Eh ti si prvi od ovih ovdje koji mi je lijepo pokazao neki podatak...
Hvala!

No evo oko Hrvatske


Ovo je iz 2006

U Hrvatskoj tako oko 50 odsto domacinstava ima kompjuter, a internet koristi 45 odsto stanovnistva. U Sloveniji je procenat korisnika interneta 54 odsto, sto je, kao i u Hrvatskoj, posledica strateskog rada i nastojanja da se razvija informaciono drustvo.

To je Vlado takodje onda negdje oko 2 miliona...

mene samo mrzi da trazim spor mi net samo 1,5mb 

meni 8 mbit/s download 

Ne moj da ti se zavrti u glavi.

svaka cast koliko kosta kod vas 8 mbita 

sad su brzine 2, 8 i 16. platim oko 230 kn mjesečno (31 €).

samo zajeb je što kolko god da je brzo, nakon nekog vremena se navikneš i opet fali brzine 

To je kod vas extra i uvijek uzimam vas primjer.

Sad se vratimo na temu.

Netko mi jednom rece da u Srbiji ljudi disu svijez zrak, da disu oni ljudi koji ne zive u Beogradu....
______________________________ ______________________________ _________________ _ _ _ _ _ _ _

Pančevo najzagađenije u Evropi
7. februar 2008. | 06:57 | Izvor: B92
Beograd -- Najviši parametri zagađenja vazduha u Evropi izmereni su upravo kod nas, u Pančevu.

Veoma loša ekološka situacija je i u Beogradu, gde je glavni zagađivač saobraćaj, i u Boru, gde se prerađuju rude bakra. Veoma su zagađena i većina mesta u kojima rade termoelektrane s pepelištima, fabrike metala i hemijska industrija, upozorili su stručnjaci na skupu o bezbednosti i zaštiti životne sredine.

U vazduhu, zemljištu i vodi u Srbiji najčešće se nalaze amonijak, gvožđe, mangan, metan, karboni i ugljen-dioksid, ističu stručnjaci.

Ekspert za hemiju Rade Biočanin kaže da su uzroci zagađenja mnogobrojni, od lokalnih ekoloških katastrofa, pa do globalne situacije.

“Moramo poći pre svega od urbanog zagađenja, to su: saobraćaj, fizički zagađivači, kao buka, zatim proizvodnja, nažalost, naše fabrike ne rade kao nekada, pa je manje industrijsko zagađenje, tu je otpad. Moramo to posmatrati u korelaciji odnosa i parametara koji utiču na ovo”, rekao je Biočanin.

Najčešće posledice zagađenja su bolesti disajnih organa, alergije i porast malignih bolesti.

Otpad, bilo industrijski, hemijski ili nuklearni, jedan je od najtežih zagađivača i problem koji zahteva hitno rešenje, smatra Miodrag Pantelić, profesor Tehnološkog fakulteta u Čačku.

“Mislim da vrlo malo poklanjamo pažnje, da to odlažemo za nove generacije. Oni treba da reše pitanje nuklearnog otpada, tu nismo ništa uradili, pitanje drugog otpada, jer takav otpad, koji je štetan i po bakteriološkoj i virusološkoj liniji, zagađuje nam zemljište i vodu, a preko lanca ishrane dolazi u naš organizam, tako da je naš organizam zagađen”, ovjašnjava Pantelić.

Slobodan Nešković, iz Centra za strateška istraživanja nacionalne bezbednosti, smatra da je neophodno doneti strategiju nacionalnih interesa, s novim konceptom nacionalne bezbednosti kako bi se rešio problem zagađenja.

Taj novi koncept u prvi plan bi postavio bezbednost pojedinaca, a u strategiju bi bili ugrađeni koncepti održivog razvoja i ekološke bezbednosti.

Rusija vraća dug Hrvatskoj - helikopterima
10. februar 2008. | 15:02 | Izvor: Tanjug
Zagreb -- Fabrika aviona u Ulan Udeu, u ruskoj Burjatskoj Republici, isporučila je Hrvatskoj još dva helikoptera Mi-171S.

