Pejzaži
 
Ključno za pejzaž je da snimak bude oštar i zasićen bojom, bilo da se radi o planinskom prevoju, usamljenom drvetu ili jezeru u smiraj dana. Evo i par saveta koji će svakako pomoći.
Ne pomerajte se. Da bi oštrina snimka bila maksimalna kamera mora da miruje. Ako je moguće koristite stalak, sedite na kamen, naslonite se na drvo. Zaustavite dah, primirite se pa tek onda snimajte - lagano pritiskajući okodač.
Kod pejzaža svetlo je glavno. Za najbolje rezultate snimajte u isto vreme kada i profesionalni fotografi - u zoru ili pred zalazak sunca. Tada je sunce u najnižim tačkama a oblici i delovi kadra najviše dolaze do izražaja. Ukoliko izaberete neku gradsku scenu, sa jakim veštačkim svetlima, snimajte odmah nakon zalaska sunca dok se senke i svetlo još bore za prevagu.
Odaberite pravi film. Za najoštrije snimke koristite filmove niske osetljivosti, 100ASA i manje, ako snimate u samu zoru ili pred sam zalazak sunca film od 400ASA je takođe dobar izbor.
Izaberite jednostavne kadrove. Proverite svoj kadar, ima li žica koje smetaju, kanti za đubre ili neki papirić u prvom planu? Pomerite, odaberite drugi ugao snimanja i snimajte kada ste sigurni da u kadru nema ničega što bi upropastilo atmosferu buduće fotografije.
Kadriranje. Zamislite svoj snimak u ramu, na zidu. Niska ograda u prednjem planu ili grane koje odozgo uokviruju objekat koji snimate mogu navesti oko posmatrača pravo do centra Vaše fotografije.
Pravilo trećine je pravilo koje kaže da će objekat koji snimate biti najzanimljiviji ako zauzima centralni deo fotografije. Postavite pozadinu iza, dodajte neki nenametljiv detalj u prvi plan i dobićete uspešnu pejzažnu fotografiju. Uostalom eksperimentišite dok ne dobijete kadar koji se Vama najviše sviđa - ovde se ipak radi o Vašem doživljaju pejzaža a ne o nekim tamo pravilima.

