Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče :: Politicki ~ Geopoliticki forum

Dr. Srdja Pavlovic

"Rat za Mir"

Uvazena gospodo,

U prilogu vam saljem saopstenje za javnost prve i jedine crnogorske nezavisne TV produkcije, IPG OBALA. Pitanje kojim se bavi ovo saopstenje je od velike vaznosti, pa se nadam da cete objaviti ovaj tekst.

Srdacno.
Dr. Srdja Pavlovic

OBALA Independent Production Group OBALA Nezavisna Produkcijska Grupa

CRNOGORSKI FILM “Rat za Mir” U BUNKERU DRZAVNE TELEVIZIJE

Tokom posljednjih pet godina, crnogorska drzavna televizija je prvi oktobar pominjala kao godisnjicu neslavne vojne avanture. Toga su dana, prije trinaest godina, jedinice JNA sacinjene od crnogorskih rezervista, krenule u paljenje, razaranje i pljacku Konavala i Dubrovnika. Od tada se, jednom godisnje na ekranima drzavne televizije, crnogorska javnost na kratko suocavala sa vlastitom odgovornoscu. Ove godine je izostalo podsjecanje na desavanja od prije trinaest godina. Sa izuzetkom nedjeljnika Monitor, i nekih dnevnih novina, crnogorska medijska zajednica je odcutala godisnjicu “ratovanja za mir.”
Da li je ovo znak da smo prosli znamenitu katarzu i suocili se sa sopstvenim grijehovima iz minule decenije? Da li ovogodisnje cutanje o Dubrovniku treba protumaciti kao jasan signal da smo dovoljno glasno saopstili istinu, ustanovili odgovornost za pocinjeno zlo, i uspijesno okoncali process pomirenja sa komsijama?
Na zalost, odgovor na obadva pitanja je negativan. Ovogodisnje cutanje o Dubrovniku nije znak ozdravljenja, nego simptom akutnosti stanja kod nas. Osjecajuci neuravnotezeni puls savremenog politickog trenutka, neko je namah odlucio da se treba prestati sa ruznim podsjecanjima jer smo, pobogu, oduzili dug prema istini! Krilatica savremenog politickog trenutka je: Okrenimo se Buducnosti!!
Pitanje koje zahtijeva jasan odgovor jeste da li se uopste moze i kako ”stici” u Buducnost, ako se ovaj put sastoji od panicnog bjezanja od aveti proslosti? Koracima Gulivera grabimo u svijetlu Buducnost, dok nam iz vrece okacene o vrat sapucu avetinjski glasovi nasih proslih nepocinstava. Ledeni dah nasih proslih zlocina i lazi moze samo ubrazati korake ka ivici provalije. Nasa Buducnost postaje slobodni pad u kal i samozavaravanje. Istorijsko iskustvo nudi primjer Njemacke kao dopunski odgovor na postavljeno pitanje. Svjedoci smo koliko brzo i daleko je ta zemlja “pobjegla” od aveti sopstvene proslosti! Buducnost koja se nudi pomenutom politickom krilaticom je vise geografsko, nego vremensko odrediste. To je prostor koji ne naseljavaju demoni, i okvir koji sami moramno ocistiti od prljavstina proslosti. Faktor vremena nije presudan u citavoj prici o Buducnosti. Koliko god da traje nasa trka ka izlazu, tacka dolaska nece biti toliko pominjana Buducnost, ako se u taj novi prostor unesu zavezljaji proslih zala.
Neophodni uslov za “okretanje ka buducnosti” jeste rasciscavanje sa demonima iz proslosti. Moramo da ih prepoznamo, imenujemo, odredimo se prema njima, i tek onda ih ostavimo za nama. Jedino na taj nacin mozemo definisati prostor u koji idemo. Tako je uradila Njemacka. Tako je i stekla snagu da srusi Zid.
