ja odgledah tng iz dvd kluba 

Ali ipak meni poseban šmek daje kada ga gledam na TV i kada puste poslije nekog vremena neku franšizu.

Znam da sam dosadna...ali nisam stigla da pogledam danasnju epizodu.

Sta se dogodilo ?

Jako sam razočaran što je HRT ukinula reprizu TNG ! 

Danas neki supak ( izumitelj) iz 22 stoljeca  dosao sa brodom iz 26 vijeka ustvari ukrao brod jer je taj lik dosao u 22 vijek ovaj ukrao otisao u 24 kod Picarda i pokupio stvarcice koje u 22 jos nisu bile izumljene pa je htjeo da se vrati u 22 i da se lagano  obogati ili sta vec

U svakom slucaju Picard i drustvo je spasilo jednu planetu na kojoj je pao meteor
Ma mene iskreno vis enerviraju ti temporalni likovi i taj jebeni temporalni rat
Na kraju ovg lika su zadrzali nisu mu dali da se vrati a brod s evratio u 26 stoljece

Uzbudljiva, baš mi je krivo što sam je proputio!

Evo za sve one koji  nisu ljubitelji ST  i napomena boldovano je za one koji su raspravljali moze li ili ne prezivjeti u vakumu

David Allen Bathchelor: Znanost Zvjezdanih staza

Uvod
Je li ST doista znanstvena serija ili samo hrpa besmislene znanstvene fantastike tipa «gledaj ti ovo!»? Mogi li ljudi doista RADITI te fantastične stvari koje vidimo u epizodama ST:TOS i ST:TNG, ili je sve to samo hi-tech fantazija namijenjena ljudima koji se ne mogu suočiti s realnošću? Hoće li stvarni svijet jednom nalikovati na svijet u kome ljudi posjeduju neograničenu moć putovanja galaksijom u luksuznim, gigantskim brodovima, susrećući pritom egzotične izvanzemaljce kao sebi ravne?
Pa, što se tiče znanosti u ST, Gene Roddenberry i drugi scenaristi su krenuli od znanosti kakvu poznajemo i r-a-s-t-e-g-l-i je tako da odgovara okvirima zapanjujućih otkrića, na kojima se onda temelje priče prepune akcije i zabave. Roddenberry je poznavao nešto (zbiljskih) osnova astronomije. Znao je da bi međuzvjezdanim brodovima koji ne mogu putovati brže od svjetlosti trebala desetljeća da dođu do drugih zvijezda, što bi bilo suviše dosadno prikazivati u jednosatnim epizodama svakoga tjedna. Zato je u seriju uveo warp pogon koji narušava vrijeme-prostor kako ga je zamislio Einstein. Pomoću warp pogona brodovi bi mogli doprijeti do zvijezda za nekoliko sati ili dana, pa priče ne bi trajale čitav jedan ljudski život, već bi se uklopile u modus klasičnih ljudskih avantura. Roddenberry je pokušao udaljenost zvijezda zadržati u realističnim okvirima; pa ipak, zamislite ljudska bića koja imaju moć da dođu do njih. Roddenberry i drugi scenaristi su ubacili i neke magične stvari, poput transportera, medicinskih čuda i holodeka, ali sve to spada u moćna oruđa koja će u budućnosti, kad čovječanstvo uznapreduje, stvorili ljudski inženjeri. Oni su dali maha našim vizijama ostvarive budućnosti, a upravo je to jedan od razloga zašto je serija toliko popularna.
Budući da scenaristi serije nisu znanstvenici, oni ponekad krivo interpretiraju znanstvene podatke. Na primjer, u jednoj epizodi dr. Crusher i Geordi La Forge moraju ispustiti sav zrak iz dijela broda u kome se nalaze, kako bi ondje ugasili vatru. Doktorica preporučuje da zadrže dah kako bi u vakuumu ostali svjesni što je duže moguće, dok se prostorija ponovo ne ispuni zrakom. Ali kao što svaki dubinski ronilac zna, pluća bi pukla i najvjerojatnije ubila svakog tko tijekom tako duge dekompresije pokuša zadržati dah. Pluća ne mogu podnijeti veliki pritisak, pa ljudi mogu preživjeti u vakuumu jedino ako NE pokušavaju zadržati dah.
Mogao bi pobrojati i druge slične pogreške. Fizičar sam, pa kao i brojni moji kolege volim pratiti ST. Nekolicina mojih kolega voli zamišljati neku hipotetičnu, savršeno točnu znanstveno-fantastičnu TV-seriju i diskreditiraju ST nabrajajući znanstvene pogreške ili nemogućnosti u pojedinim epizodama. To nije pošteno. Shakespearea bi gledali bez prigovora, a ni njegove drame ne bi prošle takav rigorozan test. Točna je znanost rijetko dovoljno uzbudljiva i spektakularna da biste na njoj mogli temeljiti tjednu avanturističku TV-seriju. ST je, općenito gledajući, prilično inteligentno pisana serija, daleko vjernija znanosti od drugih znan-fan serija na televiziji. Osim toga, ST kod generacija gledatelja budi zanimanje za naprednu znanost i tehnologiju, a to je i gotovo jedina serija koja znanstvenike i inženjere prikazuje pozitivno, kao uzore. Zato, oprostimo seriji povremene krive predodžbe koje služe stvaranju boljih avantura.
Dakle, koji su to segmenti ST u kojima osoba zainteresirana za znanost može uživati bez grižnje savjesti, a na koje se dijelove s punim pravo okomljuju pomni kritičari? Pa, brojni zvjezdani sustavi koji se u seriji spominju, kao što je Wolf 359, doista postoje. Ipak, scenaristi ih najčešće jednostavno izmisle! U seriji smo gledali i predivne slike binarnih zvijezda i sunčevih baklji koje su nastale pomoću specijalnih efekata, ali su s gledišta astronomije točne i poučne. Neke od najtočnijih elemenata, ali i neke od najvećih pogrešaka možemo pronaći u segmentima serije koji su postali stalni, odnosno koji se pojavljuju u svim epizodama. Evo zato popisa standardnih elemenata u ST, poredanih otprilike redoslijedom u kome znanstvena vjerodostojnost sve više opada:
Brodsko računalo
Većina stvari koje brodsko računalo obavlja unutar su mogućih dometa umjetne inteligencije kakve predviđaju računalni znanstvenici. Već danas imamo auto-pilote i navigacijske sustave, a to su funkcije koje računalo na Enterpriseu najčešće koristi. Naša su računala čak sve bliža sposobnosti razumijevanja govornih naredbi kakvu ima računalo na Enterpriseu. Razumno je očekivati da će za četiri stotine godina (što je vrijeme kad se odigrava ST:TNG) mnoge funkcije koje to računalo posjeduje doista biti moguće.
Energija dobivena iz materije-antimaterije
To je jedno od najboljih znanstveno-fantastičnih obilježja ST. Miješanje materije i antimaterije gotovo je sigurno najučinkovitiji izvor energije koji bi međuzvjezdani brod mogao koristiti. Način na koji je sve to opisano prilično je korektan: antimaterijom (smrznuti anti-vodik) se upravlja pomoću magnetskih polja, ali se nikad ne dopušta da dođe u dodir s normalnom materijom ili će biti: BUUUM! Do ovdje je to realna fizika. Ne zamarajmo se onom pričom o dilitijskim kristalima... Žao mi je, ali to je čista fikcija.
Impulsni pogon
To je raketni pogon koji se temelji na fuziji. Tu tehnologiju još ne posjedujemo, ali ona je u granicama stvarne, moguće tehnologije u budućnosti.
Androidi
Pa, Američka udruga za umjetnu inteligenciju je važna istraživačka organizacija na polju robotike. Na jednoj nedavno održanoj konferenciji o kibernetici predsjedniku te Udruge bilo je upućeno pitanje o tome što je krajnji cilj njegova znanstvenog polja. Njegov je odgovor glasio: «Zapovjednik korvete Data». Stvaranje Mr. Date iz ST bilo bi povijesno dostignuće kibernetike, iako je za računalnu znanost trenutno vrlo kontroverzno pitanje je li tako nešto moguće postići. Možda je računalo svjesno sebe moguće smjestiti u tijelo veličine ljudskog te ga uvjeriti da sudjeluje u našem društvu i funkcionira unutar naših ograničenja. To je za našu računalnu tehnologiju još daleka budućnost, ali možda nije neostvarivo.
Spomenimo uzgred da je «pozitronsko» moždano sklopovlje Mr. Date nazvano po strukturi koju je dr. Isaac Asimov izmislio za svoje fikcionalne robote. Naši liječnici koriste pozitrone za dobivanje slika mozga i drugih organa, ali nemamo razloga očekivati da bi pozitroni mogli biti osnova za izvrsne umjetne mozgove. Pozitroni su antimaterija! Dr. Asimov je tu stvorio tek jedno fikcionalno pomagalo učenog naziva, ali nije očekivao da će ga ljudi doslovno shvatiti.
Izvanzemaljci
Većina se znanstvenika danas, kad biokemiju malo bolje razumijemo, slaže da u drugim sunčevim sustavima vjerojatno postoji život. Kemijski elementi za život na bazi ugljika, kakav je ovaj na Zemlji, uobičajena su pojava u svemiru, pa su zato živa bića poput nas možda brojna u galaksiji. U stanju smo zamisliti raznovrsna inteligentna bića, s bilo kojim brojem nogu, ruku, očiju ili ticalima – bića koja su možda i puno pametnija od nas samih. Ipak, nije baš vjerojatno da bi humanoidni oblik bio kod izvanzemaljskih rasa toliko čest kao što je to slučaj u ST. No dobro, s obzirom na oblik glumaca koji tvorcima stoje na raspolaganju, dajmo seriji neke ustupke. Bi li polu-ljudski/polu-izvanzemaljski križanci poput Mr. Spocka mogli postojati? Iako to djeluje gotovo nemoguće, rekombiniranjima DNA znanstvenici su već stvorili hibride među različitim vrstama. Mr. Spock nije sasvim izvan naše biokemijske stvarnosti, ali je nedvojbeno na njezinu rubu.
Senzori i trikorderi
Danas posjedujemo vibracijske senzore, sonare, radare, lasersko određivanje dometa, najrazličitije detektore svjetlosnih duljina, detektore energetskih čestica te gravimetre. Koristimo i trodimenzionalne prikaze unutrašnjosti krutih objekata, kao što je ljudsko tijelo, koje dobivamo pomoću magnetskih polja i radioaktivnih detektora. Senzori i trikorderi u ST se prilično razlikuju od svega toga i, za razliku od sprava koje danas imamo, oni su više u službi priče. Ali ako aktiviramo svoju maštu, današnji ekran magnetske rezonancije bi mogao biti pretkom trikorderskog skeniranja. Senzori na Enterpriseu po svoj prilici imaju jako napredna (i zamišljena) «podprostorna polja» kojima otkrivaju udaljene objekte u svemiru, budući da posada nikad ne mora čekati da signal otputuje do svog cilja i vrati se nazad do broda. Svi senzori na brodu nisu mogući.
Deflektorski štitovi, privlačne zrake i umjetna gravitacija
Poznato nam je kako odbijati električno nabijene predmete pomoću elektromagnetskih štitova, a postoje i ideje da bismo se na taj način mogli zaštiti od svemirskog zračenja. To je jedini fizikalni trik koji podsjeća na moćne specijalne efekte Enterpriseovih štitova. U stanju smo izraditi i velike magnete koji imaju prilično veliku privlačnu moć, pa bi mogli zamisliti da pomoću odgovarajućih elektronskih sklopova koji reguliraju jačinu tih magneta vučemo neke metalne objekte svemirom. Zraka koja se projicira na neki objekt kako bi ga privukla čista je fantazija. Nemamo ni načina za stvaranje umjetne gravitacije. Moguće je zamisliti stvaranje umjetnih gravitacijskih čestica, ali nemamo pojma kako bi se to moglo izvesti.
Podprostorna komunikacija
Prije više desetljeća znanstvenici su otkrili pojam podprostora u prostornom kontinuumu, pa su pisci znanstvene fantastike prigrlili taj termin jer im je bio potreban jedan ultra-napredan način da se dopre do pojedinih točaka u prostoru, vremenu ili «drugim» svemirima. Ta je koncepcija u fizici i danas živa, i to u teorijama prema kojima naš prostor-vrijeme možda ima jedanaest ili više dimenzija: tri prostorne dimenzije i vrijeme, plus sedam dimenzija koje su «nagurane» u sićušne podatomske razmjere gdje, baš zgodno, objašnjavaju tajanstvene fizikalne sile. Ali ST koristi svoju vlastitu, neovisnu verziju podprostora, u kojemu signali mogu putovati istom brzinom kao i najbrži međuzvjezdani brod. No to je samo zgodan način da dobijete poruku iz Zvjezdane flote dok epizoda još nije završila, bez stvarnog utemeljenja u fizici.
Fazeri
Prema igri Star Trek: The Next Generation Technical Manual, fazeri su dobili ime prema izrazu «PHASed Energy Rectification». To su zapravo samo spektakularne energetske puške i pištolji, bez nekog detaljnijeg fizikalnog objašnjenja. Prema izvornoj koncepciji to su bili tehnološki poboljšani laseri, koji su tada već postojali. No osim što «potječu» od lasera, fazeri su tek pomodna pomagala, potomci generacija oružja koja u znanstvenoj fantastici susrećemo desetljećima.
Ljekovite zrake
Dr. Crusher iz ST usmjerava ljekovitu zraku na svoje ranjene pacijente, a njihove kosti ili koža trenutno zacjeljuju. To je isključivo magično medicinsko čudo jednog zamišljenog 24. stoljeća. Kirurzi danas doista barataju laserima kako bi spalili određena tkiva i popravili oštećene rožnice. Koriste ih i neki zubari. Osim toga, postoji i neka vrst ljepila kojima kao u crtiću možemo zalijepiti ljudske stanice, te umjetna koža kojom privremeno zaštićujemo rane. Ali samozacjeljivanje tijela obično nije brže od klasičnih metoda. S druge strane, imamo određene dokaze da slaba električna struja može ubrzati zarastanje kostiju, pa će jednog dana (iako ne odmah) nešto slično metodama koje koristi dr. Crusher možda biti ostvarivo.
Replikator
Danas znamo stvoriti sklopovlje mikročipa i eksperimentalne objekte nanometarskih razmjera «crtajući» ih zrakama atoma po površini. Osim toga, možemo izdvojiti pojedine atome ili male grupe atoma u «zamku» stvorenu elektromagnetskim poljem te onda eksperimentirati njima. To je u stvarnosti nešto najbliže replikatoru što postoji. Stvaranje krute tvari na osnovi uzorka, kako to naizgled čini replikator, prilično je daleko od današnje fizike.