Izvor: http://www.fujifoto.co.yu

Odmor
 
Odmor vam pruža uživanje i priliku da eksperimentišete sa svojom kamerom, objektima i tehnikom snimanja. Ali koliko često se razočarate slikama sa odmora? Bili ste tamo, snimali do besvesti, ali kada ste videli fotografije, UŽAS, podeksponirane, preeksponirane ili neoštre. Šta je to pošlo naopako? Savremenije kamere Vam svakako olakšavaju uspeh u pravljenju fotografija sa odmora. Uz poštovanje par saveta koji slede bićete ponosni na svoje snimke sledeći put.
Tragajete za lokalnim znamenjima.
snimajte fotografije koje dopunjuju i predstavljaju Vaše sopstveno iskustvo sa odmora. Ako kameru pozajmite prijatelju koji ide na odmor fotografije mogu biti dobre, ali takvi snimci neće biti Vaše sećanje već tuđi doživljaj.
Držite kompletnu foto opremu spremnu i uz sebe. Ne samo kameru, već i objektive, bliceve, baterije, filtere... naravno ukoliko ih imate. Opremu uvek upakujte u kvalitetne foto torbe kako se ne bi oštetila tokom putovanja. Ako opremu nosite sa sobom predupredićete mnogobrojne nevolje i nećete propustiti da snimite nijedan važan detalj vašeg odmora.
Odmor je najbolje vreme da eksperimentišete sa svojom kamerom, zato ne zaboravite uputstvo, kako bi ste isprobali sve mogućnosti svog aparata. Ponesite dovolno filmova - onoliko koliko planirate da potrošite i još nekoliko više (neki kažu puta dva, ali). Ukoliko u sred odmora ostanete bez filmova bićete verovatno prinuđeni da birate između oskudne ponude i paprenih cena.
Ako ste na plaži, zaštite kameru od peska i vode pa makar i običnom plastičnom kesom. Ne dopustite da Vam se kamera nađe pod sunčevim zracima - ovo može biti fatalno iskustvo kako za film tako i za elektroniku Vašeg aparata.
Pazite na pozadinu, ne dozvolite da suncobrani, zgrade, bandere ili žice pokvare Vaš snimak.
Približite se, ispunite svaki deo svog snimka srećnim i zadovoljnim licima onih koje snimate.
Neka oni koje snimate budu okrenuti od sunca da biste izbegli mrštenje i žmirkanje. Uvek koristite blic, čak i po najjačem suncu, kako bi ste izbegli jake kontraste i koliko je to moguće skinuli senke sa lica, naročito ispod očiju.
Ako odmor provodite u nekom gradu, pokušajte da napravite i one posebne snimke na kojima će biti prisutno i lokalno stanovništvo. Naravno ono što odvaja neki grad od drugih je njegova arhitektura, i upravo Vam to pruža priliku za Vaše jedinstvene fotografije. Umesto popodnevnog sna na koji ste navikli kod kuće, prošetajte gradom, detaljno isprobajte ugao snimanja za svaki objekat. Zavisno od objekta koji snimate držite kameru polženo ili uspravno. Kod izuzetno visokih zgrada, naročito u skučenom gradskom prostoru, doći će do zakrivljenja zgrade. Ako ne možete da podignete kameru dovoljno visoko da biste izbegli zakrivljenje to i nije tako strašno, posebno kad pomislite na "mali" prostor u kome snimate.
Postoji mnogo načina da se nešto snimi. Dok ste na odmoru iskoristite priliku i napravite snimke onako kako ih nikada ranije niste pravili - možda se upravo neki od tih snimaka pretvori u fotografiju koju ćete kasnije uramiti i držati na zidu dnevne sobe.

Izvor: http://www.fujifoto.co.yu

Ljudi
 
Pomozite drugima i prikažite ih na svojim fotografijama najbolje što možete. Prihvatite ovaj savet kao lični izazov kad god neko kaže, "E pa ja nikada ne ispadnem lepo na slikama".Samo napred i dokažite mu da greši! Evo par predloga kako da to i ostvarite.
Počnite od izbora odgovarajućeg osvetljenja. Većina ljudi ne razmišlja o svetlu kada snima, ali svetlo je ono čime se piše po negativu ili CCD čipu (fotografija, grubo prevedeno, znači pisanje svetlom) - svetlo je osnovni ključ uspeha snimka. Kada ste napolju okrenite svoje prijatelje leđima suncu, kako bi ste sprečili namrštena i neprirodna lica. Obavezno koristite blic kako bi ste očistili senke sa lica. Unutra, otvorite prozor ili razmaknite zavese kako bi bilo više ambijentalnog svetla, postavite prijatelja što bliže mekom, difuznom svetlu koje dolazi od prozora, jednom stranom lica okrenutom ka prozoru. Koristite visoko osetljive filmove, recimo 400ASA, i ako je to moguće snimajte bez blica, koristite blic ako ste na to primorani.
Poigrajte se uglom iz koga snimate. Pronađite ugao snimanja koji će izravnati subjekt snimanja. Uglavnom je to ugao snimanja u visini oka onoga koga snimate. Ako primetite da pod ovim uglom do izražaja dolazi podbradak, slobodno podignite kameru na gore i uamnjite podbradak.
Ne ostavljajte previše slobodnog prostora na snimku. Približite se koliko je potrebno da ceo kadar bude ispunjen likovima ljudi koje snimate. Ne trošite kadar na pozadinu kad je glavna tema snimka neko Vama blizak čije lice želite da sačuvate od vremena. Da bi Vam kadriranje bilo lakše koristite kamere sa zoom objektivima.
Lice čoveka govori kroz oči. Ono što prvo primetimo kod portreta jesu oči. Svejedno, suviše često crvene oči uzrokovane položajem blica na kameri upropaste i najbolje portrete u zatvorenom prostoru. Osvetlite prostoriju u kojoj slikate što je više moguće, podignite zavese ili upalite svetla. Na ovaj način suziće se zenice očiju a crvene oči na fotografijama će biti nešto što se događa drugima. Kada se odlučujete koju kameru kupiti onu na kojoj je blic iznad objektiva - nikako pored, i naravno potražite kameru koja ima mogućnost ispravke crvenih očiju.
Grupna terapija. Za grupne porodične snimke povodom nekog okupljanja potrudite se da naznačite svaki deo snimka. Ne trošite dragoceni prostor filma. Zamolite, ne nego naredite svima da se približe koliko je to moguće. Postavite ih tako da im se tela preklapaju a lica dominiraju snimkom. Ne brinite o njihovim nogama, usredsredite se na ljude, snimajte mali iznad visine struka, i naravno "Smešak!"

