nekako s proljeća
uvijek meni doluta
neka čežnja tamna
tiha mudrost davna
spuštam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput baš je težak najdraža
nekako s proljeća
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi derneci pijani
tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice
to je boja crnoponoćna
moji koraci baš su teški najdraža
i opet taj osjećaj samoće
kad neće nikog mene krene i hoće
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od želje, za usnama tvojim
sav sam ti od ludila
nekako s proljeća
nekako s proljeća
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lažne obzire
napravim račun praštanja
popijem pusta maštanja
to je ukus lijepog kajanja
moji kapci baš su teški najdraža
nekako s proljeća
noć mi oči otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izgubim
a hoću, da te vodim ja
tragom sunca, jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
moja duša baš te voli najdraža
sav sam ti od ludila
bez tebe s proljeća

ne gori više svjetlo tamo
gdje sam te davno čekao
od svega tinja tuga samo
sve sam ti rekao
i ne pitaj me kako mi je
kad vidiš dobro kako je
svakome jednom loše krene
meni ne prestaje
stižu me sjećanja
na sva davna proljeća
i na naše poljupce
tamo, pokraj Miljacke
stižu me godine
kada čovjek zastane
i kad prošlost pogleda
nekim drugim očima
kad slomiš granu tužne vrbe
u zemlju kad je posadiš
izraste neko novo drvo
staro zaboraviš
al' moja priča i nije moja
ništa ja nisam birao
i moj je korijem gorio tamo
a ja sam svirao

Umesto molitve rekla si "O tom cu misliti sutra..."
Sa shminkom od gara, ko Skarlet O'Hara... Tvoj preslikan lik
I dugo plutala ko brodolomnik ka obali jutra
Nekad tishina zna prepasti dzina, kad ispusti krik
Josh jednu noc si izgurala sama... Chehov je zaspao blazenim snom
Ni ne zna da je prohujala tama pod prozorom
Vetar je vezbao violonchelo.. Cheznjive skale u nedogled
Zora ti brizljivo pipnula chelo... Negde u tebi je goreo led

kada pomisliš
jednom na mene
ako ti još ponešto značim
ne pitaj
nebo pogledaj
zvijezda sjaj
tamo ćeš me naći
znaj
ako postoji mirna uvala
neki grad
i neki skriveni kutak
zaplači
suze ne skrivaj
pusti glas
barem na trenutak
i znaj
neka sjećanja ove noći bole
srcima što se tajno vole
nek te ponesu
neke pjesme stare
nejakim suzama gitare
i oprosti mi
još te volim ja
ako postoji mirna uvala
neki grad
i neki skriveni kutak
suze ne skrivaj
pusti glas
barem na trenutak

Sjeti li te dah ljeta
i pjesme uz gitaru
kad se djeca ljube
i miriše na travu
još smo broj ovog kraja
gužva nam je poznata
beskrajna zezanja
i partije pokera
sve sam igre odigrao
od kada si otišla
vrh i dno dotakao
na milion načina
pamtim smijeh, tvoje suze
svaka riječ zakletva
niko ne zna kako peče
i ledi dok ne proba
Zapjevaj našu pjesmu
meni i tebi riječi poznate
četam te na starom mjestu
tamo gdje ljubav počinje
Sjeti li te miris zime
očajan bez snijega januar
kad se magle sive spuste
i svaki dan je umoran
sarajevsko kišno jutro
još mi broji korake
kad rijetke ptice i čistače
ulice zagrle
sve sam ceste prošao
od kada si otišla
malo sunca sačuvao
na dnu starog kofera
pamtim smijeh, tvoje suze
svaka riječ zakletva
niko ne zna kako peče
i ledi dok ne proba

Evo me, noći, stara prijateljice
opet njoj ću poći niz duge puste ulice
tamo gdje strahovi prestaju
obraz mi grije njen dlan
na njemu moje usne nestaju
beskrajno sam uzdah, joj, znam
Časti me noči, stara prijateljice
u čašu natoči žudnju da me slomi
zar nisam dovoljno gubio
ko će izmjeriti bol
do očaja ljubio
namjerno bježao da bi se vraćao
Opet mi se budi tuga, tuga najveća
koju nosi snijeg s planina
vjetar ravnica
koga sad, joj, srce voli
kaži nek' još jače boli
idemo do dna
tuga, ti i ja
Pozdravljam te, noći, stara prijateljice
i ovaj krug ću proći neće stić' me kajanje
šta je ovo proljeće
spram nježnih godina
poziv njen me pokreće
čak i s dna isto izgleda

Daj mi dan, daj mi sat, daj mi minut tišine
da iz daljine prvi put pogledam u sebe
pa da znam da l' sam sam il' s tobom sam rođen
tvojim željama vođen, jesi li žena za mene,
žena za mene

Ove ruke što me miluju su hladne,
oči gladne
više ne poznajem taj lik
i taj sjaj u oku što ga nosiš draga,
to nije ljubav
već samo jeftini trik

Uvijek laž, samo laž nije teško prepoznat'
neko tako ti poznat masku mijenja za tren
nisam dobar ni loš sasvim mi je svejedno
a molim te jedno, ostavi prozor otvoren
da izađe tuga, da ne ostanem njen

Ove ruke što me miluju su hladne,
oči gladne
više ne poznajem taj lik
i taj sjaj u oku što ga nosiš draga,
to nije ljubav
već samo jeftini trik

Redaju se slike
šetaju Miskinovom djevojke kao vile
davno prošlo vrijeme
sve ste moje bile

vraćaju se dani, mirišu trešnje
kada siđem niz Kovače
pitat ću te jednom
što ti ove pjesme znače

za koga noćas čuvaš dukat oko vrata
i dal' još ime moje
tvoga srca otvara vrata
za koga noćas čuvaš dukat oko vrata
i dal' još ime moje
tvoja otvara vrata

zbogom bivše noći, dernek u parku
ti kraj mene, i gitara
ko zna dal' ću moći biti onaj isti
a ti ona stara

čekat ćeš me ti da ti dođem ja

niko ne zna  ko cura milank a
kako vozi lada specijalka 

ako te odvedu... sve ce da se srusi
pamti me ko prijatelja... cuvaj me u dusi
i onda... kada mislis da je prekasno za snove
za sve...