Komponente fotografije

Svaka se fotografija sastoji od tri podjednako važne komponente, a fotograf bi trebao poznavati sve tri.
Te komponente su:

1. tehnička
2. estetska
3. psihološka

Početnici ih savladavaju upravo ovim redom kako smo ih naveli. Obično se započenje nekim tehničkim znanjem kako bi uopće imali mogućnost stvoriti fotografiju. Nakon prvih grešaka to se znanje polako produbljuje kako bi fotografije bile sve bolje u tehničkom smislu. Kad se dostigne određeni tehnički nivo započinje se uočavati potreba za estetskim dorađivanjem fotografije. Fotografije, više nisu mutne i neoštre, ali im još uvijek nedostaje nešto što je teško definirati. Tada se najčešće započinje s učenjem pravila kompozicije. Kad se i to znanje usvoji imamo tehnički i estetski dobro izvedenu fotografiju, ali opet joj u većini slučajeva nešto nedostaje, a to je pobuđivanje emocije u gledatelju. Vizualno ugodna i tehnički savršena fotografija i dalje treba neku dodatnu komponentu koja će emocionalno angažirati gledatelja.

Fotografija kao medij jednostavno iskazuje potrebu za komunikacijom, a ljudi zbog iste te potrebe vole gledati fotografije. Ovu kompleksnu interakciju između fotografije i gledatelja nazvali smo psihološkom komponentom. Ona je ujedno i najteža za savladati jer ju je gotovo nemoguće naučiti. Neki se manji djelovi mogu naučiti, no ono bitno može se usvojiti samo iskustvom i radom. Kad se taj dio konačno usvoji potreba za prve dvije komponente naizgled nestaje jer fotografija koja komunicira ne mora biti tehnički savršena niti mora biti posložena prema pravilima kompozicije. No nemojte se zanositi da možete preskočiti prve dvije komponente. U mnogim knjigama koje se bave kompozicijom stoji uputa da kompozicijom treba dobro ovladati, pa je nakon toga zaboraviti. Slična je stvar i sa tehničkim aspektima. Iskusan fotograf više ne razmišlja koju kombinacija parametara treba postaviti na aparatu, kao što iskusan vozač ne mora gledati u mjenjač da bi saznao u kojoj brzini vozi, sve mu naizgled dolazi samo, ali dolazi mu zato što je to napravio tisućama puta. Sve se svodi na trening zahvaljujući kome reakcija postaje spontana, svi teško naučeni tehnički i estetski aspekti smještaju se u podsvijest i egzistiraju na nivou instinkta. Sada je fotograf spreman usvajati psihološku komponentu.

Psihološka komponenta je najkompleksniji dio fotografije, no kao i sve u životu egzistira na nekoliko nivoa. Neki se vrlo brzo dosjete kako izazvati jak emocionalni odziv kod gledatelja pa krenu fotografirati uznemirujuće prizore stradalih osoba. Drugi se pak okrenu na drugu stranu pa fotografiraju prirodne ljepote koje oduzimaju dah. Tu su i prizori s djecom koji također spadaju u emocionalno jake fotografske teme. Ne možemo za sve fotografije tog tipa reći da su kič, no većina ih je idejni kič, jer je autor u samom startu često zacrtao upravo taj put znajući da će takva fotografija uz najmanji uložen trud izazvati najveću reakciju, samo mali postotak fotografa može iz praktično svake teme napraviti fotografiju koja će na njoj svojstven način komunicirati s gledateljem i izazvati potreban emocionalni odziv. Takvi su fotografi ne samo majstori svog zanata nego i istinski umjetnici.

Izvor: www.fot-o-grafiti.hr

Koliko digitalne obrade?

Koliko je digitalne ili neke druge obrade dozvoljeno primijeniti na fotografiji?

Moramo vam odmah priznati da je ovaj naslov bio mali trik kako bismo vas zainteresirali za tekst o psihologiji fotografa. Ako ga pročitate u potpunosti na kraju ćete dobiti odgovor na svoje pitanje. Pitanje zapravo nije vezano samo za digitalnu obradu, nego bilo koji oblik obrade, dorade ili intervencije na fotografiji, koliko je uopće na bilo koji način dozvoljeno zadirati u medij?

Kako bismo odgovorili na ovo pitanje trebamo problem sagledati s dvije strane, moramo odrediti ulogu fotografije i ulogu fotografa, odnosno njegov kreativni obrazac. Ako je fotografija dokumentarna, reporterska ili na bilo koji drugi način vezana za objektivno izvještavanje javnosti nije etično na bilo koji način mijenjati i dorađivati njezin sadržaj. Zaključak možete izvesti sami, dozvoljene su minimalne obrade koje djeluju samo na tehnički dio fotografije, nikako na promjenu sadržaja ili percepcije. Pogledajmo sad to od strane fotografa. Godine 1939. Victor Lowenfeld otkrio je da se neke osobe u svojoj komunikaciji sa svijetom primarno oslanjaju na vizualne podražaje, dok se druge više oslanjaju na taktilne (osjet dodira). Prve je nazvao vizualnim tipom, a druge haptičkim tipom (od grč. hapto – diram, hvatam). Pogledajmo koje karakteristike krase ova dva tipa.

Vizualni tip dobiva informacije o svijetu prvenstveno preko osjeta vida, svi ostali podražaji su zapostavljeni. Takve su osobe opsjednute ispravnim bojama, mjerama i proporcijama – možemo ih nazvati realistima. Kad se takva osoba bavi fotografijom ona ima kodeks koji ne dozvoljava mijenjati bilo što na fotografiji. Slika nastaje u trenutku pritiska na okidač i sve naknadne obrade svedene su na minimum. Ne radi se izrez, a ako je fotografija rađena na filmu često uključuje i rub negativa kako bi se pokazalo da je predstavljena cjelokupna površina filma. Takvi fotografi po svaku cijenu žele sačuvati ispravnu sliku svijeta, koriste normalne objektive, fotografiraju iz pozicije iz koje promatraju svijet oko sebe, gotovo nikad ne koriste širokokutne objektive niti slikaju iz ekstremnih kutova. Oni samo bilježe svijet
oko sebe i to na najbolji mogući način.

