Kako se svjetske religije odnose prema pitanju seksualnosti? U čemu su slične, a u čemu se razlikuju?


 RELIGIJA I SEKSUALNOST
 
Budući da je seksualnost jedan od temeljnih elemenata u međusobnim odnosima ljudi u društvu, najveći broj religija poklonio je ovom pitanju pažnju, nastojeći odrediti pravu ulogu seksualnosti, te uskladiti je sa svojim vjerovanjima i vrijednosnim sustavima. Različite religije imaju različite zbirke pravila u odnosu na ljudsku seksualnost. Kako su se  pogledi na seksualni moral s vremenom mijenjali, tako su se i usklađivali kodeksi ponašanja u odnosu na seksualnost, mada ne drastično, jer većina religija shvaća svoje temeljne spise ('svete spise') uglavnom dogmatski.     
 
Pogledi različitih religija na seksualnost široko variraju, od stavova da su seksualnost i tjelesnost izričaji zla, pa sve do vjerovanja da je seks najviši izraz božanskoga. K tomu, pogledi na seksualnost mogu varirati i među različitim denominacijama jedne religije.
 


SVJETSKE RELIGIJE I SEKSUALNOST
 
Hebrejska religija i seksualnost
 
U hebrejskoj religiji pogledi na seksualnost se razlikuju među sobom ovisno o tome, je li riječ o tradicionalnom, ortodoksnom judaizmu, konzervativnom ili reformističkom. Ortodoksni judaizam je najstroži u pogledu ograničenja i zabrana što se tiču seksualnosti, pa tako striktno pazi na biblijske odredbe o odnosima unutar braka, uključujući primjerice pridržavanje niddah, zabrane odnosa za vrijeme menstrualnog perioda te tzniut, zahtjev za pristojnim odijevanjem i ponašanjem. U tradicionalnom judaizmu preljub se smatra teškim grijehom, no što se tiče razvoda, njega je relativno lako dobiti. Ortodoksni judaizam također strogo zabranjuje seksualne odnose s pripadnicima drugih vjera, te brak s njima. Na seksualnost se, općenito uzevši, ako se prakticira unutar braka, ipak ne gleda na negativan način.
 
Konzervativni judaizam, kako bi netko mogao pogrešno zaključiti iz imena, nije toliko striktan u pogledu pridržavanja odredbi iz Biblije (Tanakha). Njegov je općenit stav da je Halakha (Židovski zakon) podložan periodičnim revizijama od strane rabinata. Sličnost s ortodoksnim judaizmom jest u tradicionalnom pogledu na brak, dakle negativnom pogledu na promiskuitetni životni stil. Iako konzervativni judaizam formalno brani religijski mješovite brakove, u praksi, među laicima koji pripadaju ovoj denominaciji, oni su relativno česti.
 
U liberalnijim ograncima judaizma, kao što su reformisti i rekontrukcionisti nema sitničavog štovanja tradicionalnih pravila u pogledu seksualnosti, pa se tako prihvaćaju i homoseksualci, i štoviše obavljaju ceremonije njihova vjenčanja. Ovi su ogranci tolerantniji i prema mješovitim brakovima, tako da ih obavljaju i sami rabbiji, koji pripadaju reformizmu i rekonstrukcionizmu. Tolerantnost ovih denominacija vjerojatno je pridonijela njihovoj popularnosti, tako da su sa 38 posto zastupljenosti najveća židovska denominacija u SAD.
 


 

Kršćanstvo i seksualnost
 
U kršćanstvu, usprkos velikim varijacijama među mnogim kršćanskim denominacijama, koje obično uključuju i različite poglede na seksualnost, ipak je moguće ocrtati opću sliku, s obzirom na temeljne poglede, te biblijske doktrine, koje ih podupiru.
Temelji mnogih kršćanskih vjerovanja dolaze od ideje da je ljudska seksualnost bila stvorena od Boga, s dvojnom svrhom prokreacije i intimnosti. Zajednica seksualno aktivnih partnera, odnosno brak muškarca i žene trebao bi trajati sve do smrti jednog od partnera. Brak je po kršćanskim mjerilima zavjet od trajne vrijednosti, te temelj na kojem počiva stabilna obitelj. U kršćanskom pogledu na brak je dugo vremena bila primarna prokreativna funkcija seksualnosti, no sada veliki broj kršćanskih denominacija prihvaća kontracepciju, odnosno i seksualnost koja nema svrhu prokreacije.

Protestantske crkve
 
S obzirom na naprijed rečeno, normalno je da je da se na seks izvan braka gleda kao na nemoralno ponašanje, u fundamentalističkim i konzervativnim protestantskim crkvama. Reakcije su raznolike, od nagovaranja na pokajanje, pa do posvemašnje ekskomunikacije iz crkve. No, općenito gledano, progresivne protestantske zajednice, ipak smatraju seks izvan braka i seks zbog zadovoljstva normalnim ljudskim ponašanjem.
 
Što se tiče fundamentalističkih i konzervativnih crkava, za njih je ključan pojam 'razvrat', a ključan citat iz Biblije onaj sv. Pavla u I poslanici Korinćanima: «Razvratnici, idolopoklonici, preljubnici... neće naslijediti kraljevstva Božjeg.» Razvrat dakle predstavlja nezakonit seks, odnosno kršenje odredbi Sv. pisma u pogledu braka. Što se tiče monogamije, na nju se odnosi redak iz Postanka (2:24), koji veli da će muškarac napustiti roditelje i spojiti se sa ženom tako da «postanu jedno tijelo». Shodno tomu, fundamentalistički i konzervativni protestanti ne dopuštaju ni razvod, ni ponovnu ženidbu.
 
