U 28 zemalja u svijetu roditelji podvrgavaju svoje djevojčice odstranjivanju klitorisa ili djelomičnom šivanju stidnih usana. Taj krvavi obred provodi se najčešće u ranoj dobi, u nehigijenskim uvjetima i bez narkoze. Kao kirurški instrumenti koriste se škare, britvica, pa i komad oštrog stakla, a budući da su najčešće nesterilizirani, mnoge djevojčice umiru od infekcija. One koje i prežive ovu torturu najčešće cijeli život imaju zdravstvenih problema.

Iako se ovaj obred tumači kao tradicija, ne postoji nikakva vjerska niti zdravstvena osnova za takvo što, već se čini da je osmišljen kao pandan obrezivanju prepucija islamskih dečkića. Obrezivanje djevojčica u tim se zemljama smatra jamstvom ženine nevinosti (?) i jednim od uvjeta za sklapanje braka.Neobrezana je žena, naime, otpadnica koja sramoti svoju obitelj. No stvarne motive tog brutalnog čina ipak treba potražiti u patrijarhalnim društvenim strukturama, jer tako nešto služi samo kao sredstvo kontrole ženske seksualnosti i zaštita od gubitka nevinosti, a završava dugotrajnim i teškim psihofizičkim posljedicama.

Poznata svjetska manekenka Waris Dirie, koja je rođena u Somaliji, opisala je vlastito iskustvo i traumu obrezivanja u petoj godini u knjizi »Pustinjski cvijet«, kojom je željela upozoriti svjetsku javnost na tragedije milijuna žena zbog jedne okrutne tradicije. Knjiga je ubrzo postala bestseler, a Waris je 1997. izabrana za UN-ovu ambasadoricu na području ukidanja sakaćenja ženskih organa. I danas se bori za prava žena u Africi, gdje često održava edukativne seminare kako bi osvijestila svoje sunarodnjakinje.
To sam i gledao na diskaveriju... uf gadno...

Iz knjige Waris Dirie »Pustinjski cvijet«

Mama me polegla na jednu stijenu. Sjela je iza mene i povukla moju glavu na svoja prsa, držeći mi nogama tijelo. Rukama sam joj obuhvatila noge. U usta mi je stavila komadić jednog starog stabla da zagrizem. Mama se nagnula naprijed i šapnula mi: »Pokušaj biti dobra djevojčica, dušo. Budi hrabra za mamu i sve će biti brzo gotovo.« Pogledala sam prema mojim nogama i ugledala Ciganku. Starica me pogledala mrko, mrtvim pogledom, pa otvorila jednu staru putnu torbu. Posegnula je unutra svojim dugim prstima i izvukla slomljenu britvu. Ugledala sam osušenu krv na njezinoj nazubljenoj oštrici. Starica je pljunula na britvu i obrisala je o suknju. Dok ju je čistila, moj se svijet zamračio jer mi je mama stavila povez preko očiju. Sljedeća stvar koju sam osjetila bila je odsijecanje moga mesa. Čula sam britvu kako struže naprijed i nazad kroz moju kožu. Osjećaj je bio neopisiv. Nisam se micala, govoreći sebi da će tortura duže trajati ako se budem micala. Nažalost, moje su se noge počele grčiti i tresti nekontrolirano, same od sebe, a ja sam molila. »Molim te, Bože, neka bude brzo gotovo.« I bilo je uskoro, jer sam se onesvijestila. Kad sam se probudila, povez mi je bio skinut s očiju i ugledala sam Ciganku koja je otkinula nešto trnja s drveta akacije kraj kojeg je stajala. Iskoristila ih je da probode rupe u mojoj koži, a zatim je kroz te rupe provukla čvrst bijeli konac da me sašije. Noge su mi potpuno otupjele, ali sam još uvijek osjećala bol među njima koja je bila toliko intenzivna da sam poželjela umrijeti. Zatim sam se opet onesvijestila, a kada sam došla sebi, žene više nije bilo. Noge su mi bile vezane zajedno trakama odjeće od gležnjeva do bokova tako da se nisam mogla micati. Okrenula sam glavu prema onoj stijeni; bila je natopljena krvlju kao da je neka životinja zaklana na njoj. Na vrhu su ležali komadi moga mesa, sušeći se na suncu. Valovi topline udarali su mi u lice, dok me mama i starija sestra Aman nisu odvukle u hladovinu završavajući zaklon za mene.

Ovo je bila tradicija; ispod drveta se pripremala malena nastamba u kojoj sam trebala odmarati i oporavljati se sama sljedećih nekoliko tjedana. Nakon sati čekanja, umirala sam od želje da se olakšam. Pozvala sam sestru koja me prevrnula na stranu i iskopala malu rupu u pijesku. »Hajde«, rekla je. Prva kap pekla je kao da mi kožu jede neka kiselina. Nakon što me Ciganka zašila, jedini otvor koji je ostao za mokraću, i kasnije za menstruaciju, bila je minijaturna rupa veličine šibice u dijametru. Kako su dani prolazili, a ja ležala u svom skrovištu, rane su se inficirale i dobila sam visoku temperaturu. Neprestano sam gubila svijest i dolazila sebi. Mama mi je donijela hrane i vode za sljedeća dva tjedna

sva sam se najezila!Nemilosrdno, okrutno,divlje ponasanje.Stvarno poludim kad god cijem takve stvari.

Evo mi se digla sva kosa na glavi

Ima svega na ovome svetu,samo pameti nema

Ne zelim da komentarisem ovo....

ni ja !!!!!!!!!!!!!!!      

Ovo je i tuzno i strasno i odvratno nemogu da verujem da  se ovakve stvari desavaju  :x

Cudim se da vi za to prvi put sada cujete, dragi moji. Ta zlocinacka praksa postoji u Africi otkada ja znam za svoje zrelo seksualno doba.

Nismo bili dovoljno informisani  

Dobro ovo je stvarno bolesno