Haptički tip je više okrenut drugim osjetilima i subjektivnim doživljajima. On postaje dio fotografije, u nju ugrađuje svoje iskustvo i emocije. Takve su osobe ekspresionisti, fotografije su im često naglašenih boja i oblika, ponekad izobličene ili u potpunosti apstraktne. Oni istražuju svoju unutrašnju viziju, ne poštuju ograničenja medija i manipuliraju slikom na sve načine koje poznaju sve dok ne budu zadovoljni svojom vizijom realnosti. Često miješaju različite medije: računalnu grafiku, slikarske tehnike i fotografiju. Ništa im nije sveto, oni će paliti negative kako bi dobili neobične efekte, nanositi slojeve boje preko fotografije, ispisivati slike na izreze iz novina uglavnom primjenjivati sve postupke koji im padnu na pamet jer kod njih cilj opravdava sredstvo.

Postoji još jedna razlika između te dvije vrste fotografa. Dok vizualni tip usavršava previzualizaciju, haptički usavršava postvizualizaciju. On često radi kolekciju fotografija kao slikovnu bazu iz koje će prema potrebi izvlačiti potrebne dijelove pojedinih fotografija. Takve osobe pišu one upute po fotografskim magazinima o tome kako na krajolik "a" staviti nebo "b" i dodati još nešto iz fotografije "c" recimo Mjesec ili Sunce.

Ovo su dvije krajnosti, a između njih leži cijeli jedan svijet fotografa koji imaju manji ili veći postotak ova dva tipa. Zaključak je jednostavan, nekim fotografima realnost je svetinja, dok je drugima važan samo njihov osobni svijet. Jednima nikakva obrada nije prihvatljiva, drugima je svaki alat za obradu, pa tako i digitalne tehnike, više nego dobrodošao. Svatko se od nas mora naći negdje između te dvije krajnosti i ne postavljati drugima pitanja o dozvoljenoj količini intervencije u fotografiji, jer gotovo svatko od nas ima svoj jedinstven odgovor na ovo pitanje.

Izvor: www.fot-o-grafiti.hr

Asimetrija lica

U stvarnom životu lice gotovo nikad nije statično.



U stvarnom životu lice gotovo nikad nije statično. Glava je u stalnom pokretu, a izrazi lica konstanstno se mijenjaju, zato nam mane ljudskog lica nisu uočljive. Oko se na njih jednostavno ne može koncentrirati, no na statičnom mediju kao što je fotografija te se mane iskazuju nametljivom jasnoćom. Ne pristupimo li realizaciji portreta s potrebnom pažnjom svi nedostatci ostaju zabilježeni na fotografiji i čekaju da ih promatrači primjete. Iz istog razloga na fotografiji je puno teže zabilježiti šarm od klasične ljepote. Šarm se najčešće sastoji od brzih promjena izraza koje nas iznenađuju i oduševljavaju te od životne energije koja ima izraženu dinamiku. Uhvatiti pravi moment koji će sve te kvalitete odražavati na jednoj jedinoj slici vrlo je teško.

Zadaća je portretnog fotografa da pokuša sakriti nedostatke kako bi lice odavalo isti dojam kao da ga vidimo u živo. Ljudsko je lice asimetrično, na primjer gotovo sve osobe imaju jedno oko veće od drugog. Kod jednih je to manje, a kod drugih više izraženo. Jedan od prvih zadataka portretnog fotografa je da dobro pogleda model i uoči takve nedostatke. Ako je dakle jedno oko veće od drugog glavu modela treba okrenuti tako da perspektiva sakrije taj nedostatak, a ne da ga naglasi. Udaljeniji predmeti uvijek izgledaju manji, ako glavu okrenemo tako da je manje oko udaljenije od aparata razlika će biti još veća, ako glavu postavimo tako da manje oko bude bliže aparatu razlika će se u većini slučajeva poništiti.

Ovo je inače još jedan razlog zašto treba koristiti objektive veće žarišne duljine, oni zbog manjeg vidnog kuta manje naglašavaju perspektivu. Što smo bliži objektu snimanja veća su izobličenja nastala uslijed efekta perspektive, sve što je blizu naglašeno je, sve što je daleko umanjeno je. Ruka koja je bliže objektivu odjednom izgleda prevelika, proporcije lica su izmjenjene, nos i usta povećani su u odnosu na tjeme.

Izvor: www.fot-o-grafiti.hr

Savjeti za početnike

Sve slike nose u sebi simboliku, pa tako i portret. Naš um asocijacijama povezuje pohranjene simboličke ikone i trenutno viđenje.
No nije svaka simbolika svima ista. Žena koja pruža jabuku nama može biti asocijacija na prvi grijeh, Adama i Evu, dok ta ista slika nekome u Japanu ili Indiji može asocirati nešto u potpunosti drugačije. Asocijacije dolaze i iz ostalih dijelova slike, kao što su na primjer boja pozadine ili rasvjeta. Zelena je boja relaksirajuća, odmara oči, crvena pobuđuje na agresiju. Simbolika portreta može biti i vrlo direktna, postoji li pri dnu slike broj, on simbolizira policijski dosje, a kapljice znoja na licu sportaša nadljudske napore.

Kako unutar tolikih parametara postići ono optimalno osnovna je problematika svakog fotografa koji se odlučio na snimanje portreta. Neki fotografi imaju sposobnost brzog hvatanja suštine, nekima je potreban studiozan pristup. Nakon svega još se treba pobrinuti za rasvjetu i ostale tehničke detalje, a osobe koje snimamo često treba i voditi kroz snimanje, evo stoga nekoliko savjeta kako pojednostaviti proces snimanja.

Neki foto priručnici preporučaju da se napravi serija snimaka na prazno, bez filma u aparatu, kako bi se portretirana osoba opustila pred fotoaparatom, no ponekad je bolja potpuno suprotna taktika. Osobi koju snimate kažite da u aparatu nema filma i da samo škljocate na prazno kako bi se ona navikla na fotoaparat i rasvjetu, a u aparatu neka ipak bude film. Kad je osoba koju snimate uvjerena da je u pitanju samo zagrijavanje obično je opuštenija nego kad je svjesna da će nakon pritiska okidača ostati zabilježena na filmu. Ponekad upravo taj prvi film daje najbolje fotografije jer je model u potpunosti prirodan i opušten.

Osoba koju snimate bit će opuštenija ako ima povjerenje u fotografa i u njegovu viziju onoga što radi. Pokaže li fotograf nervozu ili nespretno rukuje fotoaparatom, petlja po kontrolama, stalno se predomišlja oko postave rasvjete i općenito djeluje nesigurno portretirana će osoba to osjetiti, izgubiti smirenost i povjerenje, postati nervozna i ukočena. Zato je od primarne važnosti da fotograf samouvjereno i sigurno rukuje opremom koju koristi. Nikad se nemojte upuštati u snimanje portreta sa posuđenim ili novo kupljenim fotoaparatom te studijskom opremom koju ne znate podesiti. Sve što koristite mora vam biti blisko i poznato. Za portret ne trebaju skupi fotoaparati sa stotinjak programskih funkcija, važnije je samopuzdanje koje iskazujete.

Prilikom snimanja ne gledajte konstantno u tražilo, zahvatite malo širi kadar i koristite daljinsko okidanje, žičani okidač ili neki njegov ekvivalent. Na taj način možete ostvariti dobru komunikaciju s modelom, kontakt je neposredniji a sitne promjene izraza lica uočljivije nego prilikom gledanja kroz tražilo kada gledate umanjenu sliku. Kod ovakvog načina snimanja dolaze do izražaja prednosti srednjeg i velikog formata jer će zbog šireg zahvata scene portret biti manji te će zahtijevati dodatno povećanje prilikom izrade fotografija.

Za snimanje portreta često se koriste različiti filtri koji omekšavaju sliku i daju specijalne efekte ili se koriste objektivi koji daju mekaniju sliku. Dobro je koristiti dugožarišne objektive koji lagano komprimiraju udaljenosti. Najčešće se portretnim objektivima smatraju objektivi žarišne duljine dvostruko duže od dijagonale negativa i velikog otvora zaslona. Osim što komprimiraju sliku oni omogućuju optimalnu udaljenost snimanja pri kojoj fotograf neće ugroziti privatnost modela svojom blizinom, a neće biti ni toliko udaljen da ne može komunicirati. Svakako izbjegavajte snimanje portreta kratkožarišnim objektivima jer će izobličiti lice, pogotovo nos koji će izgledati veći i duži. Taj se efekt može izbjeći ako se udaljite od modela no onda će slika osobe biti toliko sitna da će snimanje portreta izgubiti smisao.

Oči su ogledalo duše, sve na portretu smije biti izvan zone oštrine osim očiju jer oči su ono što će svatko tko gleda fotografiju prvo pogledati. U očima se također reflektira rasvjeta koju koristimo. Ako snimamo s jednoličnom difuznom rasvjetom dobro je imati malo spot svjetlo koje ćemo usmjeriti prema očima kako bi se u njima pojavio karakteristični sjaj. Taj sjaj daje životnost osobi koju snimamo.

Izvor: www.fot-o-grafiti.hr

Orijentacija fotografije





U fotografskoj kompoziciji postoje određene zakonitosti koje slijedimo prilikom gledanja i koje djeluju na način na koji doživljavamo fotografiju.
Zanimljiv primjer možemo naći u priči vezanoj uz snimanje filma Machbet. Redatelj Roman Polanski koji je radio na ekranizaciji izuzetno nasilne verzije ovog Shakespeareovog djela trebao je snimiti scenu u kojoj skupina vojnika ulazi u kadar marširajući. Unatoč mnogobrojnim ponavljanjima nikako nije uspio postići da ta scena izgleda dovoljno zastrašujuće. Iznenada je shvatio da konstantno snima tako da vojnici u kadar ulaze
s lijeva na desno, što se poklapa s načinom
kako smo naučili gledati sliku; s lijeva na desno,
kao što i pišemo. Prilikom sljedećeg snimanja iste scene vojnici su u kadar ušli s desna na lijevo, to je poremetilo uobičajenu ravnotežu i stvorilo u gledateljima osjećaj napetosti.

Neke fotografije, uglavnom one koje prikazuju horizont jednostavno moramo prezentirati na ispravno orijentiran način, no neke nam daju slobodu da sami odredimo orijentaciju i tako utječemo na dojam koji fotografija
ostavlja. Uzmimo za primjer fotografiju odbačene boce.
Fotografija u kojoj je boca smještena u donjem lijevom
dijelu ostavlja dojam mirne boce na pločniku.

Fotografija u kojoj je boca smještena u gorenjem desnom kvadrantu unosi neki nemir u gledatelja, boca ostavlja dojam kao da nije stabilna, kao da će pasti, otkotrljati se u donji dio slike. Ovakav dojam dobivamo ne samo zbog toga što je boca na višoj poziciji, nego i zato što je boca oblikovana tako da djeluje kao strelica kojoj vrh pokazuje smjer. Na prvoj fotografiji taj je smjer za nas logičan, s lijeva na desno, na drugoj pak fotografiji
on je suprotan usvojenim konvencijama.

Treći dio fotografije je dio pločnika na kojem se boca nalazi. Na prvoj fotografiji on je širi u donjem dijelu, što ostavlja dojam stabilnosti, no na drugoj i on izgleda kao da će pasti, jer ga poimamo kao nagnutog i samim tim nestabilnog. I tako ista fotografija ostavlja dva potpuno različita dojma, prva djeluje mirno, nepokretno i stabilno, a druga nemirno i nestabilno, kao da će se sve na njoj pokrenuti. Takva fotografija unosi nemir u gledatelja,
a fotograf će odlučiti kakav efekt želi postići
prezentirajući fotografiju na jedan ili drugi način.

Izvor: www.fot-o-grafiti.hr

Fotografska teorija

Uloga fotoaparata u fotografiji je da u najmanjoj mogućoj mjeri smeta fotografu dok slika. Početnici obično smatraju da je za kreativnost u fotografiji potrebno imati fotoaparat koji ima "manualne funkcije" i da kreativnost nastaje kao posljedica eksperimentiranja s različitim postavkama aparata. To je razlog zašto takvi praktički nikad ne snime fotografiju koja ima sadržaj i dubinu. Naime, poanta fotografije je u interakciji fotografa s onim što želi snimiti. Fotoaparat je tu sredstvo koje bilježi fotografovo viđenje, njegovo duhovno stanje, njegova promišljanja. Zbog toga će fotografija biti promašena ako su svi tehnički elementi na njoj savršeno posloženi, ali nema poruke, nema pozadine i nema autora. Fotografija treba pokazivati ono što je iza kamere, a ne ispred nje. Ona treba biti prozor u glavu fotografa. Tamo bi se trebala nalaziti kreativnost, ideja, emocije, duh, vizija. Bez toga, najbolje što se možete nadati da ćete snimiti bit će dobro realizirani primjerak kiča, estetski dopadljiv ali bez dubljeg smisla.
Bez obzira na tu temeljnu činjenicu o sporednoj ulozi fotoaparata u fotografiji, ostaje činjenica da, ako nešto želite raditi, radite to kako spada, ili nemojte uopće. Ako imalo cijenite ono što slikate, nemojte štedjeti na opremi i to snimati aparatom koji neće biti u stanju kvalitetno odraditi posao. Ne treba vam fotoaparat koji će vas razočarati kad napravite slike, i uvijek vas frustrirati u pokušaju da nešto postignete. Treba vam aparat koji će biti produžetak vaše volje i namjere, koji će vas oduševiti kvalitetom izlaznog rezultata, kad vidite da ste postigli točno ono što ste htjeli, a koji puta i nadišli. U svim uputama podrazumijevat ću da ste nabavili fotoaparat minimalno prosumer klase, ili SLR - filmski ili digitalni, svejedno je. Ali, sa slabijim aparatom nećete biti u stanju ostvariti gomilu stvari o kojima ću pričati, i takav alat naprosto nije prikladan za čovjeka koji osjeća poštovanje prema onome što snima. Čovjek može slušati klasičnu glazbu na audio sustavu od plastike, ali to nije to. Ako osjeća poštovanje prema glazbi, uložit će novac u kvalitetan audio sustav, i slušati tu glazbu na način koji ona zaslužuje. Nemojte mi sad pričati o tome da je to skupo. Ako vam je bitno, potrudit ćete se i zaradit ćete novac. Novac je samo drugo ime za trud i poštovanje. Ako u svoju foto opremu uložite trud i poštovanje, ne samo u vidu novca, nego i u vidu pažnje uložene u detalje, u sistematičan i precizan pristup onome što radite, ukoliko perfekcionistički pokušate dobiti najviše što se može, to će se odraziti na vašim fotografijama. Nemojte, dakle, ni fotografiji ni bilo čemu drugom pristupati traljavo, površno i preko volje - na svijetu takvih stvari ima previše, a nedostaje ljudi koji rade marljivo, pažljivo i s poštovanjem.

Upute koje ću ovdje dati ne odnose se na ljude kojima fotoaparat služi jedino dokumentiranju. Njihovi zahtjevi bit će daleko manji, od fotografija će očekivati manje, i bit će zadovoljni ako fotografija razgovjetno prikazuje ono što su željeli dokumentirati. Ako, dakle, snimate obiteljske događaje, recimo svoje dijete ili kućnog ljubimca, zašto biste se zadovoljili pukom dokumentacijom, standardnim snapshotima s frontalnim flashom, s dosadnom, statičnom kompozicijom, lošim svjetlom i bijednim bojama. Ako vam ono što slikate puno znači, zašto se ne biste potrudili to snimiti na najbolji mogući način, tehnički kvalitetno, hvatajući upravo pravi, čarobni trenutak koji za vječnost smrzava pokret, emociju, pogled, koji će uvući gledatelja u taj trenutak i prenijeti njemu, a ne samo vama, sjećanje i doživljaj tog trenutka? Čak i prosječan snapshot može imati emotivnu vrijednost, može vas podsjećati na neki trenutak koji vam puno znači. Na žalost, rijetko će takva fotografija, ako nije kvalitetno tehnički odrađena, takav utjecaj imati i na druge. Dakako da ni najbolja neće na sve - većina ljudi nije u stanju percipirati ništa iznad puke estetike i kompozicije, troše kič svih vrsta, i sve dok je slika šarena i dinamična, privlačit će njihovu pažnju i interes, ali ono što zahtijeva bilo kakvo promišljanje i empatiju, to će opažati rijetki. Ovo je trenutak u kojem morate odlučiti kakvu vrstu fotografije želite snimati - kič koji će se zaustaviti na pukoj dopadljivosti, dokumentaciju bez estetike, ili nešto više.

Fotografija kao medij
 
Fotografija je pokušaj predstavljanja dinamičnog trodimenzionalnog prostora, viđenog kroz objektiv, statičnom ortogonalnom projekcijom na fotografski medij - film ili digitalni senzor. Zbog ograničenja tog postupka, dakle gubitka treće dimenzije i pokreta, postoji mnoštvo stvari koje trebate imati na umu. Kao prvo, vaš um trodimenzionalni prostor u pokretu doživljava drugačije nego statičnu sliku. Tamo gdje će vaš um uživo naprosto apstrahirati neke elemente scene, fotografski medij će ih nemilosrdno zabilježiti. Ono što vi uživo nećete primjećivati, npr. kaotičnu pozadinu, predmete koji smetaju, loše svjetlo, oštre sjene, sve to će fotografski medij zabilježiti, i ukoliko o takvim stvarima ne vodite računa, rezultirajuća fotografija će biti neuredna, kaotična, sadržavat će suvišne elemente, i neće prenositi ono što ste vi vidjeli i poželjeli zabilježiti.

Kad gledate scenu, dakle, morate razmišljati o tome kako će ona izgledati na papiru, a ne o tome kako ona izgleda vama, u tom trenutku. Vi gledate svog klinca kako se igra, ali fotoaparat vidi i radijator u pozadini, krpe na stolu, blještavo svjetlo koje dolazi kroz prozor, i slične stvari. Da biste stavili naglasak na ono što vi vidite, morate izučiti fotografski zanat, naučiti kako film vidi scenu, i prevesti svoje viđenje u njegovo viđenje, na takav način da i medij na koji bilježite provede proces apstrakcije suvišnog kakav prirodno provodi vaš um promatrajući scenu. Ako želite pažnju skrenuti na ono što ste promatrali u prirodi, morate naučiti jako puno stvari o tome kako vi zapravo gledate, i o tome kako se na statičnom dvodimenzionalnom mediju može upravljati pažnjom gledatelja na način da on reproducira iste mentalne radnje kakve obavlja um promatrača same scene. Dakako, moguće je i varati, i "slikati" kompozicijskim sredstvima stvari koje promatrač stvarne scene neće primjetiti na takav način, ali ponekad morate "varati" na takav način, budući da je fotografija iznimno ograničen medij, koji ne može bilježiti pokret, toplinu/hladnoću, mirise, te mnoštvo suptilnih stvari koje promatrač sinestetski integrira u svoj cjeloviti doživljaj scene. Kad ste tako oštro omeđeni karakteristikom medija, morate malo varati, i slikati scenu na drugačiji način, vizualno drugačiji, ali takav da prenese onaj isti cjeloviti dojam koji je scena ostavila na vas. To je teško i prava je umjetnost, ali za tu umjetnost nužan je preduvjet vladanje fotografskom tehnikom, kompozicijom i svjetlom.

