STRELJALI SEDMOGODISNJAKA
Prije nešto više od četiri godine ovdašnja javnost bila je šokirana nakon što su televizijske kuće emitovale video snimke na kojima je zabilježeno kako pripadnici paravojne jedinice " Škorpioni", u ljeto 1995. godine, u rejonu Trnova strijeljaju šestoricu zarobljenih boraca Armije RBiH iz Srebrenice.
Međutim , daleko teži ratni zločin sa zastrašujućim porukama srpskom narodu dogodio se u Konjicu na početku oružanih sukoba u BiH kada su, Muharem Macić , Adem Landžo i Jusuf Potur, zajedno sa Šefikom Tucakovićem i Mirsadom Maksumićem, kao pripadnici specijalne jedinice Interventni vod u sastavu MUP RBiH, 1. jula 1992. godine, na najbrutalniji način strijeljali četvoročlanu porodicu Đure Golubovića iz Konjica.
...Svi su jednoglasno prihvatili prijedlog Šefika Tucakovića da se treba svetiti Srbima i da ih treba ubijati..."Na prijedlog Šefika Tucakovića svi su s punom ratnom opremom, naoružani automatskim puškama krenuli iz kuće Redže Macića prema stanu Đure Golubovića (1951) u Konjicu,koji se nalazi u Ulici trećeg marta, broj 14. Kad su nasilno oko 22 časa upali u stan, prisililu su Đuru, njegovu suporugu,Vlastu, rođenu Ninković (1957) i njihove maloljetne sinove Petra (1985) i Pavla (1987), koje su digli iz kreveta i svečetvoro poveli u policijsku stanicu."
Zločinci su oduzeli Goluboviću ključeve juga 45 i potom s dva automobila umjesto u policijsku stanicu krenili putem Konjic -Borci. Nakon što su bez ikakvih problema prošli policijski punkt u mjestu Polje Bijela naišli su na spuštenu rampu na kojoj su bili pripadnici vojne policije. Međutim,nakon kraćeg razgovora koji su obavili s Hadžom Macićem,dežurnim policajacem, zločinci su nastavili put s taocima prema selu Spiljani.
- Na udaljenosti od oko kilometar od policijskog punkta, zaustavili su se i naredili članovima porodice Golubović da izađu iz automobila. Potom su usmjerili cijevi prema četvopročlanoj porodici Golubović, otvorili vatru i pokosili ih rafalima. Kad su se uvjerili da tijela ubijenih nepomično leže na zemlji sjeli su u autopmobile i vratili se u nasilje Glavičinu gdje je Miralem Macić u kuću svog oca unio televizor i druge ukradene stvari iz stana porodice Golubović .
Dok su se zločinci radovali poslije obavljenog posla i strijeljanja četvoro četnika s policijskog punkta motorolom im se javio Hadžo Macić sa informacijom da se kod njega nalazi dijete Petar Golubović , koji je njemu i Draženu Markoviću opisao šta se dogodilo s njegovim roditeljima i bratom.
Naime, tokom strijeljanja rafalnom paljbom mališan od sedam godina pao je na zemlju iako ga nijedan metak nije okrznuo. Petar se pritajio da je mrtav, ali kada su zločinci napustili mjesto zločina podigao se i krenuo u mrkloj noći da se spasi. Nažalost, zla sudbina ovog sedmogodišnjeg mališana odvela je ponovo u ruke okorjelih ratnih zločinaca .
Odmah poslije informacije da se mališan nalazi na punktu stigli su Miralem Macić, Jusuf Potur i Adem Landžo da preuzmu Petra Golubovića. S njima i maloljetnim djetetom kranuo je i Šefik Tucaković. U mjestu zvanom Begin Vir zaustavili su automobil,izveli mališana iz automobila i potom sva četvorica policijskih monstruma uperili cijevi i ispraznili saržere u tijelo ovog anđelčića.
http://fokus.ba/index.php?option=com...ton&Itemid=172

То су европске вредности.

veruj da to nije usamljen slučaj , tako se nemoj uopšte oko toga uzrujavati tj. živcirati...

