Saslušanje svedoka u postupku protiv Glavaša :: Srpski Nacionalisticki forum

'Ne možete biti sigurni da ne glume'

Razgovor s psihijatricom Verom Folnegović-Šmalc, članicom liječničkog konzilija koji je Branimira Glavaša procijenio procesno nesposobnim

Prof. dr. Vera Folnegović-Šmalc sudjelovala je u radu konzilija Medicinskog fakuletat koji je vještačio Branimira Glavaša za potrebe suda do trenutka kada je ukinut pritvor a Glavaš prebačen u Osijek. Njihova je uloga bila da odrede je li Branimir Glavaš procesno sposoban.

- Procesna sposobnost utvrđivala se svaki dan. Naša uloga je bila da odredimo je li osoba procesno sposobna, odnosno može li shvatiti zašto se proces vodi, može li shvatiti koje su uloge sudionika na sudu, može li surađivati sa svojim braniteljem i može li razlikovati branitelja od ostalih članova koji sudjeluju u raspravi. Drugim riječima, treba se utvrditi da onaj koji se vještači ima urednu kvalitetu i kvantitetu svijesti, što mu dopušta da uredno prati raspravu.

• Kako se to utvrđuje, s obzirom na činjenicu da ispitanik može odbiti pregled kao što je to učinio B. Glavaš?

- Psihijatar za utvrđivanje procesne sposobnosti ne treba pregledati motrenika tjelesno, već je uglavnom dovoljno da s njim obavi razgovor, odnosno psihijatrijski intervju. No vrlo je teško vještačiti ako osoba odbije prvi pregled i prvi razgovor. Pravo je umijeće iz 10 ili 15 rečenica koje ste izgovorili zaključiti tko je ispred vas, odnosno kakva je njegova procesna sposobnost. Zato je najvažniji prvi susret sa ispitanikom koji nam daje smjernice, odnosno mogućnost da isključimo ili potvrdimo neke pouzdane, ‘prave’ psihičke bolesti.

• Što pod tim mislite?

- Pravim psihičkim bolestima smatraju se mentalna retardacija, demenacija (privremena dementna stanja ili trajna tipa Alzheimera) i psihoze tipa shizofrenije, shizoafektivne psihoze i manije. Da biste utvrdili procesnu nesposobnost, bitno je da s osobom razgovarate u vrijeme za kada se procesna sposobnost utvrđuje. To, naime, znači da je razlika od dijagnoze do dijagnoze. Ako se radi o mentalnoj retardaciji, procjena sposobnosti se određuje kao trajno stanje jer se danas zna da ni suvremena medicina ne može izliječiti mentalnu retardaciju. Ista je situacija i s demencijama trajnog tipa jer se, primjerice, Alzheimerova demencija također ne može izliječiti. Promjenjiva je situacija kod shizofrenije iako je ona prava psihička bolest jer se dostupnim sredstvima stanje osobe može popraviti do stanja procesne sposobnosti.

• Znamo da je vaš prvi razgovor s Glavašem trajao dva sata i da su isključene psihičke bolesti. Dakle, on ne spada u skupinu o kojoj smo upravo govorili. Što je s ostalim ispitanicima, što se kod njih promatra?

- Problem je kod ispitanika koji nisu pravi duševni bolesnici, a kod kojih iz različitih razloga može doći do promjene psihičkog stanja i do procesne nesposobnosti. Kod takvih je osoba potrebno utvrđivanje procesne sposobnosti svaki dan, a ponekad i nekoliko puta na dan jer se mogu očekivati promjene psihičkog stanja koje su relevantne za procesnu sposobnost.

Pritom je važan razgovor. Ako je stanje takvo da je osoba procesno sposobna, to je polazišna točka za svaki daljnji razgovor pri kojem se određuju promjene psihičkog stanja u odnosu na njegovo tzv. normalno stanje. Daljnje procjene temeljimo na promjenama psihičkog stanja, odnosno na promjeni svijesti, shvaćanja i razumijevanja. Najčešće se takve situacije događaju kod osoba koje imaju somatske poremećaje ili bolesti poput dijabetesa, neke infektivne bolesti ili gladuju. U takvim se slučajevima može očekivati poremećaj svijesti koji je relevantan za utvrđivanje procesne sposobnosti.

• Što odlučuje o tome da se nekoga proglasi procesno nesposobnim?

- Ponekad je dovoljan samo jedan simptom da ga se proglasi nesposobnim. To može biti poremećaj svijesti, halucinacije, sumanute ideje. Stoga je uloga vještaka, za razliku od psihoterapeuta, ili terapeuta općenito puno jednostavnija. Primjerice, možete vrlo lako vidjeti je li osoba komatozna ili soporozna. Primjerice, ako se sjećate, prije 20 godina je Artuković zaspao tijekom rasprave o njegovoj krivnji i kazni.

• Javlja se mnogo nedoumica o tome kako ste Glavaša proglasili procesno nesposobnim a da ga niste pregledali?