Izolacija
 
Jedan od najbitnijih aspekata upravljanja pažnjom pomoću kompozicijskih sredstava jest izolacija objekta. Pod tim se misli vizualno razdvajanje bitnog od nebitnog, te primarnog od sekundarnog. Jedan od najefektnijih načina izoliranja objekta je plitka dubinska oštrina. Tom tehnikom, sužavate područje oštrine na takav način da ono obuhvati samo ono bitno, dok sve nebitno apstrahira.


Izolacija plitkom dubinskom oštrinom

Drugi način izolacije je pojednostavljenje scene. To se postiže tako što ćete objekt fotografirati pred jednoličnom pozadinom, koja na sebe ne privlači pažnju čak i ako je oštra. Vještim upravljanjem kompozicijom moguće je posložiti scenu na takav način, da ništa suvišno ne odvraća pažnju, sve igra svoju ulogu u kompoziciji, i estetski je dopadljivo.


Primjer kompozicije u kojoj linije vodilje usmjeravaju pažnju i označavaju smjer kretanja, a izolacija je ostvarena kontrastom i bojom. Čak je i kaotičnu scenu poput šume moguće uspješno posložiti.

Dakako, to je rijetko kad moguće savršeno izvesti, tako da je izolacija dubinskom oštrinom u većini slučajeva pravo rješenje. Ako u gomili ljudi želite izolirati jednu osobu, idealan način je dubinska oštrina. Drugi takav način je boja. Ukoliko u kasnijoj obradi uklonite boju sa svega, osim s objekta interesa, čak i u uvjetima kaotične kompozicije dobit ćete savršenu izolaciju.

Također, izolaciju je moguće postići svjetlom, koje selektivno obasjava ono što želite. To je oblik fotografije koji najviše ovisi o svjetlu i trenutku, i rezultati su često jedinstveni i neponovljivi.


Izolacija svjetlom

Dinamika

Budući da je fotografija statičan medij, koji nije u stanju bilježiti pokret, morate se koristiti optičkim i psihološkim trikovima. Ukoliko želite dočarati kretanje, morate objektu ostaviti "zraka", prostora u smjeru u kojem se kreće, ili iz kojeg dolazi.


Dolazak na cilj

Ako se osoba koju snimate kreće s lijeva nadesno, komponirajte sliku tako da se osoba nađe na lijevoj strani kadra, i da kadar dočarava kretanje, recimo laganim zamućenjem udova u pokretu (to ćete postići malo duljom ekspozicijom), ili praćenjem pogleda te osobe koji je usmjeren na desnu stranu. Kompozicijski, subjekt radnje mora biti izdvojen na jednu stranu, a objekt, prisutan ili zamišljen, mora imati svoj prostor na drugoj strani. Ukoliko slikate pticu u letu, efektnije je ukoliko joj ostavite mjesta na fotografiji, kako bi um promatrača mogao dočarati kretanje. Ukoliko snimate čovjeka koji trči s jedne strane na drugu, centralna kompozicija, koja tog čovjeka prikazuje na sredini fotografije, bit će često neuravnotežena.


Trećinska kompozicija; sav naglasak i radnja se odvijaju na lijevoj strani fotografije, kojoj je radi ravnoteže nužan "zrak" s desne strane.

Ukoliko, pak, želite dočarati mir i sklad, centralna kompozicija može biti savršeno sredstvo. Fotografi početnici često pročitaju kako je centralna kompozicija dosadna i statična, a trećinska kompozicija zlatnog reza dinamična i živa. Zbog toga većinu stvari slikaju trećinski, čak i kad je to samoj sceni i kadru primjereno kao žabi sedlo. Centralna kompozicija jedna je od najefektnijih fotografskih tehnika. Na žalost, toliko je često koriste neznalice i početnici za snimanje loših fotografija, da je zbog toga došla na neopravdano loš glas. U kombinaciji sa selektivnom dubinskom oštrinom, centralna kompozicija je u stanju proizvesti jedinstveni dojam dinamike po z-osi, dajući objektu prividnu treću dimenziju kretanja, prema fotografu.


Dinamika z-osi; fokusom na sam rub latica, centralnom kompozicijom i gubitkom oštrine po z-osi, stvara se dojam kretanja, gdje cvjetovi jaglaca "iskaču" prema promatraču.

Zbog svega toga, trebate naučiti komponirati scenu kao takvu, gledati što je za nju primjereno, a ne samo reproducirati stvari koje ste pročitali u nekakvom udžbeniku fotografije. Reproduciranjem takvih stvari svest ćete se na razinu bezumne papige koja komponira slike bez razumijevanja smisla koji leži iza određene kompozicijske tehnike. Ako razumijete te principe, neke ćete fotografije komponirati ovako, neke onako, a sve će izgledati dobro na svoj način. Neki oblici kompozicije toliko su složeni, da na jednoj fotografiji možete primjetiti kretanje po sve tri osi, i to ne-linearno, nego ono koje prati krivulju.


Primjer kompleksne kompozicije; narcise su fotografski posložene tako da stvaraju dojam znatiželjne gomile koja se nadnosi nad neki prizor. Treća dimenzija je ostvarena plitkom dubinskom oštrinom, težište je u donjem lijevom kutu, a oko se kreće po krivulji koju istodobno po tri koordinatne osi crtaju narcise. Također, ostavljeno je dovoljno "zraka" svuda, osim s donje strane, gdje je kadar namjerno odrezan radi stvaranja dojma ograde nad koju se nadnosi mala narcisa, kao dijete koje se uspravi na prste ne bi li vidjelo preko nečeg visokog.

Nije realno očekivati da će takva kompozicijska sredstva početnik koristiti, ili čak prepoznati, ali iskusan fotograf, koji je naučio dovoljno o pravilima da ih može modificirati i kršiti kako poželi, može tim sredstvima ostvariti iznimne rezultate.