Tokom prvih mjeseci 2004 godine, nezavisna produkcijska grupa, IPG Obala iz Podgorice, zavrsila je dvogodisnji rad na dugometraznom dokumentarnom filmu “Rat za Mir.”. Ovaj film se bavi Dubrovackom vojnom kampanjom iz 1991 godine, i ulogom Crne Gore u tim desavanjima. Nas film je imao svjetsku premijeru u SAD i Kanadi u aprilu 2004 godine. Film je takodje prikazan na jednom broju televizija u regionu, a pojavice se i u zvanicnom programu nekih medjunarodnih festivala dokumentarnog filma.
Trinaestogodisnja istorijska distanca od “pravednog oslobodilackog pohoda” na neduzni Dubrovnik, s pravom je pribavila Konavljanima i Dubrovcanima status zrtve. Vjerujemo da isti status zasluzuje dobar broj crnogorskih zrtava i zavedenih ucesnika. Nas film je svjedocanstvo o velikoj prevari koju su crnogorski lideri, uz svesrdnu pomoc domace medijske zajednice, uprilicili crnogorskim patriotama 1991 godine. To je nas pokusaj da se, nakon toliko godina, skine teret kolektivne krivice sa ucesnika Dubrovacke vojne kampanje, a da se broj odgovornih svede na inspiratore, pokretace i podstrekace ratovanja za mir, i izvrsioce zlocina. Vazno je, naravno, naglasiti da je IPG Obala svjesna cinjenice da je ucesce u Dubrovackoj Operaciji bilo i ostao jedini grijeh velikom broju gradjana Crne Gore. Stoga i smatramo da je neophodno suociti se sa pogresnim ili iznudjenim odlukama iz proslosti.
Od kada smo zavrsili rad na filmu, pa do danas (sedam mjeseci) IPG Obala je nastojala da ispostuje ranije dogovoreno emitovanje naseg dokumentarnog filma na crnogorskoj drzavnoj televiziji (TVCG). Na to nas je obavezivao ugovor koji smo sa TVCG potpisali prije zapocinjanja rada na ovom projektu. Smatrali smo da je javni radio-difuzni servis (TVCG) pravo mjesto za crnogorsku premijeru naseg filma. Vjerovali smo da bi davanjem takvog ekskluziviteta TVCG –u nasa organizacija pomogla promovisanje koncepta javnog medijskog servisa u Crnoj Gori. Proslo je vise od pola godine od tada, i IPG Obala je ocekivala pozitivan odgovor od TVCG. U junu 2004 godine dobili smo slijedece objasnjenje: Film se ne moze emitovati jer za to ne postoji konkretan povod, a nova i prava prilika ce se ukazati 1 oktobra 2004 godine, kada se navrsava 13 godina od zapocinjanja Dubrovacke vojne kampanje!
Iako smo bili svjesni da za besplatno emitovanje PRVOG CRNOGORSKOG FILMA O DUBROVACKOJ VOJNOJ AVANTURI nije potreban nikakav dodatni povod, odlucili smo se da strpljivo sacekamo ovaj oktobar, i godisnjicu koju je naveo director TVCG, gospodin V. Jaukovic. Ipak zelimo da podsjetimo da sudjenje generalu Strugaru u Hagu, za zlocine pocinjene tokom Dubrovacke Opereacije, koje je tih ljetnjih mjeseci privodjeno kraju, nije bilo dobar povod gospodinu direktoru za emitovanje naseg dokumentarnog svjedocanstva o ovoj ratnoj epizodi.
Nakon 1 oktobra 2004 godine, nase ranije sumnje u iskrenost rukovodecih ljudi TVCG su se obistinile. Na nase zvanicno obracanje, direktor TVCG je zakljucio da zbog opsteg dobra i mira u kuci nas film treba da odsjedi u bunkeru drzavne televizije i ovu godisnjicu ratovanja za mir. Smatramo da sa obrazlozenjima TVCG o ne-emitovanju naseg dokumentarnog filma nema svrhe polemisati. Cini se da odgovorni ljudi u toj medijskoj kuci zele cutanjem i skrivanjem istine “sacuvati Crnu Goru od podjela.” Valja, medjutim, podsjetiti da je medijskom manipulacijom, sakrivanjem istine, i upornim cutanjem o desavanjima oko nas tokom posljednje decenije, upravo crnogorska drzavna televizija duboko podijelila Crnu Goru.