Izvor: http://www.fujifoto.co.yu

Vaši ljubimci
 
Ako svog psa ili mačku smatrate članim svoje porodice normalno je da njegove slike imaju posebno mesto u Vašem albumu. Takođe se podrazumeva da kad već slikate svog ljubimca to bude na najbolji mogući način, jer ko bolje poznaje Vašeg ljubimca od Vas.
Ne škrtarite. Posvetite nekoliko snimaka u svakoj situaciji. Pokušajte da snimate iz različitih uglova, različite situacije, čak i pod drugačijim svetlom. Ne zaboravite da profesionalci potroše i po nekoliko filmova pre nego što dobiju fotografiju kojom su zadovoljni.
Pripremite igračke. Varalice i igračke (gumena koska ili loptica, vuneno klupko) će privući pažnju Vašeg ljubimca. Kad započne sa igrom Vi se usredsredite na akciju.
Ne smetajte. Blic kamere će obično skrenuti pažnju na Vas. Da biste umanjili ometanje izađite napolje i koristite film odgovarajuće osetljivosti (100 ili 200ASA) da biste dobili najbolje rezultate.
Snimajte iz perspektive Vašeg ljubimca. Kleknite za bar nekoliko snimaka. To će Vam u potpunosti dočarati kako svet izgleda Vašem dlakavom prijatelju.
Kontrolišite umesto da komandujete. Postavite svog ljubimca u odgovarajuću okolini i čekajte da napravi svoj potez, budite spremni da iskoristite situaciju. Neprirodno poziranje retko kada daje rezultate.
Izaberite jednostavnu pozadinu. Pas koji nestaje? Vaš pas može dosta toga ali ne i da nestane kada ga slikate ispred jednostavne pozadine sigurno ne. Nasuprot tome fotografisanje ljubimca na šarenom kauču ili ispred šarenih tapeta može da omogući "nestajanje".
Približite se. Ne bojte se da zakoračite u prostor koji pripada Vašem ljubimcu. Kada su pas ili mačka maleni priđite na metar-dva da bi ste popunili svoj kadar. Upotreba zoom objektiva svakako će Vam pomoći u većini situacija.
Postanite deo akcije. Dodajte kameru nekom drugom i postanite deo fotografije zajedno sa Vašim ljubimcem. Podignite i držite manje pse ili mačke, kleknite i zagrlite one veće. Vaš prijateljski zagrljaj, pa čak i poljubac, doprineće kavlitetu fotografije.
Akcija. Ako Vaš pas zna da izvodi trikove pustite ga da ih pokaže. Trikovi koje životinje izvode garancija su dobre akcione fotografije. Mačka će gotovo uvek skakati za klupkom i tako Vam pružiti priliku za više snimaka nego što ste planirali.

Izvor: http://www.fujifoto.co.yu

Toplina boje

Jedna od podjela boja je na tople i hladne.

