samo partizan: "ovi nas vracaju"...150 godina unazad, a mozda i vise. Tuzno, ali istinito. Njih Slobo ne moze spasiti.

Je li ovo stvarno istina http://www.jutarnji.hr/dogadjaji_dana/clanak/art-2006,3,18,milosevic_pokop,17397.jl

naime jutarnji list prenosi da je Marija Milošević najavila ekshumaciju i pogreb u Crnoj Gori...
ja to ne mogu da vjerujem

to su javili na vestima... a, s obzirom ko je Marija Milosevic, ne bi me cudilo da je istina..

ma to je već van svake pameti...

to valjda znači da ona nije u dobre sa majkom i bratom,čim ovakve gluposti valja.bit će joj nisu ostavili para kad su zbrisali,a nekretnine pod zabranom pa ih nemože prodat.

Ziv je Slobodan,umro nije dok je Srba I srbije !!!

Baka iz Lozovika komunicira s duhom Miloševića: Ne želim biti pokopan u Srbiji

http://www.index.hr/clanak.aspx?id=311171

 

Kome se ne da klikat evo text:


BAKA Giga Jovašević iz srpskog mjesta Lozovik već sedam noći komunicira s duhom Slobodana Miloševića, te tvrdi kako pokojni Slobodan ne želi biti pokopan u Srbiji.

Razgovor s njom reporteri srpskog Nacionala dogovorili su prije mjesec dana, a ona kaže da je znala da će je Slobo početi posjećivati, ne bi pristala. No, nakon kratkog nagovoranja reporteri Nacionala ipak su ju uvjerili da im ispriča sve o svijetu duhova.

"Stvarno ne znam kako je Slobo došao kod mene, majke mi Bogdanke. Kao i svako večer prošle sam subote u ponoć zapalila svijeću i pripremila sve ostalo što je potrebno za prizivanje duhova. Puhnula sam dvaput u svijeću i izgovorila molitvu. Pretrnula sam kad mi se umjesto bake Danice, koja me sve naučila, prikazao naš Slobodan" - govori baka.

"Prekrižila sam se i ponovila sve ispočetka. Opet mi se prikazao on. Zažmirila sam, a on je progovorio. Nije se obraćao meni, nekom drugom, na jeziku koji nisam razumjela. Majke mi Bogdanke, ne znam što je to značilo." - kazala je baka Giga dodajući kako cijele noći zbog toga nije mogla spavati.

"Iduće noći kad sam opet htjela pozvati svoju baku Danicu, ponovo se pojavio Milošević. Gledao je ravno u mene i rekao mi da ću ja jedina znati što mu se dogodilo. Kako sam šutjela pitao me čujem li ga i jel´ mi jasno što mi govori" - priča baka Giga za srpski Nacional.

"Rekao mi je da ne želi u Srbiju. Nekoliko puta je to ponovio, tek sam kasnije shvatila da to znači da ne želi biti pokopan tu. Nakon tri, četiri noći, napokon sam uspjela pozvati svoju baku Danicu, i ona mi je objasnila da je naš predsjednik umro u Haagu, te da luta okolo. Pati." - tvrdi baka.

"Miro, ti znaš da se ja moram osvetiti. Reci Duletu da nije smio ono napraviti, pa neka sad vidi s Veskom, kazao mi je Milošević. Ili, možda nije Dule već Bule. Ne znam točno. Spominjao je i Dačića i Vučelića. Kad je spominjao Dačića rekao je da to onaj mali debeli, spominjao je kofer, novac i izdaju. Slobodan uvijek malo reži, stisne zube i govori Dačiću, Dačiću" - govori baka, te dodaje kako je spominjao i Šešelja, ali se ne sjeća što je rekao za njega.

"Ako mi opet dođe, sve ću zapamtiti" - zaključuje baka koja već 54 godine komunicira s duhovima.

Pogrebni ratovi: Diktatori ni mrtvi živima ne daju mira   http://www.index.hr/clanak.aspx?id=311155

Milošević bi sigurno bio presretan da može vidjeti sudbinsku raspravu oko mjesta njegovog pokopa. Njegova smrt prije kraja suđenja uskratila je bivšoj Jugoslaviji bitan korak ka razrješenju njene duge agonije, a to je upravo ono što je balkanski nasilnik želio; do kraja balkanizirati svoju slomljenu zemlju", piše u Timesu komentator Ben MacIntyre, prema čijem mišljenju svađe oko izbora Slobinog posljednjeg počivališta imaju iste korijene kao i prijepori oko grobnica drugih velikih zločinaca.

Posmrtno razvlačenje Miloševićevih ostataka onako kako to kome paše, dokazuje iznimnu psihološku i simboličku moć vladara koja ostaje dugo nakon diktatorove smrti. Sa sličnim problemom će se uskoro suočiti u Iraku, jer bez obzira na kaos u koji se suđenje Saddamu Husseinu pretvorilo, gotovo je sigurno da će ga proglasiti krivim i smaknuti vješanjem.

Problem nastaje sa "odlaganjem tirana", jer nakon što ih bliska povijest osudi, valja odlučiti o njihovim počivalištima, a ako se Slobu i Sadama pokopa "pod lipom" u Požarevcu i u dvorištu kuće u rodnom Tikritu, riskira se da se grobnice pretvore u okupljališta obožavatelja. Razasipanje pepela u jame skrivene duboko u šumama, kao što je bio slučaj sa nacističkim zločincima iz nirnberškog procesa, danas više ne dolazi u obzir.

Autor podsjeća na pravu avanturu koju je prošao Mussolinijev leš. Nakon što su ga partizani smaknuli i objesili na žicu nasred Milana, pokopan je u bezimenom grobu. Nakon toga su mu tijelo iskopali neofašisti, kremirali ga i konačno, pokopali na obiteljskom imanju, gdje je grobnica postala mjesto sukoba njegovih obožavatelja i mrzitelja.

Slučaj Nicolaea Ceaucescua pokazuje da je potpuna anonimnost mjesta gdje je despot pokopan još najbolje rješenje. Iako je cijeli svijet uživio vidio smaknuće bespomoćnog i preplašenog jadnika, koji je do revolucionarnog prevrata brutalnom tiranijom držao Rumunjsku u pokornosti, nakon smrti je jednostavno nestao. Do danas se ne zna da li su dvije grobnice u Bukureštu, za koje se misli da su u njima diktator i njegova žena, doista njihove.

Napominje se da su najveći svjetski "koljači" izbjegli sudnicu i ćeliju: Staljin i Mao su umrli prirodnom smrću, Idi Amin je iz Ugande, u kojoj je zaslužan za smrt 300 tisuća ljudi, pobjegao u Saudijsku Arabiju. MacIntyre u ovo visoko društvo stavlja Karadžića i Mladića, koji također nisu uhvaćeni.

Najveća kazna za tiranina nije smrt, nego trunjenje u anonimnosti zatvora. Mrtvi diktator, bio osuđen ili ne, predstavlja mučenika, ali ako mu se dopusti da ostari i postane nevažan, to je ono što je njemu najgore.

Upravo je to Milošević zaslužio; čvrsto zatvorena vrata njegove ćelije i nakon toga tišinu. Umjesto toga, bit će pokopan kao mučenik, a njegov će grob postati mjesto hodočašća srpskih nacionalista, dok deseci tisuća žrtava ratova koje je on pokrenuo, leže u neoznačenim grobnicama.

Index.hr


Sta reci,kad Hrvati kazu...to je to...