Prostor
 
Početnici u pravilu smatraju da je fotografija dobra ako se s nje odreže sav "suvišan" prazan prostor oko objekta. To je zapravo najbolji način da od finog motiva napravite konfekcijski drek od fotografije. Da, ponekad je korisno na ekstremni način odrezati sve osim samog fokusa pažnje, ali često je potrebno ostaviti "zraka" oko onoga što slikate. Približiti se, da, ali ne toliko da od drveća ne vidite šumu. Ponekad se fantastičan portret neke osobe može ostvariti tako što ćete je snimiti iz daljine, kako sama sjedi na klupi, ili stoji i promatra. Praznina je moćno kompozicijsko sredstvo.


Ostavite slici zraka

Ako snimate cvijeće, prije ili kasnije ćete doći na groznu zamisao da nabavite jedan od onih snažnih makro objektiva, koji su u stanju izvući svaku dlačicu na nekom kukcu, i svaki prašnik na cvijetu. Uglavnom ćete tako napraviti bezveznu fotografiju, dok biste s druge strane s bitno manjim povećanjem snimili cjelinu objekta, a ne tek mali detalj posve izvađen iz konteksta. Dođite blizu, ali ostavite zraka.

Svjetlo

U fotografiji, svjetlo je većina svega. Igre svjetla, njegov kut, spektar, ponašanje, sve to može fotografiju oživjeti ili ubiti. Pod lošim svjetlom je užasno teško dobiti lijepu fotografiju, ali iskusan fotograf će znati čak i loše, kontrastno svjetlo iskoristiti na efektan način i njime ocrtati poantu.


Čak je i ekstremno loše svjetlosne uvjete moguće iskoristiti za stvaranje dojmljive fotografije.

Ono što je za jednu vrstu fotografije savršeno svjetlo, za drugu vrstu je katastrofalno. Sve ovisi o onome što pokušavate dobiti. Ključ uspjeha je u razumijevanju principa. Po oblačnom, sivom vremenu teško ćete dobiti živopisne boje pejsaža. Ali, oblačno vrijeme znači difuzno svjetlo bez oštrih sjena. Takve je svjetlosne uvjete moguće iskoristiti jednako kao i najbolju studijsku rasvjetu, ako želite izvući tonalitet i detalje iz nečega što bi jarko, kontrastno svjetlo zatuklo u crnu majku zemlju. Isto tako, mrak i jednolično svjetlo mogu biti idealno mjesto za isticanje jednog malenog svijetlog i šarenog detalja.


Malo svjetla u mraku može biti sasvim dovoljno

Ono što je loše za pejsaže, može biti odlično za makro fotografiju. Ono što je odlično za isticanje mikro kontrasta i tonaliteta u jednim uvjetima, ubit će sliku druge vrste. Jednu sliku će oštre sjene uništiti, a na drugoj su oštre sjene temelj kompozicije. Kad snimate, morate procijeniti svjetlo s kojim raspolažete u tom trenutku, i prilagoditi stil snimanja.


Ciklame uhvaćene u malo neravnomjernog svjetla koje se probija kroz krošnje; primjer istodobne izolacije dubinskom oštrinom i svjetlom.

Kad je dan takav da pejsaž izgleda sivo i jednolično, snimajte nešto drugo, ili iskoristite priliku i snimite upravo sliku koja se koristi sivilom i jednoličnošću kao izražajnim sredstvom. Ponekad se dešava da svjetlo nije dobro baš ni za što, ali takve su situacije rijetke. To vam je kao s gljivama - ako poznajete samo jednu vrstu gljiva, onu koju svi beru, najčešće će vam se desiti da prođete čitavu šumu i ne vidite niti jednu gljivu. Ako pak poznajete pedeset vrsta, ponekad će se desiti da ne nađete ništa, jer stvarno u šumi nema gljiva, ali u većini slučajeva ćete naći barem nešto upotrebljivo.
Za fotografije prirode, svjetlo zore i sumraka iznimno je efektno.


Zalaz sunca

Toliko je efektno, da većina fotografa prirode lovi zoru i sumrak, onih nekoliko trenutaka zlatnog i ljubičastog svjetla, nekoliko eteričnih trenutaka kad se čini da je i sam zrak zlatne boje. S druge strane, većina takvih fotografija bit će običan kič i konfekcija. Snimiti zalaz sunca je lako, ali snimiti efektan, zapanjujuć zalaz sunca zna biti iznimno teško.


Postoji više načina za snimanje zalaska sunca, od kojih nisu svi očigledni.

Kad ih snimite nekoliko tisuća, po svoj prilici ćete biti u stanju pokazati jedan ili dva stvarno dobra. Isto tako, najbolje slike zalaza sunca znaju biti one na kojima se ne vidi sunce.

Trenutak

Neke stvari možete snimiti samo jednom. Trenutak je jedinstven, neponovljiv. Ako ga propustite, nećete moći doći na isto mjesto za godinu dana sa boljom opremom i snimiti istu stvar. Zbog toga svaki trenutak tretirajte kao da je jedini, sve fotografije snimajte najboljom opremom koju imate, i najbolje što znate.


"Tamo!"

Nikad ne znate koja od fotografija koje ste snimili će imati u sebi one neponovljive elemente savršenstva, koji će vam isplatiti sav trud. Jedno jedino popodne može se tako pogoditi, da ćete u njemu snimiti najbolje fotografije u životu, i nikad to više nećete moći ponoviti.


Neponoviljivi trenutak

Kad se taj ključni trenutak desi, želite imati dovoljno znanja, opreme i razumijevanja da ga iskoristite, da vam ne promakne. Nikad u aparat ne stavljajte loš film "radi probe", niti digitalac koristite u suboptimalnim postavkama. Sljedeća fotografija može biti jedinstvena, neponovljiva, trenutak koji određuje čitav vaš život i bilježi ga za vječnost. Nikad si nećete oprostiti ako takvu fotografiju zabilježite, ali tehnički manjkavo. To je razlog zašto govorim da fotografiji trebate pristupiti s poštovanjem, i raditi stvari kako spada, a ne površno i traljavo. Život je predragocjen da biste stvari radili traljavo. Osoba koju danas snimate sutra može biti mrtva. Predmet koji danas snimate sutra može biti uništen. Scena koja vas je ispunila divljenjem može nestati za nekoliko sekundi. Pristupite tim stvarima s poštovanjem. Poštujte ono što slikate, pristupajte tome kao da je to najbitnija stvar. Ovaj svijet je mjesto prolaznosti. Pristupite stoga s poštovanjem onome, što vam je vrijedno. Uostalom, u životu ionako nema nikakvog višeg smisla od prepoznavanja i štovanja onog vrijednog.

