Pa kaže...dobro jutro Srpska!!!

I Blicu se omakne po koji dobar tekst, to im je deo posla da flertuju sa onima koji ih ne čitaju radi navlake na tu vodenicu.

Kusturica optužuje: Partijska mafija protiv Akademije lepih umetnosti

Emir Kusturica je planirao da u oktobru primi prve studente internacionalne Akademije lepih umetnosti u Andrićgradu, ali zbog opstrukcije lokalnih vlasti, to se neće dogoditi.

Čitavo poluostrvo Andrićgrada je pod koncesijom na 30 godina, što znači da je čitava ta ideja veća i od opštine i od mene, jer to će na kraju biti vraćeno državi. Ali evo partijska mafija stoji na putu dobrim stvarima. Dobili smo pomoć od „Lukoila“ i moja privatna firma je započela i napravila program i plan, te je bila u fazi da ove godine otvori fakultet, a onda se isprečio lokalni SDS, koji deluje uz blagoslov njihove centrale i koji nije ništa mogao da uradi, ali je mogao da neće da proda to zemljište - kaže za „Blic“ Emir Kusturica.

Opširnije:

http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/495964/Kusturica-optuzuje-Partijska-mafija-protiv-Akademije-lepih-umetnosti

Beograd -- Premijer Aleksandar Vučić izjavio je da je na sednici vlada Srbije i Republike Srpske konstatovano da je postugnut napredak u saradnji u svim oblastima.

On je rekao i da je dogovoreno formiranje Koordinacionog tela koje bi se bavilo zajedničkim razvojem poljoprivredno- prehrambene i industrijske proizvodnje.

"Dogovorili smo se danas da formiramo Koordinacinono telo koje bi činili ministri privreda, poljoprivrede, trgovine... za pripremu zajedničkog razvoja proizvodnje i preradu i poljoprivrednih i svih drugih proizvoda i mogućnosti zajedničkog izlaska na treća tržišta", rekao je Vučić na zajedničkoj konferenciji za novinare sa premijerkom Željkom Cvijanović u Palati Srbija.

Kako je rekao, time postižemo komparativnu prednost u odnosu na neke druge.

Premijer je dodao da smatra da će to telo imati veoma značajnu ulogu u podizanju proizvodnje, pre svega poljoprivredne, ali i industrijske i na teritoriji Srbije i RS.

On je naveo da se uspelo do sada da je u mnogim oblastima postignut napredak, ističući da se danas razgovaralo i o osiguranju i prekograničnom osiguravanju, o svim infrastrukturnim objektima. . .

Kako je naveo, konstatovano je da sve što je dogovoreno u vezi mosta Bratunac-Ljubovija ide svojim tokom, a da bi morale da se pojačaju aktivnosti na pruzi Priboj-Rudo gde nisu zadovoljni ni on ni premijerka Cvijanović.

On je rekao da je pri kraju i rešavanje problema staničnih linija za linijske autobuse i u Srbiji i u Srpskoj.

"Dobili smo izveštaj kako i na koji način se novac gradjana Srbije troši u RS za dve škole, u Doboju i Ssamcu", rekao je Vučić i dodao da se u Doboju uskoro završavaju radovi, a da se očekuje da u Posavini velika i moderna škola, koja će nositi ime Srbija, biti potpuno izgradjena do maja sledeće godine.

Prema njegovim rečima, tema razgovora je bio i projekat vezan za donji tok Drine, ali i drugi zajednički projekti.

Konstatovan je napredak u skoro svim oblastima, ali i uverenje da sve može da ide još brže bolje i jače i da će i tako biti u narednom periodu, rekao je premijer koji se zahvalio ministrima iz RS što su došli u Beograd i poželeo im da se osećaju kao kod svoje kuće.

Izvor: B92

Dodik o referendumu u Škotskoj: Neka se spremi RS

Predsednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da je referendum kao kategorija, koja od današnjeg izjašnjavanja u Škotskoj, živi i u Evropskoj uniji, garancija opstanka RS u Dejtonskoj Bosni, ili garancija opstanka srpskog naroda na prostorima na koje pravo polažu tri naroda.

"I dok se u Španiji spremaju da referendumsko pitanje iz Škotske prevedu sa engleskog na katalonski, ja Škotima i ostatku Britanije želim miran i dostojanstven 18. septembar, koji će sasvim sigurno postati još jedan istorijski datum. A svima poručujem - neka se spremi Republika Srpska", rekao je Dodik za nedeljnik Nedeljnik.

U izjavi iz Moskve, Dodik je ocenio da nakon današnjeg referenduma u Škotskoj, bez obzira na ishod, EU nema više prava da osporava bilo kome upotrebu institucije referenduma u cilju zaštite sopstvenih prava, uključujući pravo na bolji život.

"Nije važan ni rezultat 18. septembra. Jedino važno je da se institucija referenduma koji podrazumeva dezintegraciju jedne od najmoćnijih zemalja svijeta lagodno ušetala pod briselske svodove", rekao je Dodik.

