najmanje romantično,doduše...ali krajnje simpatično u nastojanju da se dođe do onoga što želimo

moj poznanik sa faksa...davno beše...lik koji je dugi niz godina na sve moguće načine pokušavao da sa mnom ima nešto više osim druženja.jedan od besmislenih razgovora oko toga zašto,za ime Boga,ne želim da imam ništa sa njim.

on:"ne razumijem.šta mi fali?dobri smo drugari,šta bi nas koštalo da vodimo ljubav....ništa se između mene i tebe ne bi promjenilo."

ja:"ne ide to tako.ja i ti smo prijatelji,razumiješ?PRIJATELJI."

on-potpuno revoltiran,na sred ulice,šireći ruke u čudu:"pa o tome ti i pričam čitavo vrijeme,luda ženska glavo.ne vode ljubav neprijatelji nego prijatelji."

nisam oborena s nogu iz razloga što me impresionirao,
ali jesam pala s nogu od smijeha.

i dan danas se smijemo kada se sjetimo njegove dubokoumne rečenice.

jimy i ja se slazemo   

po meni su te sve friends (" ") with benefits - price krajnje bolesne. tocka.