Eh,mislim da bih ovde mogao dobiti odgovor na ovo moje pitanje.
Naime,treniram košarku već 5 godina,treninge odradjujem maksimalno,trudim se,imam kondicije,znam odlično finte,promjene i sl. uraditi,isto tako i šutnuti loptu,ali je problem UTAKMICA. Znači kada dodje utakmica, i kada me trener pusti u igru,ne znam zašto,al jednostavno zablokiram,znači kao da ništa živo ne znam. Jednostavno na utakmici dobijem nekakav strah i gotovo. Umjesto da gledam kako da se dohvatim lopte da nešto uradim,ja gledam kako da lopta meni ne dodje u ruke. Ponekad,shvatim da je problem u mojoj snazi. Imam 182,17 godina,a samo 56 Kg. Jednostavno sve što unesem u sebe ide mi u visinu,a i genetski smo svi mršavi da se tako izrazim. I uvijek razmišljam da je protivnik jači od mene,fizički,i da ja tu nemam šta tražiti.
Što se tiče treninga,kao što rekoh,radim punom parom, po internetu gledam razno razne savjete i uputstva,koja primjenljujem na treningu, i tamo sve ide glatko i ekstra. 1 v 1 mi nije problem,nemam straha, kao ni u igri na treningu 5 v 5. Ali kad dodje utakmica.. BLOKADA. Strah i trema.. Molim Pomoc.. Hvala Unaprijed. Uzivajte

ih koliko sam to puta vidio...na poligonu...ekstra igraju momci...
dodju pocnu trenirati i sve je okej...uklope se i sve..ali cim izadju na teren...na utakmici..
toliko losi budu..da je to strasno..a stvarno dobri igraci..
konkretno ja pricam o fudbalu...i njihov problem je bila publika..vise su brinul
da dobro izgledaju publici...nego da budu korisni na terenu...

probaj...da ne slusas  i ne gledas publiku..posveti se ljudima na terenu...tribine i ostalo sve iskljuci u mozgu...
opusti se...pazi na igru..razmisljaj potez unapred...i na svoj i na ostalih saigraca...
i pre nego  dobijes loptu...gledaj gdje ces je dalje uputiti..

Hm,ne znam, nekad jednostavno ne mogu uci u nekakv prodor tokom utakmice, upravo zbog toga sto mislim da nisam dovoljno Jak,fizicki. i to me odmah dotuče

pa reci to treneru...nemas sta od njega da krijes...

strah generalno se ne moze prevazici...u tom smislu da on nestane...
strah se moze ili potisnuti u sebe -sakriti...sto nije dobro..
ili nauciti zivjeti s njim...

i mene je strah...od nekih stvari...
ali kad se susreces cesto sa strahom..naucis vremenom da ga kanalises pozitivno...
i iskoristis kao stimulans...
u strah u ti srce brze kuca..brze struji krv..brzi si..pokretniji..brze razmisljas....
manje osjecas bol...adrenalin te lupa...

i kad naucis da manevrises cijelim svojim tijelom i mozgom pod tim opterecenjem i uticajem straha...
kad ga shvatis pozitivno...onda mozes da odradis posao perfektno...

svi ljudi i osjecaju strah i  boje se..nema izuzetaka...

x puta sam radio neke opasne stvari...
i nakon x godina....nisam strah suzbio...
i svaki put kad idem na teren...imam isti strah kao i prvi put...
samo onda nisam znao sta i kako i koliko..a sada...vec godinama...  to znam...
ali strah je konstantno...tu..bez bzra na ogromno iskustvo...
nikad sebi nisam dozvoio luxuz da mi to postane rutina...
vidio sam  neke koji jesu...i nema ih vise medju zivim...

Tu moze mnogo trener da pomogne, da te rastereti pre nego sto te ubaci. Ali ako to ne dobijas od njega, moras sam sebe mentalno da ojacas. E sad kako, to u stvari i ti pitas?

Prosto pomiri se sa mestom u timu. Ocigledno si rezervista, a ta blokada donosi da i ne igras previse i kada udjes. Shvati to bas tako, nemas sta da izgubis jer nisi nista ni zaradio. Bar sto se utakmice tice. Znaci greske nema.

Popricaj i sa saigracima, da te namerno forsiraju i polako, das kos dva, i bice bolje.

Sine ako nemaš kilažu, imaš mozak