29. 05. 2008. | 17:10
Suđenje generalima: Hrvatska okretala glavu od pljački i razaranja
izvor: Vecernji.hr      
      
Hrvatske vlasti nisu naredile da se u Oluji i poslije nje pljačkaju i razaraju područja obuhvaćena operacijom, ali su "okretale glavu" od toga i nisu to željele zaustaviti, iako su mogle, rekao je u četvrtak novi svjedok tužiteljstva u postupku protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača koji se vodi pred Haškim sudom (ICTY).

Kanadskog brigadira Jacquesa Morneaua, danas vojnog savjetnika i stalnog predstavnika Kanade pri UN-u u New Yorku, koji je od travnja do rujna 1995. bio zapovjednik kanadskog bataljuna (CANBAT 1) u sklopu UN u sektoru jug, tužiteljstvo je pozvalo da svjedoči, kako je istaknuto u rezimeu, o "sustavnom pljačkanju kuća i imanja i njihovom paljenju te granatiranju promatračkih mjesta UN i uhićenju kanadskih vojnika".

CANBAT 1 se sastojao od 800 vojnika i u svojem je području djelovanja imao ukupno 16 promatračkih mjesta, posvjedočio je Morneau, s kojih su neposredno nakon Oluje svjedočili kršenjima ljudskih prava, uključujući i paljenje kuća, o čemu je on sastavljao izvješća.

U tom je razdoblju, prema njegovim riječima, pripadnicima njegovog bataljuna bila ograničena sloboda kretanja, jer je Hrvatska vojska uspostavila brojne nadzorne točke s vojnim i civilnim policajcima koji su im priječili ulaz u naseljena mjesta i to zato što su, kako je ustvrdio, "pljačkali i željeli to činiti malo anonimnije".

No njegovi vojnici, a i on osobno, s tih su kontrolnih točaka vidjeli kako iz tih mjesta izlaze hrvatski vojnici i civili u vozilima u kojima je bila ukradena poljoprivredna oprema, bijela tehnika, namještaj i druge stvari, a kuće bi poslije pljačke bile paljene. Također je rekao kako su pljačkane i poslije spaljivane točno određene kuće, a druge nisu ni taknute.

"Hrvatske vlasti okretale su glavu od sustavnog pljačkanja i razaranja u mojem području", rekao je Morneau, pojasnivši kako je bila riječ o sustavnoj pljački zato što to nisu bili izdvojeni slučajevi, već je "trajalo tjednima".

Rekao je kako je pitao hrvatskog časnika za vezu u Zadru koji je razlog za pljačkanje i palež te da mu je on odgovorio kako Hrvatska vojska to nije u stanju spriječiti. No, kako je ustvrdio, on u to "nikad nije povjerovao", jer je HV imao zapovjedni lanac koji je funkcionirao u drugim stvarima, pa je "mogao, da je želio, narediti prestanak pljački" i one bi, ako ne prestale u potpunosti, bile bitno smanjene.

Na pitanje predsjedavajućeg sudskog vijeća Alphonsea Oriea o tome jesu li u pljačkama sudjelovale postrojbe HV-a koje su predvodile operaciju Oluja, Morneau je odgovorio kako to nisu bile te prve, najbolje postrojbe, "jer nisu imale vremmena, išle su dalje", već da su to činile postrojbe koje bi došle poslije i ostajale čuvati osvojeni teritorij.

"Je li to kriminalno ponašanje bilo na razini pojedinaca ili na razini postrojbi", upitao je svjedoka Orie.

"Ne mogu reći da je to bilo organizirano u smislu da je pljačkanje bilo naređeno, ali se ono lako moglo spriječiti, da se željelo", odgovorio je Morneau.

Kanadski časnik svjedočio je i o tome kako su pripadnici HV s jednog promatračkog mjesta uhitili kanadske vojnike i zajedno s većinom opreme odveli ih u Zadar, ustvrdivši kako je to uhićenje bilo "neprijateljsko" i da je Kanađanima u Zadru bila ograničena sloboda kretanja, iako se s njima postupalo dobro.

Odvjetnik Ante Gotovine Gregory Kehoe prikazao je TV prilog o istom događaju od 6. kolovoza 1995. u kojem kanadski poručnik Agnew kaže kako je HV 43 kanadska vojnika prijateljski sklonila s područja borbi, kako se svi u kampu prema njima ponašaju jako dobro, da se kreću potpuno slobodno i samo čekaju prestanak borbi da se vrate u svoju bazu u Rašteviću.