Verujem i znam ali treba znati i ovo: oni su to uradili , jer su oni Muslimani , a ubili su tu porodicu i to dete , zato sto su SRbi . Njihov motiv jeste nacionalni , Zato taj zlocin i treba posmatrati kao zlocin Muslimana , a ne kao zlocin nekih drugih psihopatqa , cije Nacionalna - verska pripadnost nije vazna . Ne mogu da kazem nacionalna , bez gorcine , jer su Muslimani iz tog dela sveta ,najvecim svojim delom ,poreklom Srbi , koji su se poturcili , zbog na primer, dve ovce ,.
Al eto , da se zna , to su uradile muslimani Srbima .
Kao i na temi- genocid nad Srbima nikad nije ni prestao-i ovde se sadrzi jedno veoma bitno upozorenje:jedno je tolerancija i suzivot u miru-u ratu Srbi dobiju noz u ledja od prvih komshija.Zalosna chinjenica koja je Srbe koshtala na milione zivota.

и....
па,шта се очекивали од балија/усташа/балиста/ус маринаца/сас-оваца и осталих злотвора...

Gde je sad Kandicka? 

Prima priznanja od evropske unije kao i biserko od mesica...Na hiljade josh ovakvih uzasa se desilo nad Srpskom decom u bosni i umesto da nasha vlast te chinjenice stalno i nanovo objavljuje po evropskim medijima ne kod nas-oni su dozvolili da evropski parlament uvede dan secanja na navodni genocid koji su  Srbi izvrshili i tako zauvek obeleze nash narod nashu decu unuke od kojih su mnogi vec stradali od muslimana.

ovo je odgovor svima koji zamishljaju kako muslimani mogu da budu "dobre komsije" i "sugradjani"  . razlog shto ovaj i slichni zlochini nisu poznati siroj javnosti je prost : judeo-liberalni sistem kontrolishe medije ,kako u zemlji tako i u inostranstvu . slika koju ti mediji prikazuju je skrojena tako da odgovara njihovim gazdama i ceshto je potpuno suprotna od stvarnosti .

mene je ovo jako uzrujalo...

Iako su Miralem Macić, Jusuf Potur i Adem Landžo već sutradan 2. jula 1992. godine nakon svirepog ubistva četvoročlane srpske porodice, Đure i Vlaste Golubović iz Konjica, među kojima i njihova dva mala anđelčića Petra (7) i Pavla (5), priznali zločin u policijskoj stanici pred komandirom Halilom Tucakovićem, imena počinilaca ovog gnusnog zločina su objelodanjena tek 5. februara 1994. godine.

U međuvremenu zločinci su nastavili s krvavim pirom i ubijanjem srpskih civila na području opštine Konjic. Tako je Miralem Macić predvodio grupu u kojoj su još bili Senadin Ćibo, Adem Landžo, Mirsad Makusmić i Šefik Tucaković, koja je već 10. jula 1992. godine krenula u operaciju pretresanja srpskih kuća i stanova. Prvo su se uputili u selo Živašnicu i upali u kuću Branka Đogića, koji je prije rata bio stražar u preduzeću "Igman". Izveli su ga iz kuće, oborili na zemlju i udarali čizmama do besvijesti. Potom su ga odvukli do šume gdje su ga zaklali bajonetom. Tužilac Ibrahim Bulić, iako su u zločinu učestvovali svi članovi Macićeve grupe klanje pripisuje Mirsadu Maksumiću, koji se u vrijeme podizanja optužnice nije nalazio među živima.

Inače, za razliku od grupe "Škorpiona", koji su kao i paravojna formacija strijeljali šest zarobljenih pripadnika 28. divizije u sastavu Armije RBiH, specijalna jedinica Interventni vod djelovala je u sastavu MUP RBiH, pri Centru javne bezbjednosti Konjic. Ovu zločinačku jedinica, koja je počinila najteže ratne zločine, predvodio je komandant Halil Tucaković, i bez ikakvih problema ili prigovora je djelovala sve do kraja rata. U sastavu voda bili su policajci Miralem Macić, Adem Landžo i Jusuf Potur, dok su Dražen Marković i Hadžo Macić bili policajci iz rezervnog sastava SJB Konjic.

