Sinestezija

Sinestezija: starogrčki, (syn) ujedinjene + (aesthesis) osjeti, "Ujedinjenje osjeta"

Neuropsihološki fenomen

'Sinestezija' ili 'ujedinjenje osjetila' se odnosi na fenomen kojega doživljavaju određene osobe, sinestete, kod kojih dolazi do nečega sličnom povezivanju osjetila različitih modaliteta. Tako npr. uz zvukove, sinestete mogu percipirati vizualne podražaje poput boja ili oblika. Moguće je i obrnuto, vizualni podražaji izazivaju zvučne ili mirisne podražaje. Druge kombinacije su isto izražene. Na primjer, postoje osobe kod kojih svaka riječ ima određeni okus. Jedan od najčešćih oblika sinestezije je tzv. grafem-boja sinestezija kod koje svako slovo ili znamenka ima određenu boju. Npr. "A" kod takvih sinesteta vrlo često izaziva percepciju crvene boje. Slijedeća slika pokazuje jedan stvarni primjer sinestetskih asocijacija:
 
Primjer sinestezije



Sinestezija nije jednostavna asocijacija pojmova kao npr. crvena boja povezana sa pojmom srca ili žuta sa limunom. Sinesteti izjavljuju da vide sinestetke boje jednako realistično kao i prave boje, i slični visoki nivo realiteta važi za sve druge sinestetske modalitete. Pri tome sinesteti potpuno dobro razlikuju podražaje koji dolaze iz okoline i onih koji dolaze iz "njihove glave". Dakle, sinesteti nisu psihotični, t.j., mentalno su potpuno zdravi.

Zadnjih godina je došlo do procvata istraživanja sinestezije koja su, između ostalog, uspješno pokazala da sinestetska iskustva stvarno postoje. Tako npr. grafem-boja sinestezija izaziva aktivaciju mozga u upravo onim područjima za koja se zna da su odgovorna za percepciju stvarnih boja (npr. vizuelno područje V4/V8). Isto tako, sinestezijom izazvane boje imaju karakteristike oponentnih boja: crvena se takmiči sa zelenom a plava sa žutom, što nije služaj za obične asocijacije oblika i boje (npr. žuti limun). Obzirom da se procesiranje oponentnih boja odvija u vizualnim područjima, ti rezultati nude znanstvene dokaze da sinesteti doživljavaju stvarna perceptivna iskustva--točno onako kako to i sami tvrde.

Procjene kažu da na svakih 200 do 500 osoba dolazi jedan sinesteta. Sinestezija je djelomično uvjetovana i genetski jer često takva iskustva ima više članova jedne obitelji. Sinesteta koji otvoreno priča o svojim iskustvima će često naći rođaka koji je isto sinesteta. U toku su istraživanja koja pokušavaju identificirati odgovorne gene.

Mnoge kreativne i poznate osobe su bile sinestete. Nikola Tesla je bio jedan od njih.

Većina sinesteta nisu u potpunosti informirani o svojem statusu. Mnogi uopće nisu svjesni da su posebni jer sa drugima ne dijele svoja iskustva vjerujući da svaka druga osoba ima identična ili slična iskustva. Često su vrlo iznenađeni kada saznaju da to nije slučaj. Drugi pak nalete na nerazumjevanje okoline kada pokušaju objasniti što im se dešava. Neinformirana okolina ih često smatra čudnima i ne prihvaća olako njihov status zbog čega se dotični ustručavaju od daljnjeg komuniciranja, čuvajući svoja iskustva samo za sebe. Većini, termin "sinestezija" vjerojatno uopće nije poznat.

Sinestezija je donekle povezana sa autizmom. Vjerojatnije je da će autistična osoba imati sinestetska iskustva nego što je to slušaj za neautistične osobe.

Jedan interesantan oblik sinestezije je ordinalna personifikacija pri čemu, najčešće, brojevi imaju karakteristike osoba. Tako npr. broj jedan može biti veseo a broj dva tužan. Broj tri pokušava oraspoložiti dvojku dok je četvorka sebična i misli samo na sebe. Petica može biti vođa, i tako dalje.