Na svjedokovu izjavu kako HV nije željela zarobljenike, već je granatiranjem sela htjela prestrašiti stanovništvo i prisiliti ga na odlazak u BiH te da se činilo kako su radije ubijali pripadnike vojske krajinskih Srba nego da ih zarobe, reagirao je odvjetnik Ivana Čermaka Steven Kay, predočivši mu dokument iz kojeg je vidljivo kako je vojna policija sa sobom dovela srpske zarobljenike i upitavši ga ima li ikakvih pouzdanih dokaza o tome da su hrvatski vojnici imali naredbu da ljude ne zarobljavaju, već ih ubijaju.

Morneau je rekao kako osobno nije svjedočio ijednom ubojstvu, ali da je stekao takav zaključak po tome što je vidio mrtva tijela nakon napada, pa nije logično da je to učinio itko drugi nego vojska.

Istom se izjavom tijekom protuispitivanja pozabavio i Markačev odvjetnik Tomislav Kuzmanović, sugeriravši Morneauu da je takvo njegovo stajalište zapravo "puko nagađanje", no ovaj je to opovrgnuo, ocijenivši da je bila riječ o "posrednom zaključivanju".

Suđenje hrvatskim generalima nastavlja se u ponedjeljak davanjem iskaza novog svjedoka tužiteljstva.

(Hina)

02. 06. 2008. | 21:39
Suđenje generalima: Svjedok vidio 'palež i pljačkanje velikih razmjera'
izvor: vecernji.hr      
      
Na području Gračaca bilo je pljačkanja i paleža velikih razmjera, rekao je svjedok tužiteljstva u postupku protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača koji se vodi pred Haškim sudom (ICTY), a obrana je u protuispitivanju nastojala dovesti u pitanje vjerodostojnost njegova sjećanja.

Edmond Vanderostyne (61), belgijski novinar, reporter i pisac, urednik u belgijskome listu De Standaard, izvještavao je u tridesetogodišnjoj novinarskoj praksi s raznih svjetskih ratišta, od Ruande do Afganistana, a bio je i u Sarajevu i Vukovaru.

Prema sažetku tužiteljstva, nagrađivan je za novinarski rad, a u Hrvatskoj je u tzv. republici srpskoj krajini bio odmah nakon Oluje i putovao UN-ovim sektorima jug i sjever i ondje promatrao, kaže se u sažetku, ekstenzivno razaranje imovine paljenjem i pljačkom te svjedočio užurbanom bijegu srpskog stanovništva.

Prema svjedokovu iskazu, u utorak 8. kolovoza 1995. bio je u Gračacu gdje je vidio postrojbu "delta vk", skupinu od 50 do stotinu ljudi "na glavnome gradskom trgu i okolnim ulicama, koji su djelovali organizirano". Ondje je vidio uniformirane ljude kako u plavi kamion "ukrcavaju ratni plijen".

Na temelju razgovora s njima zaključio je da su ti ljudi u maslinasto-zelenim odorama sa žutom trakom na ramenu "uniformirani Hrvati koji pljačkaju", a iz razgovora sa zapovjednikom koji je, kako je rekao, imao oznaku 'policija', zaključio je da su to specijalci iz Vinkovaca.

Iskaz je potkrijepio i fotografijama koje je tada snimio njegov fotograf.

"Bio sam svjedok pljačkanja i paleža, ostavljali su svoj potpis isto kako sam vidio da Srbi rade na drugim mjestima, bio sam svjedok pljačkanja i paleža velikih razmjera". Na pitanje tužiteljstva što su to 'veliki razmjeri', rekao je da to nisu bili izolirani incidenti. "Između Gospića i Gračaca deseci su kilometara, možda pedeset.

Sav je kraj bio u plamenu. Sjećam se da smo u jednom trenutku nakon malog brda vidjeli pred sobom u daljinu da je svaka kuća, farma, objekt (...) sve zgrade na poljima bile su u plamenu". "To su bile pljačke velikih razmjera, ne izolirani primjeri, bilo je to organizirano, činili su to ljudi u uniformama i civili, koji su vjerojatno došli iz Šibenika", rekao je.

