BOJE LJUBAVI


Nista nije vazno , kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaje u vremenu cekanja ,
jer svako disanje tada ima svoj ritam , ponekad blag , ponekad trom ,
ali ipak skladan i nas ritam , sto uci dusu vjecnom privikavanju .

Sto smo prije bili i zasto sjajnim koracima tako preplaseno zastajemo ,
neznam , ali ponekad poludim poput vjetra i zaurlam tvojim bicem ,
nasrnem divljacki , pa se u strahu , da ne pokleknes , povucem i utihnem
i znam suncokrete zatamniti i prisiliti ih da se mog nemirnog sna napiju .

Ali , sve to radim iz ljubavi i koliko god ti cudno izgledalo , ja te volim
i ne mogu bez tebe i vjecno sam ti zahvalan sto u meni odavno postojis .
Ovoj pjesmi ne pripisuj nikakvo zlo , niti mojoj ljubavi , oni su lom nemira
i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i ceznje za tvojim toplim dodirima .

Neponovljiva si , neizmjerno blaga i mojim snovima potrebna , otkrivena
i zaceta u svakom mom pokretu , posadjena korijenom moje velike ljubavi ,
izrasla rijekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu ljubavlju zablistala ,
dohvatila vjecni smisao i pomjerila granice mog beskonacnog svemira .

Prepoznajem pogled mjeseca u kojem zabrinuto trcis svojim toplim usnama
i poznajem obrise bijelih breza sto se skrivaju iza tvojih njeznih zagrljaja ,
zato te i vodim ravnicom mojih nadanja , jezerima mojih dugih iscekivanja
i zanosnim proplancima sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe .

Jedina moja ljubavi , samo tebi pripadam i u tvom se srcu jedino snalazim ,
kao covjek svaku sumnju odbacujem , kao ljubav tvojom dusom odzvanjam ,
kao miris tvojim tijelom ustajem , kao vjetar tvojim se nebom propinjem ,
predivna moj , nista mi u zivotu nije vazno , osim tebe i boje tvoje ljubavi .