Smak sveta!? :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

Ja a i mnogi od Vas se pozivamo na Sumerske tekstove. Iako je ovo tema o kraju,
evo, kako je po njima sve pocelo.

Sve je zapocelo, kazuju sumerski tekstovi, kada je Suncev sustav još
bio mlad. Sunce (u sumerskim tekstovima APSU, što znaci «Onaj koji postoji
od pocetka» ), njegov mali pratilac MUM.MU ( «Onaj koji je rodjem), naš
Merkur) i udaljeni TI.AMAT «<Djeva života») bili su prvi clanovi Suncevog
sustava; on se postepeno širio «fodjenjem» tri planetarna para, planeta koje
nazivamo Venera i Mars izmedju Mummu i Tiamat, divovskog para Jupitera i
Saturna (koristimo se njihovim modernim nazivima) iza Tiamat i još
udaljenijih Urana i Neptuna (Slika Smile

.
U ovom izvornom Suncevom sustavu, još nestabilnom odmah nakon
svog nastajanja (procijenio sam da se to dogadjalo prije otprilike 4 milijarde
godina), pojavio se «uljez». Sumerani su ga nazivali NIBIRU; Babilonci su
mu nadjenuli ime Marduk u cast svog nacionalnog boga. Pojavio se iz
vanjskog svemira, iz «Dubine», kako se kaže u drevnom tekstu. Ali kako se
približavao vanjskim planetima Suncevog sustava, on ga je poceo privlaciti.
Prema ocekivanjima, prvi vanjski planet koji je privukao Nibiru svojim
gravitacijskim privlacenjem bio je Neptun, E.A «<Onaj cija kuca je voda») na
jeziku Sumerana. «Onaj koji ga je zaceo bio je Ea», objašnjavaju drevni
tekstovi.
Sam Nibiru/Marduk bio je prizor za promatranje; dražestan, blistav,
uzvišen, gospodski, samo su neki od epiteta kojim ga opisuju. Iskre i munje

Slika 9

sijevale su od njega prema Neptunu i Uranu dok je prolazio pokraj njih.
Možda je stigao okružen vlastitim satelitima, ili je možda neke od njih dobio
kao posljedicu gravitacijskog privlacenja vanjskih planeta. Drevni tekst ga
opisuje kao «savršenog clana. ..teškog za gledati» -«cetiri su mu oka, cetiri su
mu uha.»
Dok je prolazio pored EaeINeptuna, jedna strana Nibirua/Marduka
pocela je oticati «kao da je imao još jednu glavu.» Da li se tada nabreklina
odvojila i postala Neptunov mjesec Triton? Aspekt koji govori tome u prilog
je cinjenica da je NibirulMarduk ušao u Suncev sustav na retrogradnoj orbiti
(u smjeru kazaljke na satu), suprotno kretanju ostalih planeta (Slika 9). Vec
samo ovaj detalj kod Sumerana, prema kojem se planet koji je nahrupio kretao
suprotno kretanju svih ostalih planeta, može objasniti retrogradno kretanje
Tritona, izrazito elipticnu orbitu ostalih satelita i kometa i ostale velike
dogadjaje kojima se još trebamo pozabaviti.
Dok je Nibiru/Marduk prolazio pored Anu-a/Urana nastalo je još
satelita. Opisujuci prolazak Urana, u tekstu se navodi kako je «Anu zaceo i
rodio cetiri vjetra»; toliko jasna aluzija na cetiri Uranova glavna mjeseca,
nastala, kako sada znamo, tijekom sudara pri kojem se nagnuo Uran.
Istovremeno iz kasnijeg odlomka drevnog teksta saznajemo da je i sarn
NibiruIMarduk, kao posljedicu ovog susreta, dobio tri satelita.
Iako sumerski tekstovi opisuju kako je, nakon njegovog konacnog
zarobljavanja u Suncevu orbitu, NibirulMarduk ponovno posjetio vanjske
planete i konacno ih oblikovao u sustav kakav danas poznajemo, vec i sam
prvi susret objašnjava razlicite zagonetke vezane uz Neptun, Uran, njihove
satelite i prstenove, a s kojima se suocavala i još uvijek se suocava modema
astronornija.
Prošavši Neptun i Uran, NibirulMarduk je bio privucen i dalje, u
sredinu planetamog sustava, stigavši do ogromnog gravitacijskog privlacenja
Satuma (AN.SHAR, <Nladar neba») i Jupitera (KI.SHAR, <Nladar cvrstog
tla» ). Kada se NibirulMarduk «približio i stao kao u borbi pored
Anshara/Satuma», dva planeta «poljubila su se u usta». Upravo tada je
«sudbina», put kruženja NibirulMarduka promijenjen zauvijek. Isto tako, tada
je glavni satelit Satuma, GA.GA (konacni Pluton), bio privucen u smjeru
Marsa i Venere, smjeru mogucem samo zbog retrogradne sile
Nibirua/Marduka. Nacinivši ogromnu elipticnu putanju Gaga se konacno
vratio na krajnje granice Suncevog sustava. Tamo se «obratio» Neptunu i
Uranu, prolazeci njihovim putanjama na svom povratnom zamahu. To je bio
pocetak postupka kojim je Gaga postao naš Pluton, sa svojom nakošenom i
neobicnom orbitom koja ga ponekad dovodi izmedju Neptuna i Urana.
Nova «sudbina» ili putanja Nibirua/Marduka bila je tako neopozivo
usmjerena prema starom planetu Tiamat. U to, relativno rano doba u stvaranju
Suncevog sustava, sam sustav je bio obilježen nestalnošcu, pogotovo
(saznajemo iz teksta) u podrucju Tiamata. I dok su se ostali obližnji planeti još
uvijek nepostojano klimali na svojim putanjama, Tiamat su u razlicitim
pravcima povlacila dva diva iza nje i dva manja planeta izmedju nje i Sunca.
Jedna od posljedica bila je da se s nje otrgla, ili se oko nje okupila «vojska»
satelita «gnjevnih od bijesa», poetski receno u tekstu (ucenjaci su ga nazvali
Epom o stvaranju). Ovi sateliti, «ricuca cudovišta», bili su «zagrnuti stravom»
i «okrunjeni aureolama», vrteci se gnjevno uokolo i kružeci poput «nebeskih
boQova». Dlaneta.