Kad je u Karlovcu izašao iz auta i razgovarao s ljudima, oni su "bili preplašeni jer je bilo dosta bombardiranja, nisu znali kamo da se sklone od granatiranja", rekao je svjedok. Na pitanje odvjetnika generala Markača Gorana Mikuličića je li mu poznato koja je strana u sukobu bombardirala Karlovac, rekao je da nije, ali da "pretpostavlja da su obje strane razmijenile vatru, jer je bilo vrijeme rata". Ni za Otočac ni za Gospić, gradove u kojima je vidio "brojna oštećenja kuća od granatiranja", nije mogao reći je li u to doba znao da su cijelo vrijeme rata bile pod hrvatskim nadzorom.

Svjedok je rekao da je osobno vidio uniformirane osobe kako pljačkaju u Gračacu "u barem dvjema prilikama". "Prvi put kad sam ušao u Gračac, na prilazu mjestu (...) vidio sam policajce u sivo-plavim uniformama koji su nosili ratni plijen, pljačkali su kuće u predgrađu, vidio sam policijska vozila u koja se ukrcavao taj ratni plijen, i civilne kamione (...) i u njih je ukrcavan ratni plijen". Pod "ratnim plijenom", objasnio je da je u svoju bilježnicu u koju "bilježi opširno, ali precizno" zapisao da su to "televizori, cipele, torbe i koferi".

Obrana je pustila trominutni film sa snimkama iz Gračaca i okolice iz kolovoza 1995., ali svjedok nije "nakon 13 godina" prepoznao nijedan lokalitet.

Obrana je ustvrdila da se na fotografijama tužilaštva koje je svjedok prikazao kao pljačku zapravo vidi specijalna policija koja se sprema na odlazak iz Gračaca nakon obavljenog zadatka i ukrcava svoju opremu, televizore, računala u policijske kamione, a predsjednik sudskoga vijeća Alphonsea Orie na to je rekao da "ima elemenata koji navode na oba zaključka".

Suđenje hrvatskim generalima nastavlja se u utorak davanjem iskaza novog svjedoka tužiteljstva.

Haško suđenje Gotovini (52), Čermaku (58) i Markaču (52), počelo je 11. ožujka ove godine, šest i pol godina nakon podizanja prve optužnice u predmetu. Trojica generala optužena su da su zajedno s najvišim hrvatskim političkim i vojnim dužnosnicima predvođenim bivšim predsjednikom Franjom Tuđmanom sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj u akciji Oluja bio etnički očistiti dijelove Hrvatske koji su tada bili pod kontrolom pobunjenih Srba.

(Hina)

‘S Čermakom sam ugodno razgovarao, ali nije rješavao problem pljački’
izvor: jutarnji.hr

DEN HAAG - HV je neselektivno gađao civilne ciljeve u Kninu u Oluji kako bi stanovništvo natjerao u bijeg. “Granatiranje je prvih 45 minuta 4. kolovoza 1995. bilo vrlo intenzivno, barem onih pet do deset minuta koliko sam ga promatrao sa svog balkona”, svjedočio je danas na suđenju hrvatskim generalima Alain Forand, bivši zapovjednik UN-ovih snaga (UNCRO) u tadašnjem UN-ovu Sektoru jug.

Kako je tada bio tek mjesec dana u Kninu, nije dobro poznavao grad, no drugi časnici s kojima je nekoliko minuta promatrao granatiranje potvrdili su mu da se gađaju većinom civilni ciljevi. Te večeri prvog dana Oluje Forand se dvaput sastao s Martićevim vodstvom. “Razgovarali smo o evakuaciji, ali oni nisu imali nikakav unaprijed pripremljen plan”, ispričao je umirovljeni kanadski general. Čim su ušli u Knin, hrvatski vojnici su odmah počeli pljačkati, tvrdi. Nakon povratka iz bolnice, u koju je s četiri oklopna transportera krenuo oko deset ujutro, vidio je pljačku na cesti.

S generalom Gotovinom susreo se dva puta nakon Oluje. Prvi put, 6. kolovoza, Gotovina mu je rekao da se za sva pitanja u vezi s Kninom obrati Čermaku. “Vjerovao sam da je Čermak vojni upravitelj Knina iako se sam tako nije predstavljao”, rekao je. Čermaku se stalno žalio na pljačku, palež i ubojstva civila, tražeći da se to zaustavi. “Razgovori s Čermakom bili su ugodni, ali se ništa nije rješavalo”, svjedočio je.