 
Katolička i Pravoslavna crkva
 
Katolička crkva potvrđuje svetost cjelokupnog ljudskog života, od začeća pa do prirodne smrti. Stoga, ona se protivi aktivnostima, za koje vjeruje da uništavaju ili obezvređuju božanski kreiran život, uključujući eutanaziju, eugeniku, te abortus.
 
Seksualnost se sama po sebi ne smatra griješnom, niti se smatra da škodi svetosti života, zato jer sve ono što je 'Bogom dano' mora biti dobro. No, bez obzira na to, seks izvan braka smatra se velikim grijehom, zato jer narušava svrhu učestvovanja u 'bračnom aktu', kao izrazu «duboko osobnog jedinstva, koje ... vodi do stvaranja jednog srca i duše», kao što to stoji u Katekizmu. Prema katoličkom Katekizmu, bračna veza jest znak ljubavi između Boga i ljudskog roda.
 
U kršćanstvu istočnog obreda, odnosno pravoslavnom kršćanstvu, na odnos čovjeka i Boga gleda se slično kao i u katoličkom. Zajedništvo s Bogom odrežava se u našoj zajednici s Bogom. Kao rezultat čovjekova neposluha prema Bogu (tj. Padu), ljudska je priroda poprimila više animalističko obilježje seksualne aktivnosti, ono koje nije u suglasju s njegovom krajnjom, transfiguracijskom[1] prirodom.
 
Istočno kršćanstvo smatra da Adam i Eva nisu imali seksualni odnos prije Pada, te da su seksualni grijeh i Pad direktno povezani. Pravoslavno kršćanstvo ipak ne smatra da je seks na neki način sam po sebi griješan, što je bio stav kršćanskog filozofa Augustina iz 4. stoljeća. 

[1] Transfiguracija – promjena koja uzdiže ili glorificira, promjena čovjeka u nešto drugo, poput Enoha u anđela u ‘Knjizi Enohovoj’; u kršćanstvu, čudesni događaj na planini, kada je lice Isusa sjalo ‘poput sunca’ pred apostolima.

Islam i seksualnost

Islam smatra kako je prirodno stanje za muškarca i ženu da budu u braku, i shodno tomu, odbacuje celibat kao oblik religiozne prakse. U islamu ideal nije redovnik neogo oženjen čovjek, pa tako čak i asketi imaju svoje porodice. Seksualnost se ne proklinje, ni od strane asketa, međutim legitimna je jedino unutar braka – preljub i razvrat se strogo kažnjavaju.
Po Kuranu, muslimanu je dozvoljen brak s ženama – pripadnicama ostalih dvaju Abrahamskih religija (židovkama i kršćankama). Muslimanka, s druge strane, ima ograničen izbor samo na muslimane, jer se smatra da bi dijete iz braka s ne-muslimanom bilo sklono prijeći na drugu religiju, odnosno očevu.
Kao što je naprijed rečeno, svi oblici seksualnog kontakta izvan braka se smatraju griješnima, te se strogo kažnjavaju. No, zato se unutar braka dopuštaju različiti oblici seksualnih kontakata. Barem jedan hadit[2] eksplicitno navodi da bračni par koji ima seksualne odnose čini dobro djelo ugodno Bogu, te da će ih on nagraditi. Još jedan hadit veli o tome da muškarac ne smije napustiti bračni krevet, dok nije zadovoljio ženu.
Od zabranjnih seksualnih kontakata izričito se u Kuranu navodi onaj, za vrijeme menstruacije. Analni seks, ne samo između muškaraca, već i između muškarca i žene, strogo je zabranjen i smatea se griješnim činom. Drugi oblici seksualnog kontakta, poput oralnog seksa, nisu izrijekom zabranjeni u Kuranu, pa se drži da mogu biti dozvoljeni.
Poligamija je u islamu dopuštena, i muškarac može oženiti do četiri supruge. Jedino ograničenje odnosi se na mogućnost izdržavanja svih žena. U Kuranu naime stoji preporuka “Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite s onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri.” Prema tome, ako netko nema sredstava da izdržava dvije ili više žene, tada se ne bi smio ženiti. No, u praksi se događa (pošto to ovisi jedino o subjektivnoj procjeni muškarca) da se sa više od jednom ženom žene i muškarci, koji im ne mogu pružiti ono što im pripada.
Što se tiče razvoda, u islamu je stvar slična kao i u judaizmu – njega je lako dobiti. U principu oba spola imaju jednaka prava da ga iniciraju, no u praksi odlučujuću ulogu u pokretanju postupka razvoda ipak imaju muškarci. U mnogim područjima, tek puka verbalna izjava (zvana ‘talaq’) od strane supruga dovoljna je da bi se prekinule bračne veze s dotadašnjom suprugom.
 
[2] Hadit – predajom sačuvani podaci o životu, naučavanju i izrekama Muhameda i njegovih drugova

Hinduizam i seksualnost

 Za razliku od drugih religija, u hinduizmu pogledi na seksualni moral uvelike variraju ovisno o regiji, te od jednog ogranka hinduizma do drugog. Što se tiče hinduističkih svetih spisa, oni su dosta neodređeni u pogledu seksualnosti. Mada u Indiji ima hramova  u kojima se otvoreno prikazuje seksualna aktivnost, kao i seksualna simbolika (primjerice falični simbol lingam), seksualno samo-svladavanje se smatra bitnim za dobrobit hindusa i njegove dharmičke/ karmičke obaveze.
U religijskom pogledu, hindus započinje život kao Brahmacharya[3], dakle kao duhovni učenik; on je usmjeren na život u celibatu, na intelektualni i duhovni napredak, te na unapređenