sta mislite o tome?

---

Treba praviti razliku između samoće i usamljenosti.

Samoća se najčešće odnosi na odsustvo drugih ljudi, fizičku samoću. U braku je može biti kada je jedan partner odsutan, ali zaista, prostorno odsutan.

Usamljenost se odnosi na unutrašnje osećanje samoće. Usamljenost se može javiti i kad smo fizički sami, ali i kad smo okruženi mnogobrojnim ljudima. U braku, može biti prisutna i kao pratilja samoće, ali i onda kada je partner prisutan. Ukoliko nam se čini da je hladan, mislima negde drugde, ili su jednostavno odnosi postali takvi da više nema zajedničkih tema, bliskosti, itd. javlja se osećaj usamljenosti.

Slazem se. Evo, ja imam problema sa zenom - mesa mi se u brak 

Ако се неко у браку осети усамљеним, то је знак на узбуну. Треба партнеру јасно предочити осећања и пронаћи разлог те усамљености. Без отвореног разговора нема спаса, јер ће се партнери само удаљавати једно од другог, повлачењем у себе.

Kako bi privukao visoko kvalitetnu ženu u svoj život, muškarac mora prvo izgraditi visoko kvalitetan život. Isto vrijedi i obrnuto.

Ponekad je teško usamljenoj osobi to razumjeti. Ljudi često misle kako će savršen partner donijeti svršen život i rješenje za sve njihove probleme.

Iako se to većini usamljenih osoba čini kao istina, ona se krije u suprotnom paradoksu. Osjećaj da trebate nekoga da vam riješi probleme kreira probleme u odnosu sa svakom osobom koju upoznate.

Postoji samo jedan način da riješite taj problem.

Morate pronaći život koji će vas istinski zadovoljavati i bez partnera, morate početi razmišljati kako vam u životu u stvari partner i ne treba da bi ste bili sretni. U životu stvarno vrijedi ona leksikonska «okreni mu leđa, sam će ti prići».
Kako to postići?

Za početak morate naučiti raditi stvari samo zbog sebe. Počnite sa sitnicama. Nemojte kupiti neku jaknu koja vam super stoji, kupite jaknu u kojoj se osjećate ugodno.

Razvijajte društveni krug koji će vam dati mogućnost da se bavite aktivnostima koje želite i koje smatrate uzbudljivima.

Ako ne volite izlaziti u klubove, nemojte se prisiljavati tamo izlaziti samo zbog toga što mislite kako je to jedini način gdje možete upoznati potencijalnog partnera.  Ako vam je draže organizirajte obiteljski roštilj, pomažite prijatelju cijelu noć u autoradionici ili se izležavajte ispred televizora. Ništa što radite, a da pritom uživate nije gubljenje vremena.

Morate razviti interese izvan dobrih mogućnosti za traženje partnera.

Vratite se onim aktivnostima koje su vas uveseljavale dok ste bili mlađi.

Ako ste obožavali planinarenje, skakati u more sa stijena, ponovno to radite. Nije važno što tri zgodna frajera ili cure sjede u baru na plaži. Kolika je šansa da ćete uspjeti nešto kod njih? Objektivno koliko puta ste nakon takvog pokušaja bili sretni, a koliko vas usrećuje skakanje sa stijena s lokalnim klincima?!

Napravite nešto o čemu ste oduvijek maštali. Tako da kada za nekoliko godina pronađete pravu osobu ne žalite za propuštenim vremenom.

Potrudite se zaboraviti na opsesiju kako pronaći pravog / pravu, a pronađite novu kako imati dobar život.  U tome je ključ.

Covermagazin

Usamljenost kao tabu-tema

U austrijskoj prestonici će 1. marta prvi put biti organizovan „Simpozijum protiv usamljenosti“. Fenomen usamljenosti pojavljuje se u sve većem obimu u različitim oblicima.

„Problem usamljenosti ne može se uvek poistovetiti sa samoćom“, objašnjava direktorka Bioenergetskog instituta i inicijatorka ovog simpozijuma, Majda Mozer.

„Zaslepljenost karijerom, težnja za osvajanjem moći i ostvarenjem uspeha tipične su individualne vrednosti ljudi koji pate od usamljenosti. Njima njihovo okruženje nije važno, oni pokušavaju druge da omalovaže da bi se sami osećali bolje“.

Usamljenost je jedna od tabu-tema današnjeg društva. Uzroci usamljenosti nalaze se u događajima koji leže u prošlosti. Mozer smatra da su traumatski doživljaji ili nedovoljno priznanja u detinjstvu glavni uzročnici usamljenosti.

Stručnjaci različitih disciplina vide usamljenost sve više kao zajednički uzročnik mnogih zdravstvenih i društvenih problema. „Kada se o problemima ne govori, onda torba sa problemima postaje sve teža, a posledice su fizičke i psihičke teškoće“, objašnjava Mozer.