General Forand sastao se početkom rujna s Gotovinom. Na kraju razgovora, dok ga je pratio do vozila, Gotovina mu je rekao da je glasnogovornik UNCRO-a Alun Roberts “špijun i provokator” te je zaprijetio da će ga ubiti. Roberts se isticao u oštrim kritikama HV-a nakon Oluje. Forand je to protumačio kao Gotovinin pokušaj prekida kontakata UN-a sa stranim medijima.

04.06.2008. | 17:04

"Čermak znao za stanje na terenu, ali nije mogao ništa učiniti"
izvor: slobodnadalmacija.hr
Branitelj hrvatskog generala Ivana Čermaka Steven Kay u srijedu je u protuispitivanju svjedoka tužiteljstva Alaina Foranda nastojao pokazati kako je Forand na temelju onog što je vidio i čuo u vrijeme Oluje izvukao pogrešne zaključke, jer nije bio potpuno informiran o svim događajima i nije bio upoznat sa svim dokumentima.

Umirovljeni general Kraljevske 22. regimente Kanadske vojske Alain Forand jedan je od važnih svjedoka tužiteljstva Haškog suda u postupku protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača, jer je u vrijeme operacije Oluje bio zapovjednik snaga UN u Sektoru jug.

U utorak, prvog dana davanja iskaza tijekom kojeg je odgovarao na pitanja tužiteljstva, Forand je među ostalim rekao kako je od 7. kolovoza 1995. često bio u kontaktu s generalom Čermakom, koji kao "vojni guverner" nije mogao ne znati za zločine koji su se provodili.

Tijekom svakog susreta s Čermakom, Forand se, kako je rekao, žalio na palež i pljačke nakon operacije Oluja koje nisu prestajale unatoč Čermakovim obećanjima da će se pobrinuti za to i izdati zapovijedi.

Odvjetnik Kay tijekom protuispitivanja predočio je desetke dokumenata kojima je nastojao dokazati kako je njegov branjenik bio upoznat sa situacijom na terenu, da je bio iznimno susretljiv i pokušavao pomoći, ali nije mogao mnogo učiniti jer su mu ovlasti bile ograničene, a zapovijedi se nisu izvršavale.

Tako je od Foranda, ne temelju njegova vlastitog izvješća o situaciji od 8. i 9. kolovoza 1995., uspio dobiti priznanje da su pripadnici snaga UN u sektoru Jug imali od Čermaka potpisane propusnice za slobodno kretanje, ali se to na terenu nije poštivalo, što je bilo izravno "poricanje Čermakovih ovlasti".

Kay je u istom cilju iskoristio i krađu triju UN-ovih vozila iz garaže u kojoj su bila na popravku, o čemu je Forand obavijestio Čermaka, zatraživši njihovo vraćanje. Čermak je poslije toga izdao zapovijed vojnoj i civilnoj policiji da se ta vozila pronađu i vrate, ali to nikad nije učinjeno.

U istom kontekstu je predočio Čermakovo izvješće od 12. kolovoza stožeru Zbornog područja Split u kojem general, upravo onako kako je to od njega traženo, kaže kako je Forand nekoliko puta upozoravao na neprilično ponašanje pripadnika Hrvatske vojske, na krađe i palež te na nestanak vozila i opreme UN, zahtijevajući da se sve vrati.

"Možete li iz svega toga primijetiti kako general Čermak ne može samostalno izdati zapovijed", već da upozorava druge i od njih traži poduzimanje mjera, upitao je Kay umirovljenog kanadskog časnika. "Čini se da je tako", odgovorio je Forand.

Nizom dokumenata sa zapovijedima da se vozila UN moraju pronaći i vratiti, među kojima i jedan koji je potpisao general Gotovina, Kay je pokazao kako u lancu zapovjednika kojima je proslijeđena ta zapovijed nije bilo časnika iz Zbornog mjesta Knin, koje je bilo u Čermakovoj nadležnosti.

"U to vrijeme nisam shvaćao da se te zapovijedi ne odnose na Čermaka i njegovo područje, ali sad kad ste mi to predočili, razumijem", rekao je Forand Kayju.

Čermakova obrana pokazala je i pismo u kojem Forand Gotovini kaže kako je Čermak frustriran činjenicom da su mu ovlasti ograničene i izražava svoju zapanjenost činjenicom da zajedničku istragu vojnih policija UN i HV oko nestanka vozila, koju su dogovorili Forand i Čermak, onemogućuju niži časnici HV-a na terenu.