Toplinu ili temperaturu boje ne treba miješati s temperaturom svjetla. Svjetlo različitih temperatura izgleda nam bijelo, što nije slučaj kod boje koju dijelimo na dvije osnovne grupe: toplu i hladnu. Ta je podjela između ostalog uvjetovana asocijacijom na osjete topline i hladnoće našeg svakodnevnog iskustva. Hladne boje vezane su uz asocijaciju na vodu i zrak, to su plava, zelena i ljubičasta. Tople boje: žuta, narančasta, crvena i smeđa, asociraju na vatru i zemlju. Teorija o hladnim i toplim bojama kaže da tople boje izgledaju bliže promatraču, dok hladne boje izgledaju kao da su udaljenije. Boje na još jedan način dijelimo u dvije osnovne skupine. U prvoj se nalaze kromatske boje, prave boje, kao što su crvena, narančasta, žuta, zelena, plava i ljubičasta.

U drugu skupinu spadaju bijela, siva i crna. Njih nazivamo akromatskim bojama. Te boje mogu također biti tople ili hladne ako im dodamo jedva primjetnu nijansu kromatske boje. Tako topla crna ima jedva primjetnu crvenkastu nijansu, a hladna crna ima jedva primjetnu plavičastu nijansu. Te su nijanse jasno vidljive ako te dvije crne stavimo jednu pored druge, kao u našem primjeru.



Napomena: kvaliteta i podešenost monitora odredit će vidite li ove boje kao identične ili različite. Na monitoru je moguće podesiti tzv. "white point", temperaturu bijelog svjetla koje monitor emitira. Tako cijeli ekran može izgledati hladnije ili toplije. Kao i kod temperature svjetla manja vrijednost daje topliji ton, a veća hladniji.

Izvor: www.fot-o-grafiti.hr

Što je zum

Većina današnjih aparata dolazi sa zum objektivima, kakvi su to zapravo objektivi?
Svaka leća lomi svjetlost. Objektivi na foto aparatima sastavljeni su od leća pa i oni lome svjetlost, a to služi objektivu kako bi u aparat projicirao sliku koja je pred njim. Pravo objašnjenje može biti komplicirano zato se u početku njime i ne treba zamarati, dovoljno je znati da različiti objektivi rade projekciju na različit način. Sposobnost projekcije izražava se žarišnom duljinom koja je pak iskazana u milimetrima. Što je broj u milimetrima veći to je projekcija slike veća, kod jako velikih brojeva objektiv aparata djeluje poput dalekozora, on povećava, ili je možda bolje reći da izgleda kao da približava objekt na koji ga usmjerimo. Na taj način možemo fotografirati udaljene objekte, a da oni na fotografiji ne budu maleni. Nekada su objektivi imali samo jednu žarišnu duljinu i kad je fotograf trebao drugu, promijenio je objektiv ili čak cijeli aparat, jer su se samo kod nekih aparata objektivi mogli mijenjati. Napredak tehnologije doveo je do konstrukcije objektiva koji mogu mijenjati žarišnu duljinu. Oni su dobili naziv zum objektivi (zoom na Engleskom), zapravo je prvo ime bilo varifokalni objektivi, ali se zum bolje udomaćio. To znači da neki objektivi mogu mijenjati povećanje slike, a zum objektiv je onaj objektiv koji ima tu mogućnost.



Pogledajte priložene fotografije, jedna je snimljena sa žarišnom duljinom od 35 mm, a druga sa žarišnom duljinom 105 mm. Veća žarišna duljina daje veće povećanje. Obje su fotografije snimljene s istog mjesta, pogledajte kako na lijevoj stup i žuta strelica na tlu izgledaju udaljeno, a na desnoj blizu. To je efekt kojeg dobijemo upotrebom zuma.



Za ovaj zum objektiv kažemo da ima trostruki faktor optičkog povećanja ili da je trostruki zum. Trostruki je zum zato što omjer najkraće i najduže žarišne duljine iznosi ravno tri puta: 35 x 3 = 105, a faktor optičkog povećanja je trostruki zato što je slika nekog predmeta na 105 mm tri puta veća od slike istog predmeta fotografiranog s iste udaljenosti pri žarišnoj duljini od 35 mm.