Transporter
Nemamo nikakvu predodžbu kako bismo doista mogli izraditi napravu poput transportera. On koristi zraku koja se emitira iz točke A prema točki B, gdje se ZAUSTAVLJA na točnome i precizno određenom mjestu – prelazeći usput i neke prepreke – te na licu mjesta rekonstruira osobu koju je prenijela. Ili preuzima uzorak neke osobe i dematerijalizira je, dopremajući je zatim na neku drugu točku. Svi rematerijalizirani atomi i molekule nekako se nađu baš na točno određenom mjestu, imaju pravu temperaturu i ponovo se povezuju – baš kao da transportirana osoba nije ni bila dematerijalizirana. Zašto se tijekom rematerijaliziranja sve ne raspadne u djeliće ako, recimo, u tom trenutku dašak vjetra ili dobra stara gravitacija ometu atome koji se ondje pojavljuju? Ništa u današnjoj fizici ne potkrepljuje uvjerenje da će to jednom biti moguće. Arthur C. Clarke je rekao: «Bilo koju dovoljno naprednu tehnologiju ne možemo razlikovati od magije». Ali ne možemo pretpostaviti ni da ćemo moći realizirati svaki magijski trik samo ako posjedujemo dovoljno naprednu tehnologiju.
Holodek
Isto možemo reći i za holodek. Hologrami su prividne slike trodimenzionalne strukture. Ne možemo zamisliti da je materiju moguće strukturirati na isti način kako to hologram čini sa svjetlošću.
Univerzalni prevoditelj
U serijama ST univerzalni se prevoditelj koristi jednostavno kao magična sprava koja likovima omogućuje da se snađu u priči. Bilo bi zamorno i ponovljivo ako bi u svakoj jednosatnoj epizodi likovi morali prevladavati stvarne jezične barijere i to na realističan način. Način na koji se posada Enterprisea susreće s brodovima izvanzemaljaca, «poziva ih na standardnim frekvencijama» i uspostavlja trenutnu telekomunikaciju na ekranu jest prečica koja se protivi zdravom razumu, ali eliminira moguće usporavanje zapleta. Nedvojbeno možemo odbaciti mogućnost da će takav izum ikad postojati.
Međuzvjezdani warp pogon
Ovo je valjda krunsko dostignuće federacijske tehnologije! Usprkost ključnoj ulozi warp pogona u radnji serije, on narušava poznatu fiziku do te mjere da ga ne možemo nikako obraniti. Detaljni opis učinka warp polja ponuđen u knjizi Star Trek: The Next Generation Technical Manual postavlja više pitanja no što ih rješava. Warp pogon navodno uključuje ogromna oslobađanja energije i podprostornih polja koje današnja znanost ne razumije. Pa ipak, osim ako ne dopustimo da će neka buduća revolucionarna otkrića u kvantnoj fizici srušiti Einsteinovu teoriju, što baš i nije vjerojatno, warp pogon ne može postojati. Današnji fizičari prilično dobro razumiju prostor-vrijeme, pa imamo razloga smatrati kako se nikakav objekt ne može kretati brzinom većom od brzine svjetlosti. Međutim, to ne sprečava znanstvenike poput Stephena Hawkinga, velikog eksperta na polju relativiteta i kvantne teorije, da uživaju u seriji.
Međuzvjezdana putovanja crvotočinama i vremenska putovanja
To su upitne posljedice određenih matematičkih modela primijenjenih na krajnje bizarne, umjetno proizvedene i supermasivne objekte. Riječ je o neprovjerenim zamišljenim modelima u kojima se Einsteinova teorija rasteže do krajnjih granica. Nemamo nikakvih dokaza da je u tim teoretskim slučajevima Einsteinova teorija točna, a formacije takvih gigantskih tijela, koja se okreću oko svoje osi, ne nalazimo u prirodi.
Zaključak
Sve u svemu, možemo zaključiti sljedeće: znanost ST je zabavna kombinacija stvarne znanosti, zamišljene znanosti pokupljene iz brojnih ranijih znan-fan priča te stvari koje scenaristi svakoga tjedna izmišljaju kako bi u epizode unijeli novine. Stvarna je znanost pokušaj da se bude vjeran najvećim dostignućima čovječanstva, a zamišljena znanost polje za igru koja nas zabavlja ali i potiče našu maštu. Serija ST jedini je televizijski znanstveno-fantastični uradak koji iskazuje toliko poštovanje za stvarnu znanost i kreativno pisanje scenarija. To je stoga i jedina znanstveno-fantastična serija koju redovito gledaju mnogi znanstvenici... poput mene.
S engleskog prevela Sonja Ludvig