Na Kayjov upit smatra li kako i to pokazuje koliko su Čermaku ovlasti zapravo bile sužene, Forand je odgovorio potvrdno.

"Da, ja sam se pitao kolike on (Čermak) ovlasti doista ima s obzirom na ono što govori (da je odgovoran za cijelo područje Knina) s jedne strane i ono što se doista događa na terenu s druge strane", kazao je kanadski časnik.

Forand je Kayju potvrdio da je na svakom susretu s njim Čermak bio vrlo civiliziran, spreman na suradnju i voljan pomoći, a sudskom je vijeću predočio i pismo u kojem Forand Čermaku zahvaljuje za pomoć i pratnju pripadnika HV-a koju je osigurao pri transferu 51 srpskog izbjeglice iz logora UNCRO-a prema destinacijama koje su odabrali za budućnost.

Steven Kay će protuispitivanje umirovljenog generala Alaina Foranda nastaviti i u četvrtak.

05.06.2008. | 16:29

Krajiški Srbi nisu imali planove za evakuaciju civila
izvor: slobodnadalmacija.hr

Umirovljeni kanadski general Alain Forand ustvrdio je u četvrtak da krajiški Srbi nisu imali planove za evakuaciju civila, u nastavku suđenja pred Haškim sudom protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača.

Gotovinin odvjetnik Greg Kehoe dokazivao je u protuispitivanju svjedoka da je tzv. RSK imala plan za evakuaciju o kojoj je donijela odluku 4. kolovoza 1995. u podne. Vrhovni savjet obrane krajiških Srba donio je takvu odluku u vrijeme kada je Forand smatrao da je vojna situacija stabilna, ustvrdio je Kehoe.

Umirovljeni general Kraljevske 22. regimente Kanadske vojske Alain Forand jedan je od važnih svjedoka tužiteljstva Haškog suda u postupku protiv hrvatskih generala jer je u vrijeme operacije Oluje bio zapovjednik snaga UN-a u Sektoru jug.

Forand je rekao da je tek nekoliko tjedana nakon evakuacije dobio informaciju da su krajiški Srbi bili donijeli odluku o napuštanju krajine. Tu odluku ocijenio je odlučujućom za poraz vojske krajiških Srba. Priznao je da je bio iznenađen što nije bilo druge i treće crte obrane i da je smatrao da se prodiranje HV-a moglo blokirati ili ograničiti, te je rekao da mu nije bilo jasno čemu evakuacija "osim ako to nije bilo odlučeno".

Međutim, on je ustrajao na tome da "nije bilo plana za evakuaciju civila" unatoč tome što mu je Kehoe predočio pismo Yasushija Akashija poslano iz Zagreba u New York 4. kolovoza u kojem se navodi da je zatražena pomoć UN-a u evakuaciji oko 32.000 civila iz Benkovca, Obrovca, Gračaca i Knina prema Petrovcu i Banjoj Luci u BiH.

Kehoe je ukazao i na proturječja i razlike između njegove izjave tužiteljstvu iz kolovoza 1996. i prezentacije o operaciji Oluji, internog dokumenta za potrebe kanadske vojske sastavljenog 26. lipnja 1996.

Izjava je napravljena na osnovi te prezentacije, a prezentaciju je Forand, kako je sam rekao "osobno napisao".

Dok se u prezentaciji navodi profesionalnost HV-a i "odlično korištenje topništva", u izjavi koju je Forand dao tužiteljstvu toga nema. Također, u prezentaciji se navodi da bi "situacija bila drukčija... da vojska krajiških Srba nije donijela odluku o evakuaciji civila čime je inicirala opće povlačenje", a u izjavi se kaže da je panika uhvatila civile i vojsku i da je zato došlo do evakuacije.

Čermakov odvjetnik Steven Kay je u protuispitivanju predočio niz zapovijedi izdanih tijekom kolovoza 1995. u danima nakon Oluje, kako visokih dužnosnika MUP-a koji su od pripadnika policije u Sektor jug tražili da zaustave pljačke, palež i ubojstva, tako i od načelnika glavnog stožera HV-a generala Zvonimira Červenka u kojima se traži da se poduzmu mjere za održavanje reda, te da se spriječe sve protuzakonite radnje i poduzmu mjere protiv počinitelja.

