Voziš auto, pokušavaš da nadješ slobodno parking mesto. Ugledaš ga! Parkiraš se! Dok izlažiš iz automobila, setiš se da ima puno ljudi koje osnovne stvari ne kapiraju, misle da se produhovljeni, a verovatno imaju vozačku dozvolu što je velika greška lekara specijaliste kod kojeg su bili na pregledu.
Ispustiš kašiku i ona krene da pada. Shvatiš da ne postoji "sloboda, niti "slobodni i pad" i ona - stane! Počne da levitira! Sa osmehom konstatuješ da si bio u pravu.
Ispustiš kašiku i ona krene da pada. Pomoliš se Zevsu da je zaustavi, ali ona padne na pod. Podigneš kašiku i ispustiš je, ovog puta namerno. Pomoliš se Odinu da je zaustavi, ali ona ponovo padne na pod. Treći put ispustiš kašiku. Pomoliš se Isusu, ali rezultat bude isti. Sa osmehom konstatuješ da si bio u pravu kada si shvatio koliko su hrišćanima ubeđenja idiotska i da će probati da daju različita objašnjenja istog rezultata.
Sloboda govora. Koji beše onaj predsednik, ili šta već beše, koji je rekao za svoje sugradjane: "Garantujem im slobodu govora ali ne i slobodu posle govora"?
Sloboda govora se (uprošćeno) odnosi na pravo da se izrazi sopstveno mišljenje bez straha od represije ili cenzure.
Slobodna volja (da postoji) bila bi mogućnost da pojedinac ima kontrolu da odluči da ima određenu želju, postupak, misli.
Sloboda govora je da kažeš "Ja verujem u Letećeg Špageti Monstruma", slobodna volja je da nateraš sebe da poveruješ u njega, Isusa i slične komične ideje bez obzira što znaš da su to gluposti.