Prvi korak za lečenje usamljenosti jeste njeno prepoznavanje: „Najčešći znaci su hronični problemi kičmenog diskusa, astma ili glavobolja, koja nikako ne prolazi. „Ja onda pokušavam od ovih telesnih tegoba da prodrem do psihe pacijenta, da bi došla do srži. Kada se taj oklop tajnovitosti otvori, ljudi iznenada počnu sami da pričaju“, kaže Mozer.

Dužina lečenja ovog fenomena zavisi od „veličine torbe napunjene brigama“. „Kada je lečenje u poodmakloj fazi onda pacijentima dajem potreban alat da se sami snalaze. Ali najvažnije je da imate ljude oko sebe sa kojima možete pričati o svemu“ zaključila je Mozer.

Simpozijumom se želi suočiti s ovim veoma rasprostranjenim fenomenom i pojačano tematizovati u javnosti.

B92

Usamljenost je vrlo moćan osjećaj. Može voditi u depresiju, bolest, čak samoubojstvo. Iako može češće pogoditi starije ljude, bolesne ili hendikepirane, vrlo je rašireno među mladim ljudima također. Zašto?

Usamljenost
   
Istina je da u mnogim zemljama moderna kultura naglašava individualnost, a ne grupnost ili obitelj. Često je nametnut pritisak “samo-dovoljnosti” ili zatvorenosti. Mnogo mladih ljudi žive sami, često daleko od obitelji i prijatelja zbog posla ili fakulteta. Pritisak života možda ne ostavlja dovoljno vremena za kvalitetne odnose.

Pogled iz ugla seksa

Moderne kulture nam kroz TV, filmove i knjige govore da je jedina smislena veza ona romantična ili seksualna. To nije istina, ali mi to povjerujemo.

Ako nemamo takvu vezu (odnos), osjećamo da smo promašili Ili pokušavamo pronaći smisao u takvim vazama, ali često ne uspijevamo. Ako su te veze privatne i zatvorene, ako ne ostavljaju prostora za druga prijateljstva, kada se završe mi nemamo ‘stvarnih’, ‘uobičajenih’ prijatelja kojima se možemo obratiti.

Dr. Chris andrew, psihijatar, kaže:

“Usamljenost je univerzalna. Ja imam mnogo pacijenata, posebice onih koji nisu u braku, koji imaju snažan osjećaj da nisu dijelom ‘obitelji’, da se nisu uspjeli ‘povezati’. Osjećaju se neispunjenima, da nikome i nigdje ne pripadaju te da nisu u onome što se smatra ‘normalnim’.

Što je iznenađujuće, nisu samo mirne, sramežljive osobe one koje osjećaju usamljenost. To također može biti osoba koja je uvijek na svim zabavama, koja se uvijek šali, smije, koja djeluje otovreno, ali se ipak boji stvarno povezati s drugima, koja druge ljude drži na distanci. Takve osobe, čini se, imaju puno prijatelja, ali u svojoj nutrini one pate. Takvi ljudi su često bili povrijeđeni u djetinjstvu emotivnim ili seksualnim zlostavljanjem."

Postoje li odgovori?

DA! No ipak ćete se morati potruditi! Evo nekih ideja o kojima valja razmisliti:

    * Zapamtite, vi niste jedini koji se tako osjeća - otprilike 25% ljudi oko vas osjeća isto. Zato napravite prvi korak!
    * Imate li nekakav hobi ili nešto što vas zanima? Pronađite skupinu koja ima isto zanimanje i priključite joj se.
    * Ne tražite odgovor na usamljenost u seksualnom odnosu. Mnogi ljudi, posebice djevojke, idu od jedne kratkotrajne seksulane veze do druge u očajničkoj potrazi za bliskošću i smislom. Muškarci koje pronađu obično žele samo seksualnu stranu veze i ne pružaju više za uzvrat. Vi ste vrijedniji od toga!
    * Čak i u stabilnoj, dugotrajnoj vezi ili braku ne biste trabali očekivati od svoga pratnera da zadovolji sve vaše emocionalne potrebe. On/ona bi svakako trebali zadovoljiti puno vaših potreba jer bi vaš partner trebao biti vaš najbolji prijatelj. Ali biste svakako trebali imati mrežu dobrih odnosa s drugim prijateljima, davati i primati potporu i pomoć.
    * Može se činiti lako proživjeti naš život kroz zamišljene odnose iz filmova i knjiga ili čak veze preko Interneta. No, takvi odnosi nisu stvarni! Likovi is filmova i knjiga se ne ponašaju i ne razgovaraju kao stvarni ljudi! To je svijet mašte, vrlo različit od stvarnog svijeta. Živite u stvarnom svijetu!
    * Biti željen i potreban je veliki odgovor na usamljenost. Postoji li neki način na koji možete pomoći drugim ljidima? Možete li nešto učiniti kao volonter? Posjeta bolnici, starim ljudima, pomoć u centru za savjetovanje, pomoć u institucijama za ovisnost... spisak je beskonačan. Ili samo naučite biti osoba koja sluša, koja može razumjeti kako se drugi ljudi osjećaju i koja im može pomoći. Kroz pomaganje drugim ljudima mi stječemo prijatelje i napuštamo usamljenost!
    * Nemojte čekati da netko drugi napiše pismo (e-mail ili telefonira) vama - vi prvi napravite korak. Ako se oni čine prezauzeti, to ne znači da vas odbacuju. Pokušajete drugi put!
    * Nemojte previše piti - to može oduzeti osjećaj usamljenosti na par sati, ali ne rješava stvarni problem.
    * Možda se osjećate udaljenima od drugih ljudi zbog pogrešnih stvari koje su vam učinili ili rekli, ili zbog stvari koje ste vi učinili ili rekli drugima. Ove stvari dižu zidove među nama. Pronađite načina da ponovno budete prijatelji. Ne budite pre ponosni da tražite oproštenje, čak i ako mislite da je to bila greška druge osobe!
    * Ako ste bili povrijeđeni kao dijete kroz emocijalno ili seksualno zlostavljanje ili ako ste imali loš odnos s roditeljima, nemojte zakopavati te osjećaje. Moguće je pobjediti ove povrede.

Pročitajte priču djevojke Myriam. Myriam je bila studentica u Brazilu a u slobodno vrijeme je poučavala glasovir kada se činilo da je njenom životu došao kraj.

Izgubila sam dečka

Kada sam bila studentica, imala sam dečka gotovo tri godine, a nakon toga je naša veza završila. Moje nade, moji snovi i cjelokupna svrha moga života je došla do kraja. Nisam imala razloga za životom, nikoga s kim bih podijelila svoj život. Osjećala sam se tako usamljeno! Ništa drugo nije moglo ispuniti moju prazninu.

Nije lako kada osjećaš usamljenostPočela sam razmišljati da bi mi Bog možda mogao pomoći. Tada me je netko tko je poznavao moju situaciju pozvao u crkvu i uvjeravao me da će mi biti bolje nakon odlaska tamo. Govornik na crkvenom sastanku je pričao o Isusu, kako bi On htio primiti moju ruku i povesti me naprijed. Rekao je da je Isus živ i da bi želio živjeti sa mnom i pomoći mi da prebrodim sve poteškoće. Plakala sam i molila: "Isuse, želim te u svom životu. Znam da si umro da bi meni dao život. Uzmi sve moje tužne i loše osjećaje i daj mi svrhu u životu. Daj mi sve što imaš. Vodi me do kraja. Predajem ti svoj život."

Shvatila sam da je On uvijek sa mnom što god radila i da više nisam sama. Mogla sam razgovarati s tim posebnim i savršenim prijateljem! Stekla sam nove prijatelje koji su bili kršćani, koji su mi pomogli i pozvali me da im pomognem na ljetnom kampu. Bila sam u mogućnosti otići s njima na područje Amazone u Brazilu i pomoći im u vođenju kluba za djecu. Otkrila sam da je stvarna svrha moga života primanje ljubavi od Isusa i davanje ljubavi drugim ljudima u ovom nesretnom svijetu.

Naša najveća potreba "Nije dobro da čovjek bude sam."

Mi smo stvoreni da budemo društvena bića. Nama su ljudi potrebni. "Nije dobro da čovjek bude sam" je ključna izjava jednog od najduže preživjelih povijesnih zapisa. No ipak pogađa središte naše ljudske potrebe. Znate li tko je to napisao?

Naši međusobni odnosi mogu biti lako oštećeni i narušeni zbog naših vlastitih pogrešnih postupaka i sebičnog ponašanja koje često ne možemo vidjeti. Ali iza svih tih odnosa postoji jedan dublji odnos koji je narušen. Radi se o tome da Bog - stvoritelj cijelog svemira - pun ljubavi, očajnički želi imati odnos s tobom! To možda nije lako za povjerovati ali je istina. Bog nije sila, osjećaj ili daleki gnjevni vladar - On je osoba koja želi biti prijatelj bliži nego brat. On je stvarna Obitelj, poseban Prijatelj. Štoviše, On nam može dati novu snagu iznutra da se nosimo sa životom, odnosima i problemima. Mnogo ljudi je ustanovilo da pronaći Boga znači riješiti se usamljenosti.

Izvor: step.hr