Mislim da bi se u slijedećem članku, moglo naći elemenata vrijednih pažnje pri razmatranju "što je potrebno za sretnu vezu".
Ako ništa drugo, ukazati će na neke smjernice u preispitivanjima dosadašnjih stavova.

Evo tog članka:

                                                               Očajne žene

         U današnje vrijeme, mnoge se žena žale, da sve teže uspostavljaju odnose sa muškarcima, a već postojeći odnosi, raspadaju se kao kule od karata
         Brakovi traju sve kraće,  isto tako i izvanbračne zajednice.
         Veze sa muškarcima pucaju na neočekivanim mjestima.
         Po njihovom mišljenju, krivnja je najvećim dijelom na muškarcima.
         Tvrde da su to samodovoljne bezosjećajne egoističke protuhe, sklone nevjeri, pijanstvu, nasilju, bludu, kocki, neradnici, ljenčine, glupani, nekulturni, prljavi, nesposobni, djetinjasti, neodgovorni, prepotentni....... i tako sve jedno gore od drugoga.
         Da li je tomu doista tako?
         Pogledajmo!
         Unatoč toga što su zainteresirane dame vrlo simpatične i zgodne, a često i dobro obrazovane, ništa od toga ne pomaže u potrazi za pravim muškarcem svog života.
         Dakle, jedna mlada i zgodna djevojka, sa  fakultetskom diplomom u džepu, naizgled posjeduje izvrsne pretpostavke, da bez većih problema pronađe srodnu dušu za dulju vezu ili brak.
          Međutim izgleda, da tome nije tako.
          Iako poveći broj muškaraca svojim psiho-fizičkim osobinama dolazi u obzir prilikom (uvijetno rečono) izbora partnera, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja nabacivanja, naše dame sve više bivaju rezignirane pa i očajne.
          Što to sa njima ne štima?
          Zaboravljaju jednu notornu činjenicu:
          Muškarce ne impresionira izvanjska (sirova) ženska ljepota do te mjere, da bi samo zbog te njene ljepote, pristali zamijeniti status slobodna čovjeka, bračnim okovima.
          Rjetko će koji muškarac biti previše oduševljen izraženijom ženskom inteligencijom ili obrazovanjem.
          S druge pak strane, njenu eventualnu glupost ne će smatrati hendikepom, već šarmantnom dopunom njenoj ljepoti.
          Znači li to da žena koja želi pronaći svog muškarca mora biti glupa?
          Nipošto!
          Žene prije svega moraju shvatiti, da muškarci nisu tako jednostavna bića, kako izgledaju i da se njihovo unutarnje ustrojstvo uvelike razlikuje od  uočljivih vanjskih manifestacija muškosti.
          Žene često umišljaju kako je većina muškarca opsjednuta seksualnom žudnjom i da im je najvažnije nanizati čim više trofeja.
          Kakva zabluda!
          Muškarci doista žude za ženama, ali tek pod utjecajem sekundarnog poriva.
          Takvim aktivnostima udovoljavaju tek pukom nagonu održanja vrste, koji je svima imanentan.
          Za zadovoljavanje takve potrebe, dovoljno je dobra bilo koja i bilo kakva osoba kao nositeljica ženskih atributa.
          Sjetimo se da nema tako ružne žene na koju se ne bi pripeo neki muškarac.
          Što je onda primarno kod muškaraca?
          Što je to od presudnog značaja  kad odluči stupiti u trajnu vezu?

          To je pitanje koje zahtijeva kompletniji odgovor.

          U biti muškarca, isprepliću  se brojna čuvstva i duševna stanja, od racionalnog, apstraktnog, pragmatičnog, stvaralačkog,  do osjetilnog, umjetničkog, pjesničkog, viteškog, romantičnog, herojskog....... .praktički ništa za što biste se mogli konkretno uhvatiti. Okružen je  mističnim fluidom, nalik vidljivoj ali neopipljivoj mjesečini, uz pomoć kojeg, njegove misli dobivaju pogon za visoke uzlete.
          Muškarac je biće kreacije, za razliku od žene, koja je samo konzument rezultata muške kreativnosti.
          Zato će se mnoge žene diviti i iskreno uživati u plodovima muške kreativnosti, bilo u glazbi, slikarstvu, arhitekturi, filozofiji, književnosti, poeziji, znanosti ....., ali same nikada ne će biti sposobne stvoriti išta vrijednije.
          Čast rijetkim izuzetcima.
          Žena je za razliku od muškarca, zbog svoje matematičko-logičke misaone mehanike, slične kockarskom automatu, vrlo predvidiva i s toga dosadna. Ubacite li dovoljan broj kovanica, prije ili kasnije poklopiti će se očekivana tri limuna. To znači da se ženske misli kreću isključivo po ograničenim, poznatim i unaprijed utvrđenim  putanjama, a vlastite misaone kompozite nisu u stanju kreirati.
 
          Muškarac pak stanuje u oblacima. Misli mu putuju u gustim snopovima u svim smjerovima. U točkama gdje se susreću ili presjecaju, stvaraju se iskrišta najsjajnijih ideja, nezamisliva ženskom umu. Kad se k tome doda da su njegovi ljubavni potencijali (ne sex) neizmjerni, počinje se nazirati silhueta njegove metafizičke prirode, (koju zbog fizičke zasićenenosti općeg utiska rjetko koja žena opaža), nad kojom bi mnoga dama željela zavladati.
          Visok cilj, ali nedostižan.
          Primitivne naivke misle, da je dovoljno dovabiti žrtvu u stupicu, podati mu se, a ovaj će ničice pasti pred gospodaricom.
          Zaboravlja da to, što ima među nogama, imaju i sve ostale žene.
          Vanjski pak izgled, (ambalaža) najvećim djelo je lažan. Lažne trepavice, boja kose, rumenilo za usnice, razni make upovi, puderi za poravnavanje rupa i bora itd.
          Bazirati dugoročne planove na lažima, ne samo da je iluzorno, već je i glupo. Još je gluplje planirati sretne događaje na temeljima sadazdanim od laži.
          Što bi uopće žene mislile o muškarcima koje bi uspjele prevariti sa nekoliko kozmetičkih trikova?  Estetskom operacijom? Skupom odjećom? Lakiranim noktima? Plastičnim zubalom?
          Zar se doista ufaju da muškarci ne vide ispod brojnih naslaga špahtl-kita i farbi?
          Zar doista misle da muškarci ne osjete, ispod Poisona ili Shanela, zadah truleži?
          Muškarac, kao prvi princip, simbolizira život, dok žena, neminovno kao suprotnost muškom principu stvaranja, asocira na smrt.
          To muškarac izvrsno zna, s toga ne želi prije prirodnog slijeda zajašiti apokaliptičku spodobu, pa će željan slobode često radije izabrati samoću od preranog umiranja.
          Život sa krivom ženom, doista je svojevrsno umiranje.
          Po prirodi stvari, ženska dominacija nad muškarcem nije moguća, osim ako to ovaj izričito dopusti.
         Tu bi po meni bila polazišna točka zajedničkog života muškatca i žene.
         Upravo na tu, početnu stanicu životnog puta, trebala bi se ukrcati iskrena žena poštenih namjera.
         Da bez fige u džepu, pristane na put nebeskom lađom, da prihvati let u neizvjesnost. Da ne nameće svoja pravila putovanja kad ne zna navigaciju. Da ne zvrnda vječno kao klopotec.
         Nikako na smije samu sebe staviti u centar događanja.
         Pomodne gluposti o emancipaciji žena treba definitivno napustiti.
         Eventualne sulude snove, ako su ikada postojali,  o ženskoj supremaciji, treba spaliti na lomači vječnog zaborava.
         Jednostavno treba biti: strpljiva, podatna, poslušna, uslužna,  skromna.....
         Da mu vida rane kad se vrati s bojišta, da mu masira leđa kad se umoran vrati s posla,  da ga nasmije, da ga zabavi, da ispušta njegove prenapregnute ventile na tjelesnoj instalaciji, da mu ponudi rame za plakanje (i muškarci plaču ponekad) da mu pruži utjehu, da ga jednoistavno voli bez ikakve računice.
         Nađe li u tome smisao svoje uloge u njegovom životu, biti će oboje sretni.
         No kako je u nesavršenoj ženskoj prirodi prisutna trajna i neobuzdana želja za sveposjedovanjem, (apetit žena je neizmjeran) sva je prilika da će ista, zbog neispunjenja njenih vječnih težnji, biti izvrgnuta permanentnim patnjama.
          Jedna od tih težnji je ta, da nakon  što obvlada muškarcem, da ga priveže na lajnu i da joj puzi do nogu, i kad mu zapovjedi da laje,  on kaže: vau, vau!
         To na njihovu žalost, nikada neće postići.
         Odatle i proizlazi njihova patnja.

S.M.B.

auuuuuuuuuu 

pvo i prvo... pozdrav, budjoni 

drugo i drugo... muskarci neguju u sebi i kroz svoje delo tanatoticki princip, a ne zene.... mozda su one 'smrt' slobodi muskarca, ali zivototvorni i zivotni princip je u zenskom telu 
 ... zene, a ni majka priroda,danas se vise ne dozivljavaju kao kreativan princip - taj kvalitet se danas zove 'prokreativnim' jer su muskarci sebi prisvojili ulogu kreativaca .... stvorili su agonalno drustvo u kome danas svi uzivamo 
ako uzmes u obzir da do 20.veka zene nisu imale pravo ni na pravo glasa, ni na obrazovanje... hm, sta reci 



trece i trece, po ovome opisu, muskarcu ne treba neka odredjena zena, vec bilo koja koja ce mu posvetiti svoje vreme i 'usluge'    od kuvanja, pranja, masiranja, smeskanja, ceskanja, razumevanja.... zauzvrat je njegova privrzenost zagarantovana   
dob'o, pa to smo znali  ni macke ne beze od kuce dok im je dobro 

kakav antifeministichki manifest 

elem, chini mi se da autor teksta vec duzhe vreme nije nishta je.... (dopuni po potrebi) 