Motiv

Snimajte ono što je vama bitno. Posve zanemarite standardne, tipične fotografske kadrove. Posve zanemarite slikanje onoga što bi dobro izgledalo, samo zato što to možete snimiti. Takve stvari nemaju veze s vama, to snimaju samo ljudi koji slikaju da bi se dopali drugima, radi publike. Najbolji kadar, najbolje realiziran, ali koji fotografu nije bitan i koji ne sadrži njega, ne vrijedi ništa, osim eventualno kao razglednica ili tapeta, ukrasni predmet bez dublje vrijednosti. Takve stvari nemojte snimati ni radi vježbe - ono što vježbate, prijeći će vam u naviku, promijenit će vam se stil i način gledanja i razmišljanja, i počet ćete štancati konfekciju. Tako ćete samo izgubiti osjećaj za ono, što vas je izvorno potaklo da se bavite fotografijom, a to je najgore što si možete napraviti. Snimajte ono što vam je zanimljivo i bitno, i naučite to snimati tehnički savršeno. To je poanta čitave stvari. Neka vaša fotografija ostane vaša, nemojte imitirati druge, slijediti konvencije i trenutnu modu. U krajnjoj liniji, vi ste amateri, a ne profesionalci koji snimaju po zadatku. Oni moraju snimati ono što se prodaje, vi ne morate. Vi si možete dopustiti kreativnost, inovaciju, kršenje popularnih normi. Oni ne mogu, jer će dobiti otkaz. Profesionalac mora slušati ukus tržišta i tome se prilagoditi, ali vama ukus drugih ne znači ništa; vi trebate postaviti osobne ciljeve savršenstva, svojeg vlastitog, i to svoje savršenstvo ostvarivati u onome što je vama bitno. Pustite profesionalce neka profesionalno snimaju reklame za sokove i aute, a vi jednakom ili većom pedantnošću i brigom za detalje snimajte ono što bilježi vas, vašu svijest. Proučite tehniku, naučite pravila, naučite zakonitosti, vježbajte i naučite dobivati ono što želite. Naučite zanat, ali nemojte biti zanatlije, budite amateri. Korjen riječi amater dolazi od lat. amo, amare- "ljubiti", dakle amater je onaj tko nešto radi iz ljubavi. Amater ne znači neznalica, diletant ili površni nesposobnjaković.
Kad snimate portrete, dođite blizu, uspostavite direktni kontakt, gledajte u oči. Bliskost i intimnost razlika su između portreta i fotografije proizvoda. Nije toliko bitno snimate li portret ciklame ili svojeg djeteta, ali morate osjetiti, uspostaviti empatski odnos, i taj odnos, trenutak i svjetlo uhvatiti u pravu kompoziciju. To je tajna, to je čarolija fotografije.

Autor: Danijel Turina
Izvor: www.danijel.org

FOTOGRAFIJE NA PUTOVANJIMA

Na počecima fotografije putnici su donosili slike egzotičnih pejzaža. Danas se do takvih odredišta lako stiže. Ali sama udaljenost ne čini fantastičnu fotografiju već dodir sa netaknutom prirodom. Ovaj žanr fotografije često se zamišlja kao komplikovan i težak. Nije toliko bitno kako zabelžite pejzaž na filmu nego je bitno povećanje kvaliteta fotografije. Kako bi ste kući mogli poneti najbolje fotose, pokušajte izbeći pokrete kamere i ako je moguće pokušajte definisati dubinu slike. Mali jednostavni stativi čine čuda. Prednosti: imate vremena i mir kako biste postigli najbolji način slikanja pejzaža preko vašeg fotoaparata.
Kompozicija fotografije
Za razliku od aktivnih medija (npr. video tehnologija), fotografisanje pejzaža zahteva više tačnosti. Vi stavljate naglasak na važnost pozicije individualnih elemenata slike koje ređate i stvarate celinu. I samo sa menjanjem pogleda možete pronaći pravi okvir slike. Jednostavno pronađite smer svetla i probajte različite mogućnosti postavljanjem fotoaparata gore visoko ili dole nisko. Udaljenost i žaripnu daljinu podesite prema željenoj perspektivi.
Dubina i perspektiva
Možete i namerno stvoriti neuravnoteženost fotografije, stavljajući naglasak na pojedine elemente fotografije. Crno-bela fotografija je idealna za stvaranje tenzije u području fotografije svodeći sve na kontrast svetla i senke. Mada jedna pokušava sačuvati što više sivih tonova u konačnom zapisu slike, dubina fotografije se postiže tamnim. Nisu nevažne ni delovi koje pokriva i senka ali svetli motivi animiraju oko. Ako se svetlosivi tonovi susreću sa vrlo tamnim delovima, doči će do isticanja kontrasta između svetla i senke.
Koristite doba dana kao alat
Duži period vremena za traženje motiva vas može dovesti do zadivljujućih rezultata kao što se to redovito događa kod dugoročnih projekata. Kao što u takvim slučajevima najčešće biva morate provesti veći deo vremena napolju u prirodi.Snimanje pejzaža ne zahteva automatsku ekspoziciju, čak se i autofokus se ne koristi slikajući ove motive. Dakle na automatiku ovde potpuno zaboravite i oslonite se na mehanička - ručna podešavanja. Očigledno je puno korisnije slikanje pomoću serijskih ekspozicija sa malim promenama dijafragme f-stopice preko i ispod vrednosti koju pokazuje svetlometar. Ova metoda daje optimalne rezultate za slajdove i duge ekspozicije posebno u sumrak.

Izvor: http://fotografije.mojblog.co.yu/

PORTRETNA FOTOGRAFIJA

Za snimanje portreta digitalnim fotoaparatima koji koriste čip umesto filma postoji nekoliko posebnih saveta. One se naročito odnose na nerefleksne fotoaparate (kod kojih ne gledamo kroz objektiv nego kroz optičko tražilo) Izbegavajte motive jakog kontrasta!

Ne snimajte direktno prema izvoru svjetla!
Izbegavajte veliku udaljenost od modela!
Ne fotografišite bez blica kod slabog svetla! (ne snimajte portrete u makro-položaju!)
Zapamtite da se zatvarač aktivira s vremenskom zadrškom!
Brze serije snimaka nisu moguće jer je fotoaparatu potrebno određeno vreme da fotografiju prebaci u memoriju!
U sumrak koristite stativ, jer će u suprotnom snimci biti neoštri.

