Tako nekako...
Vazno je biti srecan u svojoj kuknjavi...
Zagrliti je i drzati cvrsto...

Mnogo stvari u zivotu zavisi od novca,i primjetno je da mnogi srecu posmatraju tako (sa punim dzepovima).Da ne ponavljam mnogo toga sto je napisano,ali jedno glupo pitanje ko je srecniji bogati ili oni prosjecni koji tek imaju dovoljno za zivot?
Samo jedan primjer,kod bogatih roditelja djeca su uvijek sama.Odrastaju da sedmicno par puta vide oca i majku.Isti ti roditelji da nadoknade sto nisu pored djeteta,ljubav njegovu kupuju novcem i u svom beznadju usamljenosti sa prepunim dzepovima...djeca idu onome sto se zove droga...jer mogu...jer tu nalaze smisao.
Isti ti brakovi bogatih su bez ljubavi ,svako vodi svoj zivot i na kraju...razvod...novi brak,novcem izgleda zeli se kupiti sreca.
Ako zelimo od zivota novac...koliko je to novca da bi bili srecni?
Zelja je relativna stvar,ako smo siromasni-zelimo bogatstvo,ako smo bolesni-zelimo zdravlje,ili ustvari manipulisemo zeljama zavisno od jutra,na koju nogu ustanemo.
Ja sam imao dovoljno u zivotu...niti malo niti mnogo.
Ponekada gledao vrsnjake kako vozaju bijesno neko biciklo,markirana roba koja ne stoji,dzepovi puni novaca i kurcenje,mozda sam bio tek trenutak ljubomoran sto i ja nemam tako nesto.Kod mene biciklo normala,roba ne markirana ali ipak stoji,novaca dovoljno kada se nema djevojke plate,jer ne padaju sve na novac.
Za mene bi sreca kada ocu i majci kazem "eto ja bih starke (all star) ili keca (501 levis)" a otac kaze nije sine sve u tome.Ruzan bi osjecaj,ja zelim a nemam,ali se poklopim svatim da ne moze.I prodje 10-tak dana,otac me jutrom budi kaze "ajde idemo malo na rijeku ko fol zabaciti mozda koju ribicu upecamo".Ja skocim uz njega osjecam kao da sam veliki covjek,ja i on...sami.Osmijeh na licu...sreca...prica sa mnom kao sa nekim svojih godina,i zatim iz neke vrece izvlaci dva poklona dok sjedimo na obali rijeke...moje starke i leviske...za mene to bi sreca do neba,do suza koje su same krenule.
Moji roditelji ostarili zajedno...
Pozeljeh tu srecu...taj zivot...ostariti uz nekoga sa osmijehom.
Od zivota zelim samo jedno...osobu...sa kojom se veseli u dvoje,sa kojom se place u dvoje.

dobar ti je plan, sviđa mi se

Lapsuse preseravas se za medalju!

Pravo je zadovoljstvo ustati ujutro i pitati se sta da kupis svom djetetu kilo voca ili litar mlijeka
Zadovoljstvo je i kad gledas kako ti se neko koga mnogo volis pati i previja se od bolova a ti nemas ljekaru da ga odvedes i lijek da mu kupis.
Sreca je neizmjerna kad sjedis uz ostarjelog oca ili majku koji zele samo jos jedno u zivotu, a to je da odu kuci i vide jos jednom prag kuce na kojoj su se rodili, ocu i majci svijecu da zapale na lokalnom groblju, a ti nemas ni za kartu do Zelenjaka.
Jadna ona djeca ciji roditelji ih forsiraju da idu na tu glumu, klavir, engleski... - jadni i tuzni li su oni. Sreca je kad si sam po cio dan, prepusten sam sebi, tv-u ili ulici, jer ti otac i majka rmbaju ko dva roba od izlaska do zalaska sunca - a rade samo za leba, a ni za to nekad nema.

I bogati placu. Ali nista manje i nista vise nego siromasni. Oni samo imaju tu privilegiju da placu na sigurnom u svom stanu,  punoga stomaka, u toblom, obuceni, okupani.
I bogati se razboljevaju, stare, umiru... - ali to rade uz svo moguce olaksanje koje moze da donese moderna medicina i tudja njega i pomoc.

Siromastvo samo po sebi nije vrlina. Ostati covjek u teskim uslovima - jeste.

Uzdizati sirmomastvo, bijedu, kao nesto sto je pozeljno, cemu treba teziti je bolest koju obicno gaje ili oni koji su porazeni i shvataju da nikad nece moci da svoju situaciju promjene ili proistice iz neke idealizacije koju imaju oni koji nikad nisu bili bez 1000 evra u dzepu.

Onaj ko je i imao i nemao zna da pare ne zuljaju mnogo, a u stanju su i mnoge stvari u zivotu da podmazu.

Sta je sporno Patak,mozda to sto sam sa sitnicama zadovoljan?Neko je zadovoljan sa oronulim ficom,a neko niti sa ferari.Nekom postane uobicajeno ljetovati na Maldivima i nije vise srecan,a neko uziva u svome potocicu.Sve zavisi sta zelimo,vrh,normala,dno...ja sam samo napisao sta zelim od zivota,nismo svi isti.Kada osjetis vrh,pozelis biti niko i nista jer tek tada spoznas ljudsku oholost i glad za tronom.

Kod srece je vazno biti zadovoljan onim sto imas. Ako je neko zadovoljan time sto vodi pristojan zivot onda zaista ne vidim problem u tome sto ne zeli "kule i gradove". Nerealne zelje mogu biti vrlo zajebane i veoma brz put do razocarenja. Tako da, tezite boljem(to uvek treba) ali budite zadovoljni onim sto imate. Bolje je po psihu. 

A šta ako ne možeš biti zadovoljan onim što imaš?

teži da ostvariš više

Od viska glava ne boli,ali uvijek treba imati granicu.Slava i novac su poput droge...