Izvor: www.fot-o-grafiti.hr

Psihološki učinak boje

Iako pouzdano možemo identificirati i imenovati tek šest boja postoji snažan psihološki učinak pojedine boje koji omogućuje izravnu i direktnu komunikaciju.
Prema psihološkoj reakciji boje općenito dijelimo u tople i hladne. Tople boje su crvena, narančasta i žuta, a hladne su plava, zelena i ljubičasta. Ova podjela nije uvjetovana, kako se često misli, samo povezivanjem boje sa stvarnom temperaturom. Logika koja govori da nas plava boja podsjeća na osvježavajući efekt hladne vode, a da u vatri možemo vidjeti crvene, narančaste i žute plamenove pa su to tople boje uglavnom stoji, ali ne baš uvijek. Često zaboravljamo da postoji plamen plave boje i da on proizvodi višu temperaturu od crvenog. Toplo i hladno se odnose na našu reakciju prema bojama, a ta reakcija još uvijek nije do kraja objašnjena, no sasvim je pouzdano utvrđeno da je ona direktna, odnosno da nije ovisna o naučenoj ili kulturološki usvojenoj reakciji.

Svjetlost direktno utječe na naš nervni sustav, a različite valne duljine, odnosno različite boje izazivaju različite reakcije. Izmjereno je da se mišićna snaga i tjelesna cirkulacija pojačavaju pod utjecajem svjetla i da rastu u sekvenci: plavo, zeleno, žuto, narančasto i crveno; zato nas crvena boja pobuđuje. Također je poznato da duži period bez izlaganja svjetlu uzrokuje psihološke poremećaje, depresiju i sklonost samoubojstvima. Ta je pojava primijećena kod stanovnika polarnog kruga za vrijeme duge polarne noći, a korištena je od pamtivijeka za slamanje zatvorenika koje su smještali u duboke tamnice, daleko od svjetlosti dana. Svjetlost i boje direktno utječu na naš organizam, pa se to pokušava iskoristi i u kromaterapiji, liječenju bojama. Sve su ovo zanimljive informacije koje se na različite načine mogu primijeniti na fotografijama, pogotovo danas kad nam digitalna tehnologija omogućava jednostavnu manipulaciju bojama.

Zanimljivo je znati da gledano sa strane vizualne percepcije tople boje kao da su bliže promatraču od hladnih, one kao da pokušavaju izaći iz fotografije dok se hladne naizgled udaljavaju. Crvena, narančasta i žuta boje su prvog plana; zelena se lagano povlači u pozadinu pa je možemo nazvati i bojom srednjeg plana, a plava je boja daljine, boja neba, horizonta i atmosferske izmaglice.

Psihološki učinak po pojedinim bojama:

Crvena boja ostavlja dubok utisak na svakog čovjeka, ona razdražuje, pobuđuje i uzbuđuje, podsjeća nas na krv, vatru i revoluciju. To je ujedno i boja strasti i seksualnosti. Crvena boja signalizira opasnost pa je koristimo prilikom upozorenja. Potiče mišićnu snagu i stimulira tjelesnu cirkulaciju, instinktivno je povezujemo s primitivnim, osnovnim nagonima.

Narančasta boja nalazi se između žute i crvene, no po značenju je bliža crvenoj iako nije toliko nametljiva. Zrači snagom i toplinom. Ona je vesela i ponosna, a često označava blaženstvo. Budisti tako nose narančastu odjeću kako bi označili pozitivnost, strpljivost i posvećenost duhovnom razvoju.

