groba i predmet je postovanja i celiva pravoslavnih. Muslimanski mujezin Tunum je sa minareta obliznje dzamije video cudesni dogadjaj i javno ispovedio: "Velika je vjera Hriscana. Jedan je pravi Bog, Bog Hriscana. Vjerujem u Hrista vasrkslog iz mrtvih i kolenopreklono ispovjedam da je On moj Bog." Nakon ovoga su ga muslimani mucili ne bi li se odrekao svog Boga, sto ovaj blagocestivi neofit nije ucinio. Njegove mosti se cuvaju u pravoslavnom Manastiru Bogorodice Marije u Jerusalimu.
Pojava Sv.Ognja, svake godine na Veliku Subotu jedno je od najvaznijih potvrda Vaskrsenja Hristovog. Onaj koji je sam Svetlost svetu salje svima nama koji se potpomognuti Njegovom blagodacu i sopstvenim podvigom borimo da postanemo male svetiljke, jos jednu potvrdu svoje Svesvetosti i Svetlosti.

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

(63.12 KB, 600x443)

(42.03 KB, 352x290)

(83.38 KB, 667x843)

(71.91 KB, 370x500)