Izvor: http://fotografije.mojblog.co.yu/

Makro fotografija - saveti i trikovi

Veliki broj korisnika interesuje makro fotografija, pa smo zbog toga odlučili da ovaj članak posvetimo osnovnim principima makro fotografije i savetima koji će vam pomoći da sami snimate odlične makro fotografije.

Sledi članak koji će vam korak po korak objasniti kako se snimaju kvalitetne makro fotografije.

Sigurno ste već videli predivne fotografije koje iz velike blizine i u celosti hvataju lepotu cveta ili insekta. Umetnost fotografisanja iz ekstremno velike blizine se zove makro fotografija. Profesionalni fotografi koriste veoma skupe fotoaparate i opremu kako bi snimili makro fotgorafije sa ogromnim brojem detalja.

Ali da li ste znali da vaš kompaktni digitalni fotoaparat može da snima izuzetno dobre makro fotografije? Možda ste već primetili ikonu cveta na zadnjem delu vašeg fotoaparata. Ako pritisnete dugme sa ikonom cveta vi ćete aktivirati makro režim rada koji će vam omogućiti da se iz velike blizine fokusirate na vaš subjekat, koji je pre toga bio suviše mali ili izvan fokusa. Vi ćete u makro režimu fotografisanja moći da snimate oštre fotografije sa duplo manje udaljenosti nego u normalnom režimu rada.

To što je makro režim snimanja predstavljen cvetom, to ne znači da je cveće jedino što možete da fotografišete u ovom režimu. Budite kreativni i uzmite za temu vaših makro fotografija neke od sledećih objekata:
Cveće i insekti
Ljudsko oko
Prsti i noge bebe
Detalji teksture tkanina, drveta ili kamena
Novčića i markica
Dokumentovanje serijskih brojeva elektronskih aparata
Snimanje detalja artikala koje prodajete na aukcijama

Ovo je samo početak. Lista je beskonačna!

Hajde da počnemo. Evo nekoliko saveta za snimanje boljih makro fotografija pomoću vašeg digitalnog fotoaparata:
uključite makro režim fotografisanja tako što ćete pritisnuti dugme sa ikonom cveta (ako se ikona cveta pojavi na LCD ekranu fotoaparata onda se nalazite u makro režimu snimanja)
Kadrirajte vašu sliku i pritisnite okidač do pola kako biste zaključali ekspoziciju i fokus
Ekperimentišite sa uglovima i udaljenošću od subjekta sve dok fokus ne bude oštar na vašem LCD ekranu (ili tražilu)
Ekperimentišite sa zumiranjem sve dok ne budete zadovoljni sa perspektivom
Pritisnite okidač do kraja kako biste snimili makro fotografiju

Potencijalni problemi i rešenja

Problem: Preeksponirane fotografije

Rešenje: Isključite blic tako što ćete kružiti kroz opcije za blic i izabrati “flash off” - ikona ove opcije izgleda kao precrtana munja

Problem: Podeksponirane fotografije

Rešenje: Pređite na drugu lokaciju ili pojačajte intenzitet svetla u sceni.

Problem: Mutne fotografije - Kada se jako približite subjektu ne samo da će objekat snimanja biti jako uvećan, već će i rizik od pojave mutne slike biti veći, pošto i najmanje pomeranje fotoaparata može da utiče na oštrinu fotografije.

Rešenje: Da biste eliminisali mutnoću u fotografijama, stabilizuje fotoaparat pomoću malog stativa. Takođe možete da upotrebite opciju za odloženo snimanje podešenu na nekoliko sekundi.

Saveti i trikovi
Postavite lupu ispred objektiva fotoaparat da biste još više približili subjekat. Rezultati mogu da budu stvarno neobični.
Snimite kapljice vode na cvetu tako što ćete poprskati biljku vodom pre nego što je fotografišete.
Raspršite jako i direktno svetlo tako što ćete staviti providnu belu plastiku između svetlosnog izvora i subjekta koji fotografišete.
Reflektujte svetlo u vašu scenu pomoću tanke metalne folije.

Za Novinar.de:Tamara Đurđević

Zimski snimci
 
Zimski period pruža potpuno novu galeriju objekata za snimanje. Kada se naviknete na snimanje po hladnom vremenu lako ćete pronaći temu za svoje fotografije gde god da pogledate. Obucite se toplo, ponesite svoju opremu i uživajte.
Zaštite i sebe i kameru. Utoplite se, kameru držite u torbi ili ispod jakne kako Vam ne bi otkazala elektronika i obavezno je zaštitie od snega i vode.
Kondenzacija nastaje pri naglim promenama temperature. Da bi ste je umanjili koliko je to moguće kad spolja ulazite u toplu prostoriju ne dozvolite da se kamera naglo zagreje. Ne premotavajte film odmah, sačekajte da se kamera privikne na sobnu tempraturu i tada izvadite film.
Sivo nebo. Nemojte da Vas obeshrabri sivo i bezizražajno zimsko nebo pre ili posle oluje. Zaboravite na oblacno vrem, dodjate malo raspoloženja sceni i iskoristite oblake kao jednostavnu i poželjnu pozadinu. U ovakvim uslovim na Vašem filmu biće prepoznatljiv svaki detalj i zabeležen pun tonalitet boja, od najsvetlijih do najtamnijih prelaza.
Filteri. Čak i potpuno sivo nebo može se izmeniti upotrebom pravih filtera. Ako ste u mogućnosti pokušajte da ih nabavite, posebno ako koristite crno-bele filmove. Neke od novijih digitalnih kamera imaju ove filtere programski ugrađene - pročitajte uputstvo jer ste možda vlasnik takve jedne kamere.
Boja. Ako snimate objekat jarkih boja on će delovati dramatično u odnosu na jednobojnu zimsku pozadinu.
Ugao snimanja. Snimajte sa visine, tako ćete ako je potrebno izbeći sivo zimsko nebo ili pokušajte da kameru usmerite na dole ka objektu koji snimate.
Pozadina. Snežna pozadina može biti savršena scena pomoću koje ćete dobiti dramatične rezultate. Možete snimati izdužene senke koje se pružaju po znegu dok će u prvom planu biti objekat koji snimate, uostalom snimite samo neobične senke. Posmatrajte led i uhvatite prelamanje sunčevog svetla, ili iz što je moguće veće blizine snimajte sneg koji se topi pod sunčevim zracima. Probajte, iznenadićete se rezultatima.

Izvor: http://www.fujifoto.co.yu