Žuta je najsvjetlija boja, vesela i topla simbolom je sreće i uspjeha, a u čistom je tonu sjajnija i zamjetljivija čak i od bijele. Ona ima širok raspon značenja prije svega zato što je najosjetljivija. Najmanja primjesa druge boje može joj promijeniti značenje te od simbola raskoši, strasti pa čak i oholosti koje pripisujemo snažnoj i jasnoj žutoj lako može postati boja nečasnosti i sramote (u srednjem su vijeku prostitutke nosile marame prljavo žute boje). Živahna, energična, radosna i vesela ona na našu psihu djeluje poticajno. Kad se žuta približava bijeloj djeluje ljupko i sanjalačko, no kad je tamna i zasićena neće više biti ugodna oku. Tamno žuta i žuta s nijansom zelene smatra se simbolom zavisti (tako se udomaćio izraz: pozelenio je od zavisti), ljubomore, izdaje, nevjere i kukavičluka.

Zelena boja simbolizira zdravlje, plodnost, samopoštovanje. Uz malo plave nijanse ostavlja utisak svježine i mira dok uz primjese žute djeluje malo aktivnije i toplije. Smatra se simbolom skitnica i lutalica. Djeluje umirujuće, odmara fizički (naš je vidni sustav najosjetljiviji u ovom području pa se najmanje napreže) i psihički. Asocira na odmor, oporavak i novi početak, poput prirode koja nakon duge zime u proljeće zazeleni.

Plava boja simbolizira mudrost, vjernost, snagu, nepokolebljivost, nedostižnost i beskonačnost. Ona je boja visoke plemenitosti, pa se za aristokrate često kaže da imaju plavu krv. Pobuđuje na meditaciju, poniranje u unutrašnji mir i prošlost; često djeluje sanjivo i nostalgično, pa u engleskom jeziku riječ blue označava upravo takvo raspoloženje.

Iako se nalazi na suprotnom kraju spektra od crvene, na slikarskoj paleti ljubičasta nastaje kombiniranjem crvene i plave, pa može dobiti crvenu ili plavu nijansu. Kao takva ona se nalazi na prekretnici između toplih i hladnih boja, dviju suprotnosti s obzirom na psihološki učinak. Ljubičasta je boja mistike, magije, odricanja; simbolizira tajnovitost, strpljivost i unutrašnje bogatstvo. U tamnijim tonovima simbolizira žalost, tugu i patnju.

Bijela boja simbol je nevinosti, čistoće i poštenja. Sjajna, blještava crna predstavlja otmjenost i formalnost, a zagasita, mutna crna pokoru, žalovanje i smrt. No ove odrednice vrijede samo za zapadne civilizacije, u drugim su kulturama poveznice često drugačije, tako u mnogim azijskim zemljama bijela boja simbolizira tugu i žaljene.

Izvor: www.fot-o-grafiti.hr

Percepcija boje

Dobra fotografija nosi poruku, a jedan od načina izražavanja te poruke odnosi se i na boju koja je snažan psihološki alat.
Boja je za većinu ljudi nešto uobičajeno, osim malog postotka daltonista koji svijet vide u nijansama sivih tonova, svi mi doživljavamo boje kao nešto svakodnevno. Često uopće o tome niti ne razmišljamo, ali se vjerojatno tu i tamo s nekom drugom osobom upustimo u raspravu oko toga kakva je neka boja u stvarnosti, plava ili zelena, crveno-ljubičasta ili roza. Takve rasprave nisu neobične jer prema jednoj od definicija boja je u oku promatrača. Boja je psihofizički fenomen induciran svjetlom. Ako u doživljaju boje ulogu ima ne samo fizičko stanje našeg vidnog sustava, nego i psihička komponenta obrade živčanog impulsa koji od oka dolazi u mozak, onda je sasvim jasno da je taj doživljaj poprilično subjektivan.