Letelice su isporučene na osnovu ugovora koje je hrvatsko ministastvo odbrane sklopilo sa ruskim eksporterom vojne opreme "Rosoboroneksportom". Kako je preneo Itar-Tas, helikopteri su deo isplate nekadašnjeg sovjetskog duga Hrvatskoj, u okviru koje bi trebalo da bude isporučeno ukupno deset takvih helikoptera.

Prva dva helikoptera su isporučena u decembru 2007, a očekuje se da ugovor, vredan 65 miliona dolara, bude u potpunosti ispunjen tokom ove godine.

Novi ruski višenamenski helikopteri trebalo bi da zamene letelice tipa Mi-8, koje sada koristi hrvatsko vazduhoplovstvo, ali i da budu korišćeni u timovima za planinsko spasavanje.

Kako je saopštila pres služba ruske kompanije, komandant hrvatskog vazduhoplovsta i protivvazdušne odbrane, general Vlado Bagarić je izjavio da su helikopteri Mi-171S "idealni za prirodne i klimatske uslove" u Hrvatskoj.

Helikopteri koji su isporučeni Hrvatskoj opremljeni su u skladu sa standardima NATO. Mogu da prevezu 37 vojnika ili četiri tone tereta na razdaljinu od 610 kilometara bez punjenja ili 1.100 kilometara uz dodatni rezervoar.

M21 deo naoružanja Vojske Srbije
10. februar 2008. | 10:01 | Izvor: B92
Kragujevac -- U tehničkom centru fabrike Zastava oružje završena ispitivanja puške M21, koja je karakteristikama zadovoljila sve kriterijume.

Ako na sledećoj sednici Vojnog saveta bude usvojen predlog o serijskoj proizvodnji puške, ona bi uskoro mogla da postane deo naoružanja Vojske Srbije, ali i da podstakne interesovanje inostranih kupaca.

Na narednoj sednici Vojnog saveta trebalo bi da bude usvojen predlog o serijskoj proizvodnji puške, što će omogućiti da postane deo naoružanja Vojske Srbije, tvrdi direktor tog preduzeća Rade Gromović.

"Puška M21, osim toga što je zamišljena da bude osnovni element u opremanju vojnika 21. veka, postaje jedan od najvažnijih izvoznih artikala naše fabrike tako da će nam puška, kao deo naoružanja Vojske Srbije, omogućiti da se lakše nađe put do inostranih kupaca", kaže on.

Puška M21 već je plasirana na tržište u Makedoniji, ali i u Iraku za potrebe međunarodnih snaga.

Puška je kalibra 5,56 mm, a u osnovi je "kalašnjikov" sistem. Proizvodi se u tri varijante, a oprema za proizvodnju je najsavremenije tehnologije, kapaciteta 25.000 komada na godišnjem nivou.

Ugovaranje posla sa Vojskom Srbije o njenom snabdevanju ovom puškom, od značaja je kako za fabriku, tako i za zaposlene.

Puška M21 predstavljena je prošle nedelje i na sajmu naoružanja u Las Vegasu, a prema rečima Gromovića - interesovanje kupaca je bilo veliko.

Cena kragujevačke puške daleko je niža od konkurentskih proizvoda.

M21 je multifunkcionalna, ima manji odskočni ugao što doprinosi većoj preciznosti, a odlično se pokazala u pustinjskim i uslovima visoke vlažnosti.