Slika 10

Najopasniji za stabilnost ili sigurnost ostalih planeta bio je Tiamatov << vodja vojske >>
veliki satelit narastao gotovo do planeta, koji je trebao dobiti samostalnu << sudbinu >>,
svoju vlastitu orbitu oko Sunca. Tiamat << je bacila cini na njega, uzvisila ga je da sedi medju nebeskim bogovima. >>
Na jeziku Sumerana zvali su ga KIN. GU << Veliki izaslanik >>.
Kao u grckoj tragediji, usledila je << nebeska bitka >>, buduci da su se u igru ukljucile neumoljive gravitacijske i magnetske
sile, dovodeci do sudara izmedju nailazeceg Nibirua/Marduka i
njegovih sedam satelita ( «vjetrova» u drevnim tekstovima) i Tiamat i njezine
«vojske» od jedanaest satelita predvodjenih Kinguom,
Iako su bili usmjereni ka sudaru, Tiamat kružeci suprotno od smjera
kazaljki na satu, a NibiruIMarduk u smjeru kazaljki na satu, ova dva planeta se
nisu sudarila, što predstavlja cinjenicu od glavnog znacaja za astronomiju,
Sateliti ili «vjetrovi» (doslovno sumersko znacenje: «Oni koji su sa strane»)
Nibirua/Marduka bili su ti koji su se zaletjeli u Tiamat i sudarili s njezinim
satelitima.
U prvom takvom susretu {Slika 10), u prvoj fazi Nebeske Bitke,

cetiri vjetra je postavio
Da ništa nije moglo pobjeci:
Južni vjetar, Sjeverni vjetar,
Istocni vjetar, Zapadni vjetar.
Tik uz sebe držao je mrežu,
Poklon svog djeda Anu-a koji je rodio
Zli vjetar, Vjetar virova i Žareci vjetar ...
Poslao je vjetrove koje je stvorio,
njih sedam; kako bi uznemirili unutrašnjost Tiamat
Oni su ustali iza njega.

Ovi «vjetrovi» ili sateliti Nibirua/Marduka, «njih sedam» bili su
glavno «oružje» kojim jeTiamat napadnuta u prvoj fazi Nebeske Bitke (Slika
1 0), ali nasrtljivi planet je imao i drugo «oružje»:

lspred sebe on je postavio munju.
Svoje tije/o je ispunio gorucim p/amenom;
Zatimje nacinio mrežu u koju ce umotati Tiamat...
g/ava mu bi ovijena zastrašujucom aure%m.
Bio je obavijen zastrašujucom prepašcu. kao ogrtacem.

Kada su se dva planeta i vojske njihovih satelita dovoljno približile
da bi Nibiru/Marduk mogao «pažljivo promotriti unutrašnjost Tiamat» i
«promatrati obris Kingua», Nibiru/Marduk je svojom rnrežom (magnetsko
polje?) napao Tiamat kako bi <ge umotao», ispaljujuci na stari planet ogrornne
munje elektriciteta ( «božanske munje» ). Tiamat je «bila ispunjena sjajem»,
usporavajuci, zagrijavajuci se, <mapuhnuvši se». Na njenoj kori otvorile su se
široke provalije, možda izbacujuci paru i vulkansku masu. U jednu od
raspuklina koja se širila NibiruIMarduk je ubacio jedan od svojih glavnih
satelita pod nazivom «Zli vjetar». On je razderao njen «trbuh, prerezao njenu
unutrašnjost, raskolivši joj srce.»
Osim što je raskolio Tiamat i «ugasio njen život», prvi susret je
zapecatio i sudbinu manjih satelita koji su kružili oko nje, svih osim Kingua,
slicnog planetu. Uhvaceni u «rnrežu» (magnetsko i gravitacijsko privlacenje)
Nibirua/Marduka, «skršeni i slomljeni», clanovi «pojasa Tiamat» su bili
izbaceni sa svojih prijašnjih putanja i prisiljeni krenuti novim putanjama u
suprotnom pravcu: «Drhteci od straha, okrenuli su ledja».
Tako su nastale komete i, kako saznajemo iz teksta starog 6000
godina, dobile svoje izrazito elipticne i retrogradne putanje. Što se tice
Kingua, glavnog satelita Tiamat, u tekstu se kaže da je u prvoj fazi nebeskog
sudara Kingu bio lišen samo svoje, gotovo samostalne, orbite. Nibiru/Marduk
mu je oduzeo njegovu «sudbinu». NibiruIMarduk je pretvorio Kingua u
DUG.GA.E, «masu beživotne gline», bez atmosfere, vode i radioaktivne tvari,
smanjene velicine; «vezao ga lancima za noge» kako bi ostao u orbiti oko
oslabljene Tiamat.
Nadvladavši Tiamat, NibiruIMarduk je plovio svojom novom
«sudbinom». Sumerski tekst ne ostavlja mjesta sumnji da je negdašnji «uljez»
kružio oko Sunca:

On je prešao nebo i ispitao podrucja.
l izmjerio Apsuov dio:
Gospodar je izmjerio dimenzije Apsu-a.

Okruživši oko Sunca (Apsu), Nibiru/Marduk je nastavio putovanje u
daleki svemir. Ali, sada se morao vratiti jer je bio uhvacen u Suncevu orbitu.
Na povratku ga je došao pozdraviti Ea/Neptun, a Anshar!Satum je klicao
njegovoj pobjedi. Zatim ga je njegova putanja vratila na mjesto Nebeske
Bitke, «vratio se natrag do Tiamat koju je vezao.»

Gospodar je stao pogledati njeno beživotno tijelo,
Prepredeno je isplanirao podijeliti cudovište.
A zatim, kao dagnju, raskolio ju na dva dijela.

Tim cinom je stvaranje «neba» doseglo svoju završnu fazu, a
zapocelo je stvaranje Zemlje i Mjeseca. Prvo su novi udari raskolili Tiamat na
dvije polovice. U njen gomji dio, «lubanju», udario je NibiruovlMardukov
satelit, Sjevemi vjetar. Udarac ju je odnio, a s njom i Kingua, «do nepoznatih
mjesta» -u potpuno novu orbitu gdje prije nije bilo planeta. Nastali su Zemlja
i naš Mjesec (Slika 11 ) !
Drugu polovicu Tiamat udarac je smrskao u komadice. Ta donja
polovica, njen «rep», bio je «iskovan» kako bi postao «narukvica» na nebu:

Skupivši komadice zajedno.
Razmjestio ih je kao nocne cuvare.
Savio je Tiamatin rep u Veliku traku
Poput narukvice.

Tako je nastala « V elika Traka» -asteroidni pojas.
Riješivši se Tiamat i Kingua, Nibiru/Marduk je još jednom «prešao
nebo i istražio podrucje.»
Ovaj put je njegova pozomost bila usmjerena prema «Boravištu Eae»
(Neptuna), podarivši tako tom planetu i njegovom blizancu Uranu njihovo
konacno ustrojstvo.

Slika 11

Nibiru/Marduk je takodjer, prema drevnim tekstovima, podario Gagai/Plutonu njegovu konacnu << sudbinu >>
dodelivsi mu << skriveno mesto >>, do tada nepoznato podrucje neba.
Ono se nalazilo dalje od Neptuna i bilo je, kako kazu << u dubini >>, daleko u svemiru.
U skladu s njegovim novim polozajem dobio je i novo ime, << US.MI >> << Onaj koji pokazuje put >>.
Tako je nastao Pluton, postavljen na putanji kojom se i danas krece.
Tako >> konstruisavsi polozaje >> planeta, Nibiru/Marduk je za sebe nacinio dva «prebivališta».
Jedno se nalazilo u «nebeskom svodu», kako su još nazivali asteroidni pojas u
drevnim tekstovima; dok je drugo bilo daleko «u Dubini», pod nazivom
«VelikoiUdaljeno prebivalište» ili E.SHATRRA ( «Prebivalište/Dom
Vladara/Princa» ). Moderni astronomi nazivaju ova dva planetarna položaja
perigej (tocka na putanji najbliža Suncu) i apogej (najudaljenija tocka) (Slika
12).

Slika 12

Trajanje te putanje iznosi 3600 godina, kako zakljucujemo prema
dokazima sakupljenim u «Dvanaestom planetu».
I tako je «uljez», pristigao iz vanjskog svemira, postao dvanaesti clan
Suncevog sustava, sustava sastavljenog od Sunca u središtu, njegovog
dugogodišnjeg pratioca Merkura; tri starija para (Venere i Marsa, Jupitera i
Saturna, Urana i Neptuna); Zemlje i Mjeseca, ostataka velikog Tiamata, iako
na novom položaju; tek od nedavno samostalnog Plutona; i planeta koji ih je
sve postavio u konacan oblik, NibirulMarduka (Slika 13).

Slika 13

Moderna astronomija i nedavna otkrica potvrdjuju ovu hiljadugodisnju pricu.