U pomenutoj optužnici, koju je podnio tužilac Ibrahim Bulić, vidljiva su nastojanja da se politički opravdaju zločini nad srpskim stanovništvom na području opštine Konjic. Tako, Bulić, između ostalog u ovoj optužnici navodi:

"Vrijeme koje je prethodilo izvršenju krivičnih djela bilo je vrijeme tragičnih događaja u kojima je agresorska strana protjerivala iz svojih kuća i gradova i ubijala civilno bošnjačko-muslimsnsko stanovništo, što je kod optuženih stvaralo osjećanje gorčine i želje za osvetom.

U tom vremenu pripadnici pomenute jedinice (Interventni vod, pr. a.) često su izvršavali zadatke pretresa kuća i stanova vlasništvo građana srpske nacionalnosti, za koje se sumnjalo da skrivaju u miru pripremljeno oružje, municiju, sredstva veze, pa su optuženi nekoliko sati istog dana prije izvršenja djela vršili pretres stana Golubovića. Kada su se uvjerili da isti nemaju skrivenog oružja i sredstava veza, ipak su ponovo došli u njegov stan na prijedlog Šefika Tucakovića, nakon što su pili i pjevali, da se osvete, jer su četnici ubili njegovog bliskog rođaka."

Zaista su neshvatljive ove skandalozne političke kvalifikacije kojima tužilac nastoji da ublaži težinu i razmjere najtežeg zločina u kojem je strijeljanjem ubijena potpuno nevina četvoročlana srpska porodica.

Ipak, ni tužilac nije mogao da zanemari činjenicu i naglasi u optužnici da je "četvoročlana srpska podorica u vrijeme krivičnog djela pripadala kategoriji civilnog stanovništva koje je uživalo pravo na zaštitu prema međunarodnom humanitarnom pravu". Zločin je utoliko teži kad se zna da su članovi porodice Golubović izvedeni iz svog stana i odvedeni na gubilište.

Poslije punih pet godina od podizanja optužnice Kantonalni sud u Mostaru, kojim je predsjedavala Milica Pupić, donijelo je 4. januara 2000. godine rješenje o obustavi krivičnog postupka zbog neprijavljivanja počinjenog krivičnog djela protiv Hadže Macića, Dražena Markovića i Halila Tucakovića. U obrazloženju se navodi da je Zakonom o amnestiji Federacije BiH za navedena krivična djela ukoliko su počinjena od 1. januara 1991. do 22. decembra 1995. prema učiniocima tih krivičnih djela predviđeno da se obustavlja krivični postupak.

Tako su umjesto da odgovaraju za brutalni ratni zločin Macić, Marković i Tucaković oslobođeni jer "ispunjavaju uslove za primjenu člana 1. i 2. pomenutog zakona o amnestiji".

Vijeće Kantonalnog suda Mostar, kojim je predsjedavao sudija Vjekoslav Lovrić na sjednici od 25. jula 2000. godine donijelo je predusu kojom se preostala trojica optuženih osuđuju na kazne zatvora zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom i to: Miralem Macić (1969), na 12, Jusuf Potur (1966) na 9 i Adem Landžo (1956) na 12 godina zatvora.

Tužilac je 30. avgusta 2000. godine uložio prigovor na visinu izrečenih kazni, a pogotovo zbog činjenice da su počinioci teškog krivičnog djela od vojne policije na punktu preuzeli maloljetnog Petra Golubovića i potom ga strijeljali.

Dan kasnije, žalbu na visinu kazne i utvrđeno činjeničko stanje uložila je Alica Zećo, advokat optuženog Jusufa Potura, zatim Mehmed Šator, branilac Adema Landže, koji je kao olakšavajuću okolnost za svog branjenika napisao da su te noći popili sedam litara rakije, a Adem Šute branilac Miralema Macića takođe je tražio da se presuda poništi i vrati na ponovno suđenje, jer je došlo do pogrešne primjene zakona.

Razmatrajući pomenute žalbe Vrhovni sud Federacije BiH, 8. februara 2001. godine odbio je prigovor tužioca i jedino je smanjio kaznu Jusufu Poturu s devet na osam godina zatvora. Inače, advokat Jusufa Potura, ratnog zločinca iz Konjica, Mehmed Šator je 2003. godine promovisan u sudiju u Sudu BiH.