Evo za vas ratovi o kojima ste mozda samo culi



Eugenicki ratovi

Navedeni sukobi zbili su se na Zemlji u razdoblju od 1993. do 1996. godine, a u njima je poginulo od 30 do 37 milijuna ljudi. Postoji vrlo malo podataka o Eugenickim ratovima. S tovise, navedeni podaci poprilic¨no su kontradiktorni. Tako su povjesnic¨ari iz 23. stoljec¦a izjednac¨avali Eugenicke ratove sa Trec¦im svjetskim ratom, dok su povjesnicari iz 24. stoljec¦a razdvojili navedene sukobe. Naime, naziv "Trec¦i svjetski rat" pripisali su nuklearnom sukobu iz sredine 21. stoljeca, okoncanom 2053. godine.

Eugenic¨ke ratove uzrokovali su geneticki unaprijedj°eni ljudi, tzv. Augmenti. Augmenti su rezultat teznje odredj°enog broja znanstvenika za stvaranjem rase "superljudi" putem selektivnog razmnozavanja i genetic¨kog inzenjeringa. Tako unaprijedj°eni ljudi bili su pet puta snazniji od obic¨nih ljudi, posjedovali su 50% vecu zapremninu pluc¦a i dvostruko vecu inteligenciju.

Ratovi su zapoceli tijekom 1993. godine, nakon sto su Augmenti preuzeli kontrolu nad 40 drzava. Augmente je predovodio Khan Noonien Singh, koji je na vlast dosao godinu dana ranije. Do 1996 i konacnog Khanovog poraza, Augmenti su uspjeli zavladati cetvrtinom Zemlje, na podrucju od Dalekog do Bliskog Istoka. Khan i njegovi sljedbenici narode pod svojom kontrolom tretirali su kao robove.