Forand je rekao da nije bio upoznat s tim zapovijedima, kao i da nije razgovarao sa sjedištem UNCRO-a u Zagrebu glede poduzimanja mjera u svezi sa zločinima i ponašanjem vojnika HV-a na koje se žalio "jer nisu bile dobre komunikacije". Također je rekao da nije znao da hrvatska Vlada poduzima korake kako bi se spriječili zločini.

Što se tiče ograničenja slobode kretanja, koju je Forand stalno spominjao u svojim izvješćima, Key je dokazivao da se ona odnosila samo na neka područja i to s ciljem sigurnosti pripadnika UN-a, te da vojne postrojbe UNCRO-a nisu imale mandat pratiti kršenja ljudskih prava na terenu nego su za to bili zaduženi posebni timovi UN-a.

06. 06. 2008. | 17:23
Suđenje generalima: Kanadski general završio svjedočenje
izvor: vecernji.hr      
      
Svjedok haškog tužiteljstva, umirovljeni general Kraljevske 22. regimente Kanadske vojske Alain Forand, suočen s nekim izvješćima UN-a uoči i za vrijeme Oluje, u završnici svog svjedočenja u petak više nije ustrajao na svojoj izjavi da za razliku od Hrvata, Srbi nisu granatirali gradove.

Forand je jedan od važnih svjedoka tužiteljstva Haškog suda u postupku protiv hrvatskih generala jer je u vrijeme operacije Oluje bio zapovjednik snaga UN-a u Sektoru jug.

U izjavi za radijsku emisiju CBS-a 4. kolovoza, na dan početka Oluje, Forand je rekao da za razliku od Hrvata, Srbi nisu granatirali gradove, nakon čega mu je odvjetnik generala Markača Tomislav Kuzmanović predočio izvješća o stanju u Sektoru jug u kojima se navodi da obje strane nastavljaju s topničkim napadima preko cijelog sektora, te da su dva aviona bombardirala hrvatski grad Gospić.

"Ne znam kada je vođen razgovor s CBS-om, možda sam kasnije imao više informacija nego kada sam razgovarao s novinarkom", komentirao je Forand.

Na pitanje da komentira izvješće vojnih promatrača UN-a od 4. kolovoza u 16.10 sati o topničkim napadima na Otočac i Gospić, koji su bili u hrvatskim rukama, kao i o bombardiranju Gospića iz zraka, Forand je rekao "izgleda da je bilo tako".

U sudnici je puštena i tonska izjava zapovjednika kanadske kopnene vojske generala potpukovnika Andrewa Leslieja za CBC News iz 2003. u kojoj je procijenio da je u napadima HV-a na civilne ciljeve bilo između 10 i 25 tisuća mrtvih.

Forand je rekao da on nikad nije koristio tu brojku.

Kehoe je doveo u pitanje vjerodostojnost izvještaja o stanju koja je potpisivao Forand budući da su se oni temeljili na procjenama i informacijama s terena ljudi od kojih su neki već svjedočili pred Haškim sudom, kao na primjer Leslie, u kojeg se Forand potpuno pouzdao.

Na pitanje smatra li da su procjene Leslieja bile pretjerane, posebice što se tiče broja mrtvih, Forand je rekao da ih nije smatrao pretjeranim. "Imao sam povjerenje u njegove procjene, on je bio topnički časnik", kazao je.


Predsjedavajući sudac Orie pitao je Foranda je li ikada namjerno pretjerao u svojim izvještajima, bilo u izjavama medija ili u političke svrhe, on je odgovorio da nije pretjerivao i da je izvještaje radio na temelju informacija koje je dobivao.

Govoreći o prihvatu srpskih izbjeglica u svojoj bazi, Forand se sjetio da je kod nekih od njih pronađeno oružje, ali se nije mogao sjetiti jesu li oni bili vojnici.

Što se tiče ljudi koji su evakuirani iz kninske bolnice u bazu, potvrdio je da je među njima bilo vojno sposobnih. Na pitanje Kehoa smatra li da je prebacivanjem vojnika prekršen mandat UN-a, odgovorio je da to, ako se radi o bolesnim ili ranjenim vojnicima, onda spada u humanitarne razloge. Međutim, priznao je da premještanje ranjenih nije bilo u okviru mandata UN-a.

