Setam lagano pjescanom obalom,udisem bozanstven ,slankasti vazduh pomijesan sa savrsenom dozom povjetarca koja se može osjetiti samo u zemljma Evrope,dok mi sunce na zalasku miluje poluzatvorene kapke.Taj povjetarac je donio sa sobom svjezinu i unikatni miris morskih trava ,pomjesan sa mirisom kokosovog losiona za suncanje nekoga od poslijednjih kupaca.Uvijek me taj mirsi kokosa podsjecao na romanticne ljetne veceri i moje tinejdzerske dane na nekoj od plaza naseg primorja. Posto je "dan" bio na odlasku,hrleci u zagrljaj svojoj ljubavnici "noci",odlucih da ostanem tu,na toj obali i promatram njihov susret.Oduvijek me fasciniralo to spajanje dana i noci.Nekako je ta pojava uvijek budila asocijacije u meni;Noc i dan-ja i ti!!!! Promatram svoje bose stope u pijesku dok zurno hrlim prema obali i stijenama sto izviruju iz mora.I posljednji par,zagrljen,polako napusta plazu.Usredotoceni jedno na drugo i ne primjecuju svu ovu ljepotu.Konacno,pronadjoh mjesto na stijeni i udobno se smjestih.Miris mora,budio je sva moja cula.Neka uzbudjenost zbog predstojeceg prizora i u isto vrijeme neka sjeta jer nemam sa kim podijeliti caroliju,obuzese me. Sunce je sve nize poniralo u more i kao kameleon mjenjalo svoje boje.Kako je dublje sunce zalazilo,purpur se sve vise sirio horizontom.Milion puta sam vidjela zalazak sunca,ali svaki put me nanovo taj prizor fascinirao.Povjetarac je nosio svjezinu s mora.Bi mi prohladno,te se scucurih ,obuhvatajuci svoje misice,pokusavajuci se zastititi od hladnoce,dok sam u isto vrijeme uzivala u prizoru.Noc i dan su hrlili jedno drugome u zagrljaj.Samo jos koji minut i prekrasni purpurni plast prekrit ce nebo. Bit ce to znak da su se spojili u najljepsem,najtoplijem,najromanticnijem poljupcu na svijetu...njih dvoje,noc i dan! Samo jos koji minut... Bez obzira na ljepotu prizora,neka tuga je strujala mojim venama.
Nesto je nedostajalo...
Najednom,zazoves moje ime i vec u slijedecem momentu,sjedio si iza mene,savivsi svoje ruke oko moga tijela.Nevjerovatan osjecaj sigurnosti i pripadnosti me obuze u tvom zagrljaju,naslonih se na tvoje grudi,opustih glavu na tvom ramenu,dok sam zudno udisla miris tvoga tijela ,pomjesan sa mirisom mora,promatrajuci noc i dan u zagrljaju,kako se ljube.
Nista vise mi nije nedostajalo.
Najednom,zvuk telefona prekinu me iz mastanja.Bozanstven miris tvoga tijela i mora zamijeni uzasan miris indijske hrane ,koji se uvijek siri iz stan mojih prvih komsija,dok se iz zvucnika cula tiha melodija:
GDE LI JE NOCAS
Rodja Raicevic
Gde li je nocas tvoja ruka da me miluje, gde li je nocas tvoja ljubav da me smiruje. Sad kad te nema,sad i ja vidim da ne mogu sam. Ej,kako mi je,to ja samo znam!
A ti vise i ne pitas za me. Koga da krivim sto tako zivim, sto gubim dane, kada suze poteku same, znaj da to nije samo od sebe, da teku zbog tebe.
Nikoga nema ,samo jedna ruza uvela. Bezim od mraka i tisine sto me ubija, i drustvo trazim ,jer i ja vidim da ne mogu sam, Ej,kako mi je,to ja smao znam!
A ti vise i ne pitas za me. Koga da krivim sto tako zivim, sto gubim dane, kada suze poteku same, znaj da to nije samo od sebe, da teku zbog tebe.
Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.
Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.
Tema: 