...umočio, pa piše antifeminističke pamflete.
Taman posla.
Nabačene su neke misli, koje bi možda dobro došle u razmatranju tematske problematike.
Pa i tako da budu odbačene.
Te misli nisu prezentirane kao aksiomi i nije primjereno tumačiti ih kao Budjonijev stav.
Budja ponekad samo evidentira zapažanja, a svojim zaključcima vuče vraga za rep.
Nadam se da nisi preozbiljno shvatila ovaj ljubak tekstić
Machkaz prijateljski pozdrav!

bilo bi zanimljivo cuti i misljenje iz licnog ugla 
cenim da bi budjoni imao sta da kaze .... 

naravno da nisam tekst shvatila lichno... i sama sam imala taj problem da kad neshto postavim, ljudi shvate da stojim iza toga... shto je u 98% sluchajeva glupost.
tekst je pretezhno varijanta verbalnog (tj. pisanog) mentalnog genocida nad kreacijom zhene... otud i moj komentar o neupucenosti autora u neke fundamentalne stvari zhenske psihe...

za sretnu vezu treba jedan homić i jedna lezbejka koji su zaljubili i postali su na čudan način fenomeni...al neki način već toliko puno sa tim fenomenima medija i sve...da meni je to dosadno.
za sretnu vezu potrebno dve čovek, koje vole se

za sretnu vezu treba: ljubav koja je obostrana, nekoliko operacija od patoloske ljubomore, tolerancija u ogromnim kolicinama i Razumevanje sa velikim R

[color=Orange]ako to imate svaka vam cast!![/color]   

S time da ostaje otvoreno pitanje, postoji li takva ljubav (ujedno bez ikakva interesa)

Ljubav je najsnažniji manifest egoizma, jer podrazumijeva bespogovorno posjedovanje.
Načelno joj se priznaje univerzalna dimenzija, međutim na osobnoj razini, svodi se na egoističko prisvajanje i zahtijeva doživotnu posjedovanje nad osobom koja je sapeta lancima ljubavi.
Ni u primisli ne postoji puštanje s lanca ili nedaj Bože, podijeliti svoju sreću (lovinu) sa nekim drugim, što bi inače bilo za očekivati od tolerantnih ljudi punih razumjevanja i ljubavi za svoje bližnje.
Kakve veze sa ljubavlju imaju lanci?
Staviti nekom koga voliš uzicu oko vrata i kad mu zapovjediš da laje, isti kaže: vau, vau!
To bi trebala biti ljubav?
Možda će netko pomisliti da je Budjoni, tko zna iz kojih razloga, vječno nezadovoljan starkelja i čangrizalo, koji je izgubio kompas i sada izgubljen luta zamršenim životni putovima, huleći na sve i svakog, bez valjana razloga koji bi opravdao njegovo roptanje i nezadovoljan mrmor.
Nekoliko slijedećih citata pokazati će da nije usamljen u svojim razmišljanjima.


Ako ljubav nije ludost, onda to nije ljubav.   Calderon
Ljubav je izvod iz strasti   Mann
Ljubav je stvar osjećanja, a ne volje. Ne mogu voljeti zato što hoću, a još manje zato što moram.  S toga je obavezna ljubav glupost       Kant
"Ljubav je bajka za budale."    Chalres Bukowski
"Ko voli vjeruje u nemoguće."   Elizabeth Barrett Brownig
"Ljubav je najveće nespokojstvo i nasilje nad sobom i drugima."    Jovan Dučić
"Ljubav gleda kroz naočale kroz koje joj se bakar pričinjava zlatom, bijeda bogatstvom, a krmelji biserima."            Miguel de Cervantes
 "Ljubav je, čitaoci i braćo moja, nešto najtragičnije na svijetu i u životu; ljubav je kći obmane i majka razočarenja, ljubav je utjeha u bezutješnosti, ona je jedini lijek protiv smrti jer je sestra smrti."   Miguel de  Unamuno
"Šta je ljubav? To je duga prilika za bol."    Mihail Eminescu   
"Da li ljubav od čovjeka pravi budalu, il' se samo budale zaljubljuju?"  Orhan Pamuk
"Savršena je ljubav ona koja nas čini nesretnima."   Sören Kierkegaard
"O teško meni! Al' po svemu onom
Što mi knjige govore - u ljubavi pravoj
Nikada ništa nije teklo glatko;" ( San ljetne noći)
"Ljubav se priklanja na onu stranu na kojoj je novčanik." (Austrijska)
"Ljubav sprijeda nosi med, a straga žuč."  (Talijanska)
"Ljubav se sastoji od četiri stvari: od uzdaha, od jecaja, od želje za smrću i mnogo laži."

To je tvoje vidjenje ljubavi, i moram ti odmah reci, da to bas nikakve veze s tim nema. Nikakvi lanci i katanci, neko nekad rece da je ljubav kada uzivas u slobodi voljene osobe. I slazem se s tim.
Veze te samo onaj ko je nesiguran u sebe i sve oko sebe.
Ja volim sama da se vezem za nekoga i da pripadam nekome u potpunosti, ali to apsolutno nema veze s restrikcijom moje slobode i gubljenja moje licnosti.
Mozda ces nekad shvatiti ..