Prema njegovim riječima, teško bolesni i nepokretni pacijenti ostali su u bolnici i nisu evakuirani jer bi im zbog težine njihova stanja premještanje moglo ugroziti život.

Forand je priznao da mu nije bila poznata zapovjedna struktura HV-a, te da nije znao koje su postrojbe bile pod kontrolom generala Gotovine.

Što se tiče pljački, nije mogao sa sigurnošću reći jesu li je činili vojnici ili civili u odorama, ali je potvrdio da "očito nisu bili pod kontrolom".

Na pitanje je li njegova odgovornost bila pratiti kretanje teškog naoružanja pobunjenih srpskih snaga, svjedok je kazao da se ne sjeća. Kuzmanović ga je podsjetio na nekoliko izvješća o stanju u Sektoru jug prije operacije Oluje u kojima se navodi da su onemogućene inspekcije lokacija na kojima se nalazi njihovo teško naoružanje.

Forand je rekao da misli da to nije bilo u njegovoj nadležosti nego promatrača UN-a, na što mu je Kuzmanović odgovorio da je to nebitno jer se ionako nije moglo provoditi. Svjedok se složio s time.

Kuzmanović je rekao da su snage tadašnjeg zapovjednika snaga tzv. RSK Mile Mrkšića iz Sektora juga, koji je bio pod nadležnošću Foranda, napadale zaštićeni džep Bihaća. "Oni tamo nisu otišli sa štapovima i kamenjem nego s topovima i puškama", istaknuo je Kuzmanović.

Forand je rekao da nije vidio kretanje tih snaga nego da je za to čuo. "Ja sam imao u nadležnosti samo četiri granična prijelaza, a ako su drugdje prelazili to nisam mogao pratiti", branio se.

Kuzmanović je također dokazivao da evakuacija srpskih civila nije bila neplanirana budući da su prema riječima Foranda civilima informaciju o evakuaciji prenijela civilna zaštita tzv. RSK, koja je ostala još iz socijalističkog sistema.

Podsjetivši ga na izjavu koju je dao 1996. da su jedinice HV-a i specijalne policijske jedinice drugi put prolazile kroz neke gradove i palile kuće koje su već bile uništene, Kuzmanović je pitao svjedoka koje su to bile postrojbe.

"Nisam osobno vidio... ne znam koje su to bile postrojbe". kazao je.

Forand je rekao da je 700 do 800 granata palo na Knin iako se u audio snimci čini da nije kazao grad nego gradove. Ustrajao je na tome da je toliko granata palo samo na Knin te da su granate padale posvuda po gradu, pa tako i na kuće.

Forand je danas završio svoje svjedočenje na Haškom sudu.

(Hina)

Анте Готовина ће добити максималну казну - вешање.

Немој тако. Знаш да ће то дотући Тигра?! 

Haški svedok:"Oluja" je bila etničko čišćenje
Nedelja, 8. jun 2008. 23:48    



Hrvatska vojno-policijska akcija "Oluja" bila je etničko čišćenje, a odgovornost za zločine snosi hrvatski državni vrh, pre svega Veće odbrane i nacionalne bezbednosti koje je bilo neustavni organ, izjavio je Vladimir Gojanović, koji je nedavno svedočio u Hagu u procesu protiv trojice hrvatskih generala kojima se sudi zbog ratnih zločina u "Oluji" i posle nje.

Gojanović je odbio da bude zaštićeni svedok i javno je svedočio u Hagu na sudjenju generalima Ante Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču.

Gojanović, koji u Šibeniku vodi udruženje demobilisanih veterana, izjavio je u emisiji "Nedjeljom u dva" Hrvatske televizije da su pljačka i paljevine mogle biti sprečene, jer je hrvatski politički vrh imao dovoljno vremena da pripremi akciju na bolji način.

Odavši da su svi trebalo da budu upozoreni i na Ženevsku konvenciju i na vojne običaje, Gojanović je rekao da je "Oluja", izvedena 1995, bila deo plana Franje Tudjmana i Slobodana Miloševića o razmeni stanovništva, zaključivši da je ta operacija napravila štetu hrvatskom narodu jer je Hrvatska vojska bila izmanipulisana u etničko čišćenje.

Gojanović je lično video paljevine, pljačku i haos na terenu, dodavši da može posvedočiti šta su radile vojne strukture, a da je, iako nije video civile, evidentno da su i oni pljačkali.

