Kad razmišljam o Bogu, u posljednje vrijeme mi pada na pamet čuveni film Matrix.

Zašto stvari prosto ne bi mogle funkcionisati na taj način?


Kao i Arhitekt u filmu, vjerujem da su od starta, od svih verzija, izabrali najbolju — onu koja je mogla da radi, da dugoročno raste i da se razvija. Patnja tjera vrstu da evoluira, niže oblike da prelaze u više.

Kad razmišljam o Bogu, u posljednje vrijeme mi pada na pamet čuveni film Matrix.

Zašto stvari prosto ne bi mogle funkcionisati na taj način?

Sve da si najgenijalniji fizičar i matematičar, nećeš otkriti pravu istinu jer si napravljen da funkcionišeš na taj način, misliš to što misliš i razvijaš se u skladu sa prirodom vrste. U startu si izbaždaren, naštimovan, podešen na taj način. I naravno da ti neće otkriti da si u Matrixu jer bi narušili prirodu simulacije.

Kao i Arhitekt u filmu, vjerujem da su od starta, od svih verzija, izabrali najbolju — onu koja je mogla da radi, da dugoročno raste i da se razvija. Patnja tjera vrstu da evoluira, niže oblike da prelaze u više. Da hiljadama godina nismo bili plijen nikada ne bi naučili da se branimo. Da nismo umirali od gladi i žeđi ne bismo efikasnije dolazili do hrane i vode. Da nema bolesti ne bismo razvili medicinu. Prosto se ni za šta ne bismo morali pomučiti i rizikovati. Da naši preci nisu radili pod pritiskom, moranjem, prijetnjom, patnjom, bolovima i užasom, ostali bi na mnogo niskom stupnju razvitka na kom bi samo jeli, razmnožavali se i spavali. Kao krokodil u bari. Djeluje mi da nas konstantno tjeraju da evoluiramo, a da toga nismo ni svjesni — baš kao što roditelji tjeraju djecu da uče, rade zadaću i idu u školu, iako bi dječiji 'Bog' bio onaj koji bi ih oslobodio bilo kakvih obaveza, napora, truda, zalaganja, brige i rada.

Kad razmišljam o Bogu, u posljednje vrijeme mi pada na pamet čuveni film Matrix.

Zašto stvari prosto ne bi mogle funkcionisati na taj način?

Sve da si najgenijalniji fizičar i matematičar, nećeš otkriti pravu istinu jer si napravljen da funkcionišeš na taj način, misliš to što misliš i razvijaš se u skladu sa prirodom vrste. U startu si izbaždaren, naštimovan, podešen na taj način. I naravno da ti neće otkriti da si u Matrixu jer bi narušili prirodu simulacije.

Kao i Arhitekt u filmu, vjerujem da su od starta, od svih verzija, izabrali najbolju — onu koja je mogla da radi, da dugoročno raste i da se razvija. Patnja tjera vrstu da evoluira, niže oblike da prelaze u više. Da hiljadama godina nismo bili plijen nikada ne bi naučili da se branimo. Da nismo umirali od gladi i žeđi ne bismo efikasnije dolazili do hrane i vode. Da nema bolesti ne bismo razvili medicinu. Prosto se ni za šta ne bismo morali pomučiti i rizikovati. Da naši preci nisu radili pod pritiskom, moranjem, prijetnjom, patnjom, bolovima i užasom, ostali bi na mnogo niskom stupnju razvitka na kom bi samo jeli, razmnožavali se i spavali. Kao krokodil u bari. Djeluje mi da nas konstantno tjeraju da evoluiramo, a da toga nismo ni svjesni — baš kao što roditelji tjeraju djecu da uče, rade zadaću i idu u školu, iako bi dječiji 'Bog' bio onaj koji bi ih oslobodio bilo kakvih obaveza, napora, truda, zalaganja, brige i rada.