- O Glavašu ne smijem direktno govoriti, ali se to sve može provjeriti. Ono što se od mene očekuje jest da utvrdim procesnu sposobnost. Od mene se ne očekuje da utvrdim u kakvom je zdravstvenom stanju motrenik niti što je dovelo do sposobnosti ili nesposobnosti, ili eventualne motive gladovanja i slično. Na temelju razgovora odnosno promatranja ispitanika mogu utvrditi je li osoba aktivna, somnolentna, kako regira i koji joj je stupanj svijesti, ima li halucinacije i slično. Za mene kao psihijatrijskog vještaka to je dovoljno da utvrdim je li osoba procesno sposobna. Medicinski fakultet je ustanova odgovorna za vještačenje i ona iz krugova svojih djelatnika imenuje odgovarajuće vještake za svaki pojedini slučaj. Predsjednik povjerenstva je osoba koja šalje izvješće sucu nadležnom da to vještačenje prihvati ili odbije, odnosno da od nas traži dodatne informacije. Nemamo nikakvu ulogu u odlučivanju koje su posljedice našeg vještačenja, to je isključivo u domeni suda.

• Može li se poremećaj svijesti predvidjeti?

- U pravilu ne. Proces poremećaja svijesti obično počinje odjednom, neočekivano, naglo i uglavnom sa somatskim simptomima, ali to nije i opće pravilo. Ako osoba uz to ima još neki metabolički poremećaj poput, primjerice, dijabetesa ili bolesti bubrega, početak je još nepredvidljiviji.

• Može li vještak pogriješiti pri donošenju zaključka?

- U pravilu može, nema nepogrešivih. Ali zato se biraju najiskusniji kliničari koji su u stanju prepoznati i vrlo suptilne simptome i znakove, a što je za ovakvo vještačenje posebno važno.

• Za Glavaša se zna da je odbio preglede pa je bilo nemoguće utvrditi njegovo zdravstveno stanje. No je li vama posao bio olakšan s obzirom na to da je s vama komunicirao? Kako možete biti sigurni da osoba ispred vas ne glumi?

- Iz etičkih razloga na to ne mogu odgovoriti. Međutim, ističem da za psihijatrijsko vještačenje pregled nije potreban. Ne možete biti sigurni da ne glume, u pravilu uvijek sumnjate. Ali postoje načini da to otkrijete osim ako osoba nije godine potrošila na to da se uvježba. No i mi godinama radimo taj posao i teško nas se može prevariti. Postoje načini: primjerice, postavljate isto pitanje na dva različita način, osjetite atmosferu u sobi, primijetite da li mu srce ubrzano tuče i slično.

• Jesu li vas kada prevarili?

- U principu ne vještačim tako često, uglavnom radim procesne sposobnosti za Haaški sud. No za sada me nitko nije nadvještačio, odnosno nije vještačio drukčije od mene u istom slučaju.

• Možemo li govoriti i o psihijatrijskim aspektima gladovanja, odnosno štrajka glađu?

- Bolesni uzrok jedino je prisutan kod poremećaja hranjenja, odnosno kod anoreksije i bulimije, a može biti prisutan i kod psihotičnog bolesnika. Svi ostali oblici neuzimanja hrane nisu u domeni psihijatrije. Štrajk glađu razlikuje se prema motivima koji su do njega doveli. Altruistički štrajk glađu obično provodi osoba koja se bori za opće ciljeve, primjerice da se prestane napadati Vukovar.

Uglavnom to rade poznate osobe koje na taj način javnosti daju informaciju o nekoj nepravdi ili problemu želeći u ljudima probuditi moral ili savjest da počnu djelovati. Kod takvih je osoba uvijek upitno jesu li doista u štrajku, odnosno ne uzimaju li ipak neke preparate. Budući da imaju razuma, takve su osobe svjesne da njihov protest mora trajati određeno vrijeme da bi postigle cilj. Nakon “uspjelog” štrajka glađu, te osobe obično postaju heroji. Drugi motiv koji nekoga može odvesti u štrajk glađu nije za opće dobro, nego za ostvarenje vlastitih želja za koje možda i ne postoji realno opravdanje. U tom slučaju zapravo govorimo o vapaju povrijeđenog koji želi da mu se udovolji. No to također ne spada u psihijatrijski aspekt.

• Glavaš spada u tu drugu skupinu?

- Na to ne smijem odgovoriti.

• Neki sumnjaju da ste uopće posjećivali Glavaša u zatvorskoj bolnici?

- To se vrlo lako može provjeriti.

‘Ne smijemo ih nagovarati da počnu jesti’

• Kako izgleda vještačenje?

- U vještačenju je uloga liječnika bitno drukčija nego kada je u ulozi terapueta. Ono što nikako ne smijemo je nagovarati pacijenta na bilo što, pa ni da počne jesti. Naša je uloga da razgovaramo i opserviramo i na temelju toga donesemo zaključak. Ima vrlo zanimljivih slučajeva kada su ljudi željeli razgovarati zbog čega su počeli npr. štrajkati glađu ili izbjegavati neke druge radnje kao što su pranje, brijanje i slično. Vrlo često štrajk je i neustajanje iz kreveta. No, ponavljam, nas kao psihijatrijske vještake ne zanima pozadina tih oblika ponašanja.

Datum objave 07.12.2006 22:25
http://www.jutarnji.hr/