Vrijednost malinarstva u Srbiji premašuje 100 milijuna eura
Procjenjuje se da će u 2007. godini, sa oko 15.000 hektara pod zasadima, biti ubrano oko 81.000 tona malina
Već dva desetljeća malina je važna stavka srpskog izvoza. Tijekom razdoblja međunarodnih sankcija od 1993. do 2000. godine to je bio proizvod koji je najlakše nalazio put do inozemnih kupaca, tako da je ovo jagodičasto voće godinama bilo najvažniji izvozni artikal Srbije. Godinama je Srbija bila najveći proizvođač i izvoznik maline u svijetu, da bi zadnjih godina vrh na proizvodnoj ljestvici preuzela Rusija, ali je Srbija ostala najznačajniji svjetski izvoznik. Brojna istraživanja su pokazala da srbijanska malina, posebno ona iz okolice Arilja, posjeduje iznimna nutritivna i ljekovita svojstva. Proizvodnja ovog vrijednog voća koncentrirana je uglavnom u središnjoj i zapadnoj Srbiji. Početkom prošlog desetljeća prednjačio je valjevski kraj (Valjevo, Osečina, Krupanj), da bi se kasnijih godina proizvodnja selila k Užicama i Drini (Užička Požega, Arilje, Lučani, Ivanjica, Ljubovija). Za nepunih 20 godina zasadi pod malinom povećani su za 50 posto. Nekoliko je faktora utjecalo na razvoj ovog segmenta voćarske proizvodnje u Srbiji. Prije svega to je bogata tradicija uzgoja malina u ruralnim dijelovima Srbije. Ovo koštunjičavo voće već se generacijama gaji na malim seoskim gospodarstvima (prosječno 0,36 hektara) središnje i zapadne Srbije. Drugi uvjet su sastav zemljišta i klima koji pogoduju uzgoju maline. Treći, vjerojatno najvažniji, faktor jesu kretanja na svjetskom tržištu, jer su rast potražnje i cijena pridonijeli da ova proizvodnja postane izuzetno isplativa.
Srbija već godinama ostvaruje izvoz malina vrijedan od 100 do 200 milijuna dolara. Procjenjuje se da će u 2007. godini, sa oko 15.000 hektara pod zasadima, biti ubrano oko 81.000 tona malina, uz prosječan prinos od 5,5 tona po hektaru. Kako je voćarima ove godine ponuđena povoljna cijena (oko 100 dinara za kilogram), izostali su njihovi burni prosvjedi, koji su se događali prethodnih godina. Najveći problem srbijanskog malinarstva je neorganiziranost. Videći da se na ovom voću može dobro zaraditi, u trgovinu s malinama uključili su se brojni mešetari. Kako su u prodajnoj cijeni značajna stavka troškovi smještaja i čuvanja uroda, preprodavatelji su izgradili brojne hladnjače nastojeći na taj način kontrolirati izvoz i otkupne cijene. Međutim, stvari su dovedene od apsurda. Srbija ima veće smještajne kapacitete od potrebnih za sadašnju razinu proizvodnje, a proizvođači su revoltirani nižim cijenama. U malinarskoj priči bilo je i iznimne naivnosti. Koncem devedesetih Srbija je ugostila delegaciju čileanskih voćara. Omogućeno im je da obiđu najvažnija malinarska područja i nesebično su im otkrivane tajne uzgoja ovog voća. Sada je Čile, uz Poljsku, najvažniji konkurent Srbiji na svjetskom tržištu. Ne bi se moglo reći da Srbija ne ulaže u proizvodnju malina. Državna politika ima nekoliko ciljeva: produženje sezone uzgajanja, unaprjeđenje berbe i kontrole kvalitete, bolje planiranje i logistika, suvremenija prodaja i marketing. Država subvencionira podizanje novih zasada sa 1300 do 1500 eura po hektaru. Uz to, s 30 posto sredstava pomaže se postavljanje sustava za navodnjavanje, za gradnju hladnjača daje se 40 posto potrebnog novca, dok se troškovi uvođenja sustava kvalitete HACCP pokrivaju sa 80 posto. Znatna sredstva odvajaju se za unaprjeđenje proizvodnje sadnog materijala. Ovakva državna politika motivirana je činjenicom da je struktura izvoza malina prilično nepovoljna. Gotovo tri četvrtine izvoza malina realizira se u "roland" i "griz" obliku, dok najunosniji posao, izvoz svježe maline, čini tek nekoliko postotaka. Čile, koji je se na svjetskom tržištu malina pojavio znatno kasnije, čak petinu maline izvozi kao svježu.