Pretpostavlja se da je osjećaj za boje u čovjeka razvijen relativno kasno u razvoju vrste. U tekstovima iz stare Grčke postoje samo četiri boje: crna, bijela, žuto-zelena i grimizno-crvena. Još uvijek nije razjašnjeno da li je to tako uslijed lingvističkih nedostataka ili je osjet vida u to doba bio slabije razvijen. Postoji više teorija, a jedna od njih podržava ideju da nam kao vrsti boja nije bila bitna za opstanak pa nam se osjećaj za fino razlikovanje boja razvio tek kasnije. Kako god bilo percepcija boje uvjetovana je društvenim i kulturnim razvojem. Istraživanja koje su proveli antropolozi Brent Berlin i Paul Key pokazala su da su imena za osnovne boje prisutna u većini jezika, no da u nekim jezicima, odnosno kulturama ne postoje imena za neke od boja, dok u drugim kulturama ne postoje imena za neke druge nijanse i boje. Određene su kulture stvorile imena samo za nijanse koje su im potrebne. Tako na primjer Eskimi u svom jeziku imaju 40 različitih imena za 40 različitih vrsta snijega i gotovo isto toliko imena za različite nijanse i intenzitete bijele boje. Primitivne kulture razlikuju samo svjetlo i tamno, odnosno crno i bijelo. Kad se u primitivnim jezicima pojavi treće ime za neku od boja onda je to uvijek crvena, za njom dolaze žuta i zelena, a tek potom plava. Kako kompleksnost jezične strukture raste na red dolazi smeđa, purpurna (grimizna odnosno tamno-ljubičasta), ružičasta, narančasta i siva.

Osim kulturoloških uvjetovanosti kod percepcije boje nailazimo na niz drugih problema, jedan od njih je okruženje, boja je naime uvijek određena kontekstom u kojem se nalazi. Taj se efekt naziva Kromatska indukcija. Percepcija boje također ovisi o osvjetljenju. Taj se efekt naziva Metamerizam. Naš je vidni sustav u stanju razlikovati milijune oblika, ali u najboljem slučaju pouzdano možemo identificirati i imenovati tek šest boja iz tog razloga ne postoji kompleksni sustav komunikacije razvijen na bojama. Svi takvi sustavi, poput semafora ili prometnih znakova temelje se samo na nekoliko osnovnih boja, dok se pismo i kompleksni oblici komunikacije temelje na oblicima.

Izvor: www.fot-o-grafiti.hr

Kromatska indukcija

Važna stavka u našoj percepciji boje je pojava koja se naziva kromatska indukcija.
Nijansa boje koju vidimo može se naizgled promijeniti ako se promjeni podloga na kojoj se ona nalazi. Okolne boje utječu na način na koji vidimo neku boju. One joj mogu dati izgled kao da ima primjesu komplementarne nijanse područja koje je okružuje. Boje koje su iste mogu nam izgledati različite, a boje koje su različite, mogu nam izgledati iste. Taj se efekt naziva kromatska indukcija.

Efekt kromatske indukcije može unijeti dramatičnu promjenu u našu percepciju boje. Zeleni kvadrati u sredini iste su boje, no to se može uočiti tek kad pokrijemo boje koje ih okružuju ili ih spojimo novim pravokutnikom koji ima istu boju kao i kvadrati.



Dva kvadrata koji se nalaze unutar velikih kvadrata različitih su nijansi, pa ipak izgledaju nam identično. Tek kad pokrijemo boje velikih kvadrata možemo uočiti koliko su im nijanse različite.



Ovaj efekt obogaćuje mogućnosti dizajnera i fotografa, no isto tako može dovesti do toga da gledatelj vidi boje drugačije nego što ih je autor namjeravao prikazati. Iako ovo izgleda kao nebitan teorijski efekt jeste li se gledajući neku fotografiju ikad zapitali zašto je fotograf odabrao podlogu određene boje? Fotografiranje predmeta i osoba u studiju, gdje možemo utjecati na izbor podloge odjednom dobiva novu problematiku jer kod korištenja podloge u boji treba promisliti o utjecaju na tonalitet pojedinih elemenata i njihov odnos prema različitim bojama podloge. I kod fotografiranja u prirodi možemo utjecati na izbor pozadine. Neka modna kolekcija ostavit će drugačiji dojam ako model postavimo ispred zelenila livade, sivila pijeska ili modrine mora.