No, navedeni radovi nisu ostavili znac¨ajnijeg traga na svakodnevni zivot u zapadnom svijetu. Stovise, veliki dio svjetske populacije nije bio ni mario za brojne sukobe u zemljama Trec¦eg svijeta u kojima su glavnu rijec¨ vodili Augmenti. Nako sto je Khan odlucio pokoriti ostatak svijeta Eugenicki ratovi dodatno su se rasplamsali, kako izmedj°u Augmenata i obic¨nih ljudi, tako i izmedj°u samih augmentskih vodj°a. Neprestanim su bombardiranjima unistene citave nacije, a Zemlja se nasla u iznimno teskoj situaciji. Iako nisu bile direktno napadnute, i Sjedinjene Drzave uskoro su se ukljuc¨ile u rat, boreci se u sjevernoj Africi i drugim podrucjima Bliskog i Dalekog Istoka. Tako je pradjed Jonathana Archera sudjelovao u ratnim operacijama u sjevernoj Africi.

Tijekom 1996. godine Augmenti su konac¨no porazeni i mir se vratio na Zemlju. Odmah po zavrsetku rata tisuc¦e augmentskih embrija kriogenis¨ki su zamrznute. Medj°utim, preko osamdeset augmentskih vodj°a, ukljuc¨ujuc¦i i Khana, pobjeglo je u svemir brodom S.S. Botany Bay, klase DY-100. Navedeni propust drzave pobjednice zatajile su od javnosti. Tijekom 2267. godine USS Enterprise 1701, pod zapovjednistvom kapetana Kirka, naisao je na S.S. Botany Bay, sa Khanom i 83 njegova sljedbenika smrznutima u kriokomorama.

Nedugo po zavrsetku rata genetic¨ki inzenjering na ljudima stavljen je izvan zakona. Medjutim, navedenu je zabranu prekrsio genetic¨ar dr. Arik Soong tijekom 2130-ih godina. Ukravsi nekoliko augmentskih embrija iz tajne federacijske baze Cold Station 12, dr. Soong pobjegao je u sustav Trialas. Ondje je odgojio nekolicinu Augmenata, koji su tijekom 2154. godine zamalo izazvali rat izmedju Zemlje i Klingonskog Carstva. Na srec¦u, u tome ih je osujetila posada Enterprisea NX-01. Po osnivanju Federacije tijekom 2161. godine, zabranu genetickog inzenjeringa na ljudima prihvatile su sve planete clanice. Navedena je zabrana nekoliko puta prekrsena, a posebice valja istaknuti sluc¨aj organiziranog ekperimenta na skupini djece, tijekom 2365 godine na istrazivac¨koj postaji "Darwin", kao i nedozvoljena genetic¨ka unaprijedj°enja federacijskih gradj°ana u laboratorijima van Federacije (primjer dr. Juliana Bashira).


Trec¦i Svjetski Rat

Rijec¨ je o jednom o najvec¦ih vojnih sukoba u ljudskoj povijesti do izuma warp pogona. Navedeni rat zbio se sredinom 21. stoljec¦a, a okoncan je tijekom 2053. godine, sa brojkom od oko 600 milijuna poginulih i razrusenim planetom. Takve katastrofalne posljedice rezultat su uporabe strateskog nuklearnog naoruzanja i satelitskih napadackih sustava pomocu kojih su unisteni svi veliki gradovi i vojne instalacije. Ratu su prethodila desetljeca napetosti izmedj°u Zapadne Koalicije (SAD-a i Europe) i Istocno Istoc¨ne Koalicije (zemlje Bliskog i Dalekog Istoka).

Nuklearni sukob bacio je covjec¨anstvo na koljena. Doslo je do potpunog raspada svjetskog ekonomskog sustava, pojave bezvlasc¦a, kao i do klimatskih promjena sirokih razmjera. Stoga se Zemlja sporo opravljala od ratnih rana. I dok su se neka podruc¨ja planeta oporavljala relativno brzo (naprimjer, Sajeverna Amerika), druga su ostala u totalnom kaosu kroz slijedec¦ih nekoliko desetlijeca. Unatoc¨ prvom kontaktu s Vulkancima tijekom 2063. godine, u nekim su se dijelovima Zemlje anarhija i teror odrzali barem do 2079. godine. U navedenim podrucjima pravda se provodila po principu "kriv je dok mu se ne dokaze nevinost".