Dani u tjednu i mjeseci u godini su isto tako često povezani sa sinestetskim iskustvima. Dani i mjeseci su obično organizirani u fiksne prostorne odnose koji pomažu sinestetima pri pamćenju npr. datuma jer služe kao efikasna mnemotehnika.

Druga značenja riječi "sinestezija"

Glasovna simbolika i muzikalnost stiha ostvaruje se pomoću sinestezije. To je jezička slika u kojoj se miješaju opažanja raznih čula, a koja izražava spoj zvuka, boje, mirisa...

Njome se postižu neobične sintagme, slike i zvučnosti

Primjer:
slušam u mirnoj ljubičastoj noći
gdje suste zvezde.I ja razumem te glase što huje
taj jezik Bića i taj šapat stvari

Izvor: Wikipedia

Мене речи асоцирају на нешто јестиво, то је врло напорно, јер уместо да хватам суштину реченог или прочитаног, ја видим нешто друго.

Кад кажем страх - видим млевене орахе
панталоне, телефон - пудинг, ролат са кремом
трамвај - парадајз сок
школа - чоколадне наполитанке
свеска - погачице од лиснатог теста
...

da li se nekom desilo da vidi oblik, boju i materijal nekog zvuka, npr, da zvuk gitare grebe, da zvuk klavira golica i ima oblik stepenica, cvrcak kada peva to izgleda kao nanizane sitne svetlece perlice, disanje je kao zavesa koja se pomera... truba ima zagasitu braon,  i lici na veliku tepsiju, zveket stakla izgleda kao tvrdi pravouganici koji se sudaraju, a zvuci elektricne gitare su kao cesljevi koji se vuku po staklu, saksofon ima zvuk koji izgleda kao mleko koje se kotrlja po najlonu... nesto slicno je kod mene i sa glasovima, ljudima, sumovima...

Мени су неке речи посебно проблематичне, јер имам осећај као да ми је тај материјал у устима кад их чујем или прочитам - гипс, пластелин, малтер, гума.

Ali (sad ja kao dežurni partibrejker) kažem - to može biti i znak poremećaja. 

Sinestezija je ili stilska figura, ili prosto čulni poremećaj; retko kad je ovo egzotično napisano gore. 

hteo biti sineztezija najjače jezički otpor, otpor svaćeno kao psihoanalitički...al to je glupost. Bambina sigurno zna i objasniti zašto je to glupost

Uh, mogla bih sad da elaborat napišem o otporu u psihoanalizi (taman to učim za ispit 9-og januara), i da negde tu uklopim i sinesteziju, ali slabo stojim sa vremenom. 

Spontano subjektivno udruživanje različitih osjeta izazvano izravnim doživljavanjem samo jednog od njih. Nastaje kada stimulacija jednog osjeta kod čovjeka izazove neki drugi osjet ( npr. mirisi imaju boje, oblik, zvukove.. ). Najčešći oblik sinestezije je takozvano “obojeno slušanje”, kada osoba doživljava vizualni osjet pri slušanju zvukova ( npr. pri slušanju odredene glazbe vidi, recimo, crvenu boju ). Iako odnos izmedu tona i boje nije isti za sve sinestete ( osobe koje doživljavaju sinesteziju ), postoje neke opće dosljednosti: što je ton dublji, to je boja tamnija. Slične percepcije boje ( tzv. fotizmi ) mogu biti izazvani osjetom okusa, dodira, boli, mirisa ili temperature. Stanje kada neka riječ izazove percepciju boje naziva se “verbokromija”. Ruski apstraktni umjetnik Wassily Kandinski (1866-1944 ) medu prvima je eksperimentirao sa sinestezijom tako da je u svojim dijelima koristio žive bljeskove boja u pokušaju da izazove ne-vizualnu reakciju gledatelja. Pravi se sinesteti radaju sa takvim sposobnostima, ali sinestezija je i jedan od učinaka halucinogenih droga ( najčešće LSD-a).