Izvor: www.fot-o-grafiti.hr

Metamerizam

Zašto boje odjevnih predmeta koje smo kupili u trgovini koja ima fluorescentnu rasvjetu izgledaju drugačije na dnevnom svjetlu?
Metamerizam je pojava koja se javlja kod trikromatske percepcije boje, kao što je osjet vida kod ljudi, a očituje se u tome da dva različito obojena uzorka uzrokuju istu percepciju boje. Ima još definicija metamerizma jedna od njih glasi: to je fenomen koji se očituje u tome da dvije boje koje u određenim uvjetima izgledaju identično u drugim uvjetima izgledaju različito. Sve te definicije opisuju istu pojavu na drugi način, a pojava se sastoji od toga da boja ovisi o uvjetima promatranja i o promatraču. Metamerizam se događa zato što naš vidni sustav ne percipira spektar kao cjelinu nego ga dijeli u tri područja. Može se dogoditi da neke od razlika, ako je svjetlost pod kojom gledamo predmet deficitarna u određenom djelu spektra, ne možemo uočiti jer su ključne razlike smještene između područja u kojem oko percipira boju. Klasičan primjer ove pojave koju je vjerojatno većina nas iskusila je da boje odjevnih predmeta koje smo kupili u trgovini koja ima fluorescentnu rasvjetu izgledaju drugačije na dnevnom svjetlu.

Metamerizam je poprilično komplicirana pojava jer ovisi o:
1. boji odnosno o spektru kojeg određena boja reflektira prema promatraču
2. spektralnoj karakteristici svjetla kojom je boja osvijetljena
3. stanju vida kod promatrača

Ova pojava izaziva mnoštvo problema. Ako su boje različite pod različitim osvjetljenjem, onda bi fotograf trebao to uzeti u obzir. Pripremate izložbu? Kakva je rasvjeta u galeriji? Radite fotografiju za katalog? Pod kakvim će svjetlom kupac promatrati taj katalog? Zato se prilikom uspoređivanja boja treba pridržavati određenih standarda (o kojim će još biti govora) o tome kakva rasvjeta treba biti i koliki joj mora biti intenzitet. Naravno da stvari ne mogu biti jednostavne, pa se tako intenzitet rasvjete znatno razlikuje za procjenu boje na monitoru i na fotografiji pa tu nastaju problemi kad želimo usporediti ispis s onim što se nalazi na ekranu. Isti se problem javlja kad na primjer na ovim stranica želimo pokazati razlike u ispisu između dva pisača. Stavimo te dvije fotografije u skener odskeniramo i odjednom na monitoru vidimo nešto potpuno drugačije nego što smo vidjeli na papiru. Spektar svjetla kojeg koristi skener u potpunosti se razlikuje od onog pod kojim smo mi fotografije promatrali. Slična se stvar događa i kod digitalnih foto aparata, ako su centralne valne dužini RGB filtra u Bayerovom mozaiku različite kod različitih aparata, onda će aparat sliku interpretirati drugačije nego što je mi vidimo, par boja koji nama izgleda identičan može izgledati potpuno drugačije nakon skeniranja ili fotografiranja.



I za kraj još jedan veliki problem za nas fotografe, to je metamerizam tinte za pisače koji je naročito izražen kod pigmentiranih tinti, ali se u određenim uvjetima zna pojaviti i kod tinte na bazi boje, naročito zna biti izražen kad uz pomoć CMY boja pokušamo dobiti kvalitetan crno bijeli ispis. No metamerizam je zaslužan i za jednu dobru stvar, a to je da skoro sve boje možemo simulirati uz pomoć tri osnovne boje RGB i CMY. Kad ne bi bilo tako našim bi pisačima trebale stotine boja za kvalitetan ispis.

Izvor: www.fot-o-grafiti.hr