Da li znaš da sam i u snovima srećna? Srećna sam jer, vidim tebe. Letimo na krilima ljubavi, uživamo u svakom zajedničkom trenutku. Ti trenuci, ispunjeni srećom, još više dočaravaju ljepotu prirode, ljepotu življenja.
           
           Sinoć, dok sam polako tonula u san, kreirala sam budućnost ispunjenu tobom, ispunjenu nama. Kako bi divno bilo provoditi dane i noći u tvom društvu, uživati u izlivima nježnosti, nesebično poklanjati svu ljubav svijeta.Umjesto u krevetu, probudila sam se na livadi okupanoj rosom, sa cvjetovima koji se polako bude. I ti si bio tu, uz mene. Kada sam te ugledala, onako usnulog, sa licem anđela, nisam htjela da te dodirnem da ne bih, kojim slučajem, narušila harmoniju disanja, sna. Ni sama ne znam koliko sam te posmatrala, samo sam osjećala jačinu sunca koje je sve više grijalo i obasjavalo kapljice rose čije su se iskre ogledale u mojim očima. U trenutku kada si otvorio oči, osmjeh se pojavio na tvom licu. Htjela sam da vrisnem i kažem svima koliko sam srećna i zaljubljena ali, usne su ostale nijeme.

         I danas, ja zaista ne znam ko si ti. Moja čežnja, neostvaren san ili, pak, moja jedina stvarnost? Ako si stvaran, dođi. Izađi iz mojih snova, želja i, pojavi se. Jer, snovi su moja jedina stvarnost. Zašto mi ne pokažeš drugu?

Mislite li vi da se sa manje nakicenih recenica, i manje reci generalno mogu bolje docarati osecanja? Kad se pisac puno raspline nekako stvar gubi smisao, u suprotnom ostavlja prostor za razlicite dozivljaje, sto bi i trebao biti cilj.