Predsednik RS rekao je da referendum doživljava dvostruko, i kao ideal samostalnosti, ali i kao poslednju liniju odbrane Dejtonske, entitetske Bosne.

"A to je sve - samo nacionalizam nije. To je borba za očuvanje prava koje smo stekli, to je borba za naše pravo da odlučujemo o sebi, to je borba za razvojne projekte koji treba da proizvedu nova radna mjesta, to je borba za društvo sa manje korupcije i više odgovornosti, to je borba za sigurnost svih građana Republike Srpske", dodao je.

Prema rečima Dodika, referendum u Škotskoj predstavlja i svojevrsnu potvrdu "prava Rusa u Ukrajini da odluče kako i gde će živeti, ali i potvrda ispravnosti opredeljenja političkog vođstva RS" da "instituciju referenduma treba permanentno graditi i jačati".

"U Škotskoj je to trajalo decenijama. Mi u RS smo u proteklih osam godina, od situacije u kojoj je na pomen prvog slova riječi referendum, slova "r", reagovao OHR, nasilnički ukidajući ljudima osnovno pravo, pravo da budu birani, uspeli da stvorimo novu realnost koja podrazumijeva i postojanje zakonskog okvira za sprovođenje referenduma", rekao je predsenik RS kloji boravi u poseti Rusiji.

autor: SA   izvor: Beta   

Uskoro izgradnja obilježja legendarnom komandantu: Put života Zaima Imamovića

Predstavnici projektnog biroa Arhitekt iz Tuzle prezentovali su u zgradi kantonalne Vlade u Goraždu glavni izvedbeni projekt za izgradnju spomen-obilježja legendarnom komandantu Zaimu Imamoviću, u ulici koja nosi njegovo ime.

Podsjetimo da je Ministarstvo za boračka pitanja BPK-a u ovoj godini planiralo sredstva za početak procedure izgradnje spomen-obilježja komandantu Zaimu, no proces su, po riječima resornog ministra Zijada Brige, prilično usporili administrativne procedure i propise. Izgradnja spomen-obilježja dodatno će obogatiti ovaj prostor u urbanističkom smislu, bez ikakvog narušavanja postojećeg stanja, ističe arhitekta Edvin Barčić.

- Ono što je glavna odlika tog spomen-obilježja jeste centralni stub koji će reprezentovati samog komandanta Zaima Imamovića. Predviđeno je da on bude presiječen sa šest slapova, tako da opet simbolizuje njegovo ranjavanje i tu njegovu istrajnost kroz sve njegove nedaće koje su ga zadesile. Dodatna simbolika je i svakako put života, koji vodi do gradske česme. To je jednostavno jedna kompletna priča, sa rješenjem vode i cijelim urbanim mobilijarom, koji će tom prostoru ponuditi jedno mjesto za dodatna okupljanja i jedan novi kvalitet u gradu, pojasnio je Barčić.

Prema riječima ministra Brige, ono što slijedi je pribavljanje odobrenja za građenje od nadležne općinske službe.

- Odmah nakon toga pristupiće se odabiru izvođača radova i nadam se u najskorije vrijeme da ćemo konačno izgraditi spomen-obilježje čovjeku koji je sigurno jedan od najzaslužnijih ljudi za odbranu BPK-a Goražde i BiH, zaključio je Briga.

Oslobodjenje


Ni nakon devetnaest godina od pokolja Srba kod Foče dželati nisu privedeni licu pravde

 Devetnaest godina je prošlo od stravičnog pokolja srpskog stanovništva u Gornjoj Jošanici kod Foče, a još uvijek se čeka da pravosudni organi konačno počnu raditi svoj posao.

