Blago Cara Radovana :: Knjizevnost ~ Umetnost ~ Kultura

"Veliki breg Leutar koji se dize iznad mog rodnog Trebinja, kao modro platno izmedju neba i zemlje, nosi ilirsko ili grcko ime po reci elefterija, sto znaci sloboda. Sa ovog se brega vidi na vedrom danu, preko mora koje je u blizini, obala Italije. Taj veliki vidokrug nije bio bez uticaja na moj zavicaj i njegove ljude."
("Beleske o sebi", Jovan Ducic)

"BLAGO CARA RADOVANA"
Mnogi ljudi imaju osjecanje da su u zivotu bili vise puta razocarani nego i ocarani. Cak ljudi uopste izgledaju rodjeni sa izvjesnim neraspolozenjem prema zivotu. Oni cijelog vijeka gledaju s tugom na ono sto je proslo i sa strahom prema onom sto ce doci, a oba su ova osjecanja tegobna. Jos i postoje neke vedre ideje o zivotu dok smo u mladosti, koja je sama po sebi radosno pijanstvo maste, nerava, spola, mozga; a postoji u mladosti cak i iluzija opsta i sveobimna, samo mladi vjeruju da je cijeli zivot lijep i svi ljudi dobri.
Ne zalim nista na svijetu nego sto u mladosti nisam znao da sam mlad i da mi je to saznanje moglo dati superiornosti nad milionima najmocnijih i najbogatijih ljudi.
Najbolji prijatelji, to su oni u cijem drustvu mozemo da cutimo a da se ipak osjecamo dobro, kao i da najsrdacnije razgovaramo. S neprijateljem se moze razgovarati, ali se ne moze cutati.
Lazni prijatelj, to je najgori i najopasniji covjek u nasoj okolini. Neprijatelj nas gleda cesto samo kroz jednu svoju zabludu koje se kasnije moze odreci, i da je se najzad i sam stidi; ali nas lazni prijatelj gleda kroz svoju prirodu, koja je potpuno suprotna nasoj prirodi, i kroz svoje interese koji su savrseno nepomirljivi sa nasim dobrom i nasim mirom. I ako taj covjek nije otvoren neprijatelj, to je sto nas se boji vecma nego onaj prvi, a zato i vecma mrzi nego onaj prvi. On je podmukliji i opasniji, jer nam lakse pronadje u cemu smo slabi, a sluze se u borbi vecma nasom slaboscu, i nasom pogreskom, nego svojom snagom.
Svaki covjek moze naci jedan jedini svoj dan kada je odista osjetio najvisu srecu koju covjek ikad moze dozivjeti.
Ljudski um je ogranicen na ono sto je vidio i cuo, a ludilo je jedino bezgranicno i slobodno od svih ledenih zakona svijesti i saznanja. Sloboda, to je ludilo i samo ludaci su slobodni.
... svi ljudi vide stvari skoro podjednako, a samo ludaci imaju svoja licna misljenja...
Zena mrzi covjeka koji je smijesan, ali uziva u covjeku koji sve drugo napravi smijesnim.
Sva mudrost covjekova treba da sluzi samo tome da sam sebi ne pravi zlo. Treba se cuvati vise sebe, nego svojih zlotvora. Covjek koji za svoje nesrece krivi drugog, vec tim pokazuje da je ili malouman, ili krivouman, cak i rdjav.
SVE SU POROKE IZMISLILI SLABI I DEGENERISANI LJUDI.
Covjek odista mora iznevjeriti sebe, ako je, protivno prirodi, vjeran nekom drugom.
Tjelesna ljepota je samo spoljni izraz visih covjekovih ljepota, jer ljepota nije nikad bila osobina zlikovaca i nevaljalih zena, i neosporno, uvijek pored fizickih ljepota u istom covjeku boravi jos nekoliko bilo dusevnih, ili duhovnih kvaliteta prvog reda.

"JUTRA SA LEUTARA"
Covjek razdrazen i ljut, jeste stvarno lud i glup; jer strast zaludjuje i zaglupljuje, oduzimajuci covjeku moc humanosti i moc spokojnog razmisljanja. Samo covjek miran, izgleda gospodarem i sebe i drugih, dostojanstven i ponosit...
... ako covjek pun temperamenta donosi cesto ljudima puno radosti, ipak samo covjek spokojan donosi mira...
Sve su dubine u prirodi mirne, a tako su isto mirne i sve duboke stvari u covjeku: uvjerenja, vjera, herojstvo...
Covjek se mora odista izdvojiti iz gomile da bi mogao normalno misliti. Gomile poruse spomenike kojim su se i same do juce klanjale, i gradove koje su same - s teskom mukom izgradjivale. Gomila je nevjerna i apsurdna.
Iskrenost ne znaci reci sve sto covjek misli, nego ne reci nikad ono sto ne misli; a cak su najopasniji ljudi koji kazu sve sto im je na srcu i na pameti. Jer, oni ne govore istinu ili zabludu zato sto su iskreni, nego zato sto su slabi i sto ne vladaju sobom.
Nema covjecije srece bez covjecijeg ludila. Bas ludilom ljudi postizu vece ciljeve nego svojom pamecu.
Covjek se napravi kukavicom samo navikavajuci se na stalno vjerovanje o sebi da je od svakog i svega slabiji.
San je druga stvarnost i najveca stvarnost; jer danasnji san to je sutrasnja istina.
Hrabri ljudi nikad nisu svrepi, a svirepi ljudi nikad nisu bili heroji.
Najbolji ljudi nose svoje zlato ne u dzepu, nego u srcu.
Dosada ne samo sto ubija covjekovu volju, nego mu izoblici karakter i izmjeni navike.