Ne znam da li je ova tema bila na forumu?Ali ako nije, hajde da pricamo o strahu i kako ga prebroditi mozda i pomognemo jedni drugima.

Bilo je nesto slicno, ko se cega boji itd

Ima par strahova, jedan manican, od ptica, nekim ljudima i smesan strah, od visine, i naravno ono klasicno od smrti, bolesti, itd

Kako se izboriti, truditi se biti sto vise optimistican, vedar i nasmejan, u smehu, zdravom smehu sve lezi. I naravno izbegavati golubove u sirokom luku

Znate li da je smeh,tj humor, jedan od odbrambenih mehanizama.Znam ja efikasnije resenje, koje svi osudjuju kao patolosko.Ako SAMO mrzis,niceg se neces plasiti osim ljubavi.Ako SAMO volis, niceg se neces plasiti-osim mrznje..a ravnoteza, ona vodi do mnogo strahova.

Hej, i moja keva ima panican strah od ptica! Mislio sam da samo ona to ima

strah je sasvim normalna stvar kod coveka .... i ko kaze da se nicega ne boji laze ....

Ja sam jedno vrijeme bila u nekom tripu da ce se nesto lose desiti mojim najblizima.To je strasno, ustajete i lijezete s mislju da ce se neko razboljeti, da ce neko umrijeti, da ce poginuti u saobracajnoj nesreci i slicno.I to je prvo pocelo u fazonu da vam tako nesto samo proleti kroz glavu, pa onda sve cesce i cesce dok ne postanete opsjednutu s tim.Mislim da se nijedan moj "ovozemaljski" strah ne moze poredit s tim, to je neopisivo koja vas panika i strah uhvate, a bespomocni ste.Sreca nije to tako dugo trajalo i uspjela sam to prevazici.
A inace imam patoloski strah od zmija, posto sam jedno vrijeme imala nocne more sa zmijama.
Moj sin koji ima 8 g. je strasno plasljiv u smislu nekakvih nakaza sa filmova, da ce doci i slicno, a nije bio oduvjek takav.Ponekad ne smije sam u drugu sobu, ne smije sam da spava i slicno, ne znam da li da ga vodim psihologu ili da radim nesto drugo?Ako ima forumasa sa slicnim problemima(djeca i strah), ili ako su imali slicna iskustva,  voljela bih da se oglase

Ja sam se u tim godinama zesce plasio horora i slicnih filmova. Imao sam stalno nocne more. Ali me je to proslo negde sa 10.
Mislim da je to sasvim normalno.

Probala da malo porpicas sa njim o tome?
Psiholozi su... pa... recimo da ih bas i ne volim previse...

Da popricamo o tome, ma malo je reci da stalno pricamo s njim i da pokusavamo da on to prebrodi.Sa nama je cirkus svaku noc, posto on treba da spava u svojoj sobi, a u skladu sa naprijed navedenim, to je prava mora.Mi smo po citavu noc dezurni, malo ja, malo moj muz, idemo kod njega svaki put kada se probudi , pa malo lezimo s njim, pa pricamo dok on ne zaspe, pa se vratis u svoju sobu, pa on opet zove i tako stalno, sve pokusavamo da se on navikne da spava u svojoj sobi ( novi je stan od prije par mjeseci i sobe su nam jedna do druge), s tim sto je i prije bilo isto .Sva prica se svodi na isto, iako bi nama bilo najlakse da ga pustimo da spava sa nama, ali s tim nista nismo rjesili, problem ostaje tu.Uglavnom sve nam to  ujutro kada pricamo s njim bude i smjesno, pa i njemu samom.

Tako sam i ja, pa sam stalno ulazio kod mojih u krevet. Sam sam se oducio od toga