U praskozorje Nikoljdana 1992. godine,  muslimanska armija iz Goražda ušla je u dubinu srpske teritorije i iza leđa srpske vojske sravnila sa zemljom 18 sela i zaselaka Gornje Jošanice. Na najbrutalniji način, klanjem, silovanjem, mučenjem i odsijesanjem dijelova tijela, ubijeno je 56 mještana. Među žrtvama je troje djece, 18 majki i baki, tri djevojke, pet momaka i 27 očeva i djedova, od dvoipogodišnje Danke Tanović, pa do devedesetogodišnjeg Rada Pljevaljčića. U porodici Višnjić iz sela Hodžići stradale su sve tri generacije, od unučadi Dražena i Dragane, pa do djeda Vukadina. U crno su zavijene i porodice Grujičić, Kulić, Stevanović, Blagojević, Stojanović, Jegdić, Ivanović, Pljevaljčić, Davidović…  Sravnjena su sela Hodžići, Brajkovići, Gapići, Bogavići, Medanovići, Vašadići, Škobalji, Bjelice, Baždari, Ostrmci…
–   Uoči Nikoljdana sam došla na slavu kod dede i babe. Ujutro nas je probudila pucnjava. U panici, krenuli smo bježati prema rijeci. Tu je ranjena moja tetka Goja Stojanović koju su kasnije uhvatili i izmasakrirali. Bilo je strašno. Pucnjevi sa svih strana, plakanje, vrištanje, krv na sve strane, jeziv dan – prisjeća se Dušanka Lalović, tada Višnjić, koja je imala sreću da preživi pokolj u Jošanici. Bez roditelja i brata tog dana ostao je Radomir Pljevaljčić.
–   Masakrirani su da ih nisi mogao da poznaš. Razumijem kada se ubije vojnik, ali starce od devedeset godina i to na takav način. Ocu su odsjekli pola glave, bratu nijedan zub nije ostao, a sve kosti su mu polomili. Prema kazivanju zarobljenih muslimanskih vojnika, na postrojavanju na Sadbi, dan uoči napada, dobili su naredbu „Niko živ ne smije da ostane“ – svjedoči Radomir Pljevaljčić.
Već 19 godina, Anđelko Grujičić ne skida crninu. Pobijeni su mu sin, otac, majka, brat, rođaci.
–  Sva sela su napadnuta istovremeno, oko 6:30 ujutro. Akcija je bila dobro isplanirana, po svakom selu je bilo raspoređeno oko 40 muslimanskih vojnika koji su na brutalan način ubijali sve pred sobom. Sestre Višićke su svezali za hrastić, silovali ih i odsjekli im prste, a malom Draženu su pucali u glavu. Pokojnom Vlatku Višnjiću su motornom testerom odsjekli glavu, pred sestrama i majkom. Većinom su to bile naše komšije. U brigadi je bilo oko 700 ljudi, a komandant im je bio iz Višegrada. Ja sam izgubio jedinca sina. Poginuo je kao vojnik, ne krivim nikoga, ai mi je najteže što su poklali žene i djecu i to ne mogu da oprostim. Ti zločinci se ne mogu nazvati ni muslimanima ni borcima. Pitam se da li oni danas mogu mirno da spavaju. Teško njima - kaže Grujičić.
Jošančani su ogorčeni na rad pravosudnih organa u RS i BiH. Pitaju se da li tužiocima i sudijama nedostaje volje, znanja ili hrabrosti da naredbodavce i počinioce ovog zločina suoče sa svjedocima.
-  Davali smo izjave za Tužilaštvo u Trebinju, a sada i Tužilaštvu BiH.  Ne vjerujemo ni da će pravosudni organi BiH podići optužnice. Kao da svi čekaju da svjedoci pomru- razočarana je Dušanka Lalović.
Njen komšija Radomir Pljevaljčić ogorčen je i na nadležne u RS.
-   Kakva je to država da 20 godina ne može da kazni zločince. Ja sam ljut i na institucije Republike Srpske - kaže Pljevaljčić.
Član Savjeta MZ Jošanica, Borivoje Vilotić ističe da se počinioci zločina danas slobodno kreću čak i po Jošanici.
-   Preživjeli mještani znaju imena ljudi koji su učestvovali u napadu, a koji žive u Goraždu i kreću se danas i po Jošanici i Foči. Komandanti jedinica koji su postrojavali svoje bojovnike 18. decembra 1992. na Sadbi danas se slobodno kreću, dolaze ovdje u lov. Nikada niko od njih nije priveden da da izjavu i podatke. Na kraju će, jednog dana, naše komšije muslimani reći da su se Srbi za Nikoljdan sami između sebe poubijali. Zamolio bih tužilaštva RS i BiH, kao i ministre iz Republike Srpske koji su dolazili ovdje i obećavali da će zločin biti procesuiran, da se konačno stavi tačka na ovaj pokolj i da neko konačno odgovara - kaže Vilotić.

Naredbodavci

Prema svjedočenjima zarobljenih pripadnika muslimanske armije, do kojih su neposredno poslije zločina došli obavještajno-bezbjednosni organi RS, naredbe za napad na Jošanicu je izdao Hadžo Efendić, šef ratnog predsjedništva Goražda. Pred postrojenom vojskom je rekao “ Idete u najveće četničko gnijezdo Jošanicu. Ni dijete u bešici ne smijete ostaviti živo„. Napad je dogovoren na sastancima na kojim su, pored Efendića, učestvovali komandanti Zaim Imamović, Ahmed Sejdić i njegov zamjenik zvani Hodžica, komandant rogatičke brigade zvani Peda i Ferid Buljubašić, komandant istočno-bosanske operativne grupe, koji je poslije rata bio i zamjenik ministra odbrane federacije BiH- objavila je TV RS. U dokumentarnom programu emitovanana je izjava zarobljenog muslimanskog vojnika Šabana Kurtovića koji je učestvovao u nikoljdanskom zločinu.
-   Naš zadatak je bio da odemo u selo Hodžiće i da ubijemo koga god da nađemo, da ih pokoljemo, oči vadimo, uši i prste siječemo i da ih silujemo – izjavio je tada Kurtović koji danas živi u Kantonu Sarajevu.

Za Shofrana i ostale  ovaj spomenik je ok, a crkva je provokacija i sjecanje na zlocine 

Kad shvate razliku mozda ce postojati mogucnost suzivota a do tad samo za samostalnu Srpsku 

Gomila neartikulisanih gluposti