Jedan od vodj°a u Trec¦em svjetskom ratu bio je i zloglasni pukovnik Green. Nedugo po okoncanju neprijateljstava pukovnik Green zapovjedio je pogubljenja stotina tisuc¦a obljelih od radijacijske bolesti, a kako bi osigurao buduca pokoljenja od posljedica radijacije. Tri godine nakon zavrsetka rata odrzao je govor u kome je pokusao opravdati svoje postupke tvrdnjom kako covjec¨anstvo mora odbaciti "nec¨iste" (odnosno sve one koji mogu izmjeniti ljudski DNK profil).

Nedugo po zavrsetku rata c¨elnici svih svjetskih drzava sastali su se u San Franciscu kako bi potpisali mirovni sporaazum. U razdoblju od 2053. do 2154. godine snimljeno je nekoliko igranih filmova posvecenih Trec¦em svjetskom ratu. Verzija iz 2154. godine pokupila je gotovo sve moguc¦e filmske nagrade.


Romulanski ratovi

Zemaljsko-romulanski ratovi, krac¦e zvani Romulanski ratovi, zbili su se neposredno prije nastanka Federacije 2161. godine. Nakon niza romulanskih spletki poc¨etkom 2150-ih godina, a sa ciljem da se izazove nepovjernje izmedju Vulkanaca, Androijanaca, Telarita i ljudi, tijekom 2156. godine buknuo je otvoreni sukob izmedj°u Zemlje i Romulanskog Zvjezdanog Carstva. Navedeni ratovi bili su iznimno krvavi i obje su strane iskusile velike gubitke. Kad se vec c¨inilo da bi Zemlja mogla izgubiti rat, u pomoc¦ su priskoc¨ili Andorijanci i Telariti, dok su Vulkanci odbili stati na stranu Zemlje, pravdajuc¦i se svojim pacifizmom. Zdruzene saveznic¨ke snage potisnule su Romulance i okoncale rat velikom pobjedom u bitci kod Cherona tijekom 2160 godine.

Romulanci su prisiljeni na potpisivanje mirovnog sporazuma kojim je uspostavljena Neutralna Zona, s ciljem razdvajanja sukobljenih strana. Sporazum je utanas¨en putem potprostrong radija, bez direktnog susreta ljudi i Romulanaca. S tovise, tijekom trajanja rata, nijedan covjek nije vidio kako izgledaju Romulanci. Izgled Romulanaca ostao je misterija sve do sredine 23. stolijeca kada su ih po prvi put ugledali kapetan James T. Kirk i posada USS Enterprisea 1701.

Kapetan Stiles i jos nekoliko c¨lanova njegove obitelji borilo se i ginulo je u navednim sukobima. Prema navodima njegovog potomka Andrewa Stilesa, koji je sluzio na USS Enterpriseu 1701, romulanski brodovi iz vremena ratova na sebi su imali veliki amblem u obliku ptice grabljivice.

Ne postoji puno podataka o samom Romulanskim ratovima. Medj°utim, logic¨no je za pretpostaviti kako su i Enterprise NX-01 i Columbia NX-02, sudjelovali u navedenim sukobima.

Rat s Romulancima bio je jedan od vaznih elemenata koji su utjecali na stvaranje Ujedinjene Federacije Planeta. Tako su Romulanci, umjesto da osujete savez izmedj°u ljudi, Vulkanaca, Andorijanca, Telarita i drugih vrsta, zapravo kumovali nastanku Federacije.

Pa drago mi je što je autor tog teksta primjeto ono što je i meni bilo nelogično. A to je život u vakumu, i mogu se oprositi neke stvri, jer to recimo još nije izmišljeno, ali neke krupne greške ne.
Trebaju malo više razgovarati sa naučnicima!

jebiga kad bi razgovarali od worpa ne bi bilo nista a onda bi se svi fino slikali za unuke jer bi toliko trajalo putovanje do Proksima Centauri npr.