Prva tri dana "Oluje" postojalo prećutno odobrenje pljačke, jer nije bilo kontrole a ni naredjenja ni zabrane, kao ni oštre mere ni suda za one koji su kršili vojna pravila, rekao je Gojanović, koji je više puta naglasio da je za zločine odgovoran državni vrh koji je, kako kaže, bio paralelna linija komandovanja.

Gojanović tvrdi da bi zbog svedočenja u Hagu, bivši ministar unutrašnjih poslova Ivan Jarnjak mogao da mu pravi probleme, kao i da je bio izlagan medijskom linču i da je u tome prednjačila Nova TV.

On tvrdi da se odlučio za javno svedočenje pošto se o svemu raspravljalo u njegovom udruženju, gde je zaključeno da on kao šef i javna ličnost mora da stane iza svojih reči.

Haško svedočenje je obrazložio potrebom da Hrvatska postane normalna demokratska zemlja, jer je u razgovoru sa stranim diplomatama stekao utisak da se zbog zataškavanja i ignorisanja zločina Hrvatska gleda kao fašistička država.

"Upravo suočavanjem s mračnim stranama svoje prošlosti, Hrvatska će dokazati kako uistinu nije fašistička zemlja", ocenio je Gojanović, koji se, zbog rizika po svoju bezbednost, od svedočenja nalazi pod prismotrom policije i tajnih službi.

On kaže da nije dobijao pretnje, ali je doživeo nekoliko incidentih situacija.

(Tanjug)

09.06.2008. | 16:35

Svjedok ICTY: krajinski dužnosnici davali civilima gorivo za bijeg
Izvor: slobodnadalmacija.hr

Hrvatski Srbin Ivan Vujinović posvjedočio je u ponedjeljak pred Haškim sudom (ICTY) na suđenju trojici hrvatskih generala, da su dužnosnici tzv. SAO krajine poticali lokalno stanovništvo na odlazak uoči Oluje, rekavši da je sam ostao jer je imao povjerenja u hrvatske vlasti.

- Ljudi su odlazili jer su im govorili da dolaze ustaške snage i dijelili im gorivo da bi mogli otići - rekao je Vujinović iz zaselka Oton Brdo u općini Drveniku, svjedok tužiteljstva na suđenju trojici hrvatskih generala.

- Nitko nikog nije izgonio ... svi su otišli dobrovoljno - izjavio je Vujinović dodavši da se on osjećao sigurno i da ga nakon Oluje "nitko nije dirao".

Na pitanje tužitelja svjedok nije mogao odgovoriti tko je nakon Oluje, u kolovozu 1995. godine, ubio njegovu majku Mariju, za što se, među ostalim, terete generali Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač.

- Mogao ju je ubiti bilo tko ... neka pijana budaletina ... možda su i četnici došli -rekao je Vujinović dodajući da majčinu smrt nije odmah prijavio hrvatskoj policiji, nego tek nekoliko godina poslije kada je doznao da može dobiti odštetu.

U nastavku suđenja iskaz je dao bivši promatrač UN-a u sektoru jug, Peter Marty, koji je rekao da je granatiranje Knina 4. i 5. kolovoza bilo neselektivno, s ciljem da se zaplaše i protjeraju civili.

- U Kninu nije bilo nijednog vojnog cilja na kojeg bi trebalo otvoriti paljbu ... Vidio sam uništena civilna vozila, razbacanu odjeću, a to znači da su gađani civili -rekao je Marty.

Po njegovim riječima, hrvatske vlasti nisu učinile dovoljno da nakon Oluje zaštite civile i njihovu imovinu.

- Ljudi, koje smo tamo zatekli rekli su da nisu sigurni, da ih nitko ne štiti i samo su željeli sigurno otići - ustvrdio je Marty.

On je u selima oko Knina viđao hrvatske vojnike koji su "više nalikovali gusarima, a manje pravim vojnicima" te pljačkaše koji su "u naletima" krali sve što su mogli odnijeti.

- Naprije su pljačkali automobile, televizore, strojeve za pranje rublja, potom namještaj, a na kraju okvire za vrata, prozore i tepihe. Sve je bilo popljačkano -istaknuo je Marty.

Ustvrdio je da je na to upozoravao hrvatske vlasti, no one su se "samo pravile da su odgovorne za bivšu krajinu".

Maryja će u utorak protuispitivati branitelji optuženih hrvatskih generala.