Vjerujemo da motiv za ovakvu odluku TVCG nije iskrena zelja da se ucesnici Dubrovacke vojne kampanje iz 1991 godine zastite od stresnog suocavanje sa onovremenom vlastitom zavedenoscu. Stice se utisak da medijsko cutanje o Dubrovackoj Operaciji i odbijanje TVCG da crnogorskoj javnosti prikaze nas dokumentarni film imaju za cilj da vecinu crnogorskih rezervista, koji su se “sa Dubrovnika” vratili cistih ruku i obraza, zadrzi unutar zone nametnute kolektivne krivice. Cutanje o istini sa Dubrovnika stiti manjinu u Crnoj Gori: idejne tvorce kampanje, inspiratore agresije na komsije, i pocinioce raznih zlocina.
Smatramo da bi se emitovanjem naseg filma TVCG na pravi nacin izvinila crnogorskoj javnosti za sva zla koje je njeno izvjestavanje proizvelo u jesen 1991 godine, i tokom narednih ratnih godina. Ovo tim prije sto jedan broj izvrsilaca te sramotne manipulacije i dalje “objektivno
informise” crnogorsku javnost preko ekrana drzavne televizije i implementira “visoke moralne standarde novinarstva” preko stubaca nekih nasih dnevnih listova.
Prikazivanje filma “Rat za Mir” na programu TVCG bio bi jasan signal da crnogorski javni radio-difuzor shvata velicinu vlastite odgovornosti, i uvidja kakve dalekosezne posljedice moze proizvesti obmanjivanje crnogorske javnosti. Vjerujemo da bi javna osuda ondasnje medijske manipulacije, koje je odvela u smrt stotine zavedenih mladih rodoljuba a Crnoj Gori pribavila epitet pljackasa i agresora, bila pravi i neophodni podsticaj za danasnje crnogorske novinare.
Postojanje naseg filma svjedoci da se od odgovornosti za javno iznosenje lazi i za obmanjivanje naroda tesko moze pobjeci. Nas film pokazuje da je bilo uzaludno hitro uklanjanje ratnih snimaka iz arhiva TVCG, i da je bilo jednako besmisleno isijecanje kompromitujucih intervjua iz arhivskih primjeraka izdanja dnevnog lista Pobjeda. Film “Rat za Mir” je napravljen da pokaze da je, uprkos svemu, pravda dostizna. Napravljen je da ukaze crnogorskoj novinarskoj zajednici na cinjenicu da ne postoje istorijski ciljevi koji mogu opravdati laganje i podvodjenje javnosti, makar se oni ticali nebeske Velike Srbije ili politicki bastardizovane ideje crnogoske suverenosti.
Niko razuman, cak ni oni koji su 1991 huskali Crnogorce na Dubrovnik, danas ne opravdavaju to “junastvo.” To je cinjenica koju zrtve iz Konavala i Dubrovnika smatraju pobjedom svoje istine. Boriti se danas protiv te istine tako sto ce se onemogucavati emitovanje jednog istinitog i objektivnog svjedocenja – dokumentarnog filma “Rat za Mir” – predstavlja manipulaciju ravnu onoj iz 1991 godine. Sigurni smo da ce i ova manipulacija dozivjeti jednako neslavan kraj, kakav je dozivjela ona od prije 13 godina.

Za IPG Obala
Koca Pavlovic, Direktor
Autor dokumentarnog filma “Rat za Mir”

http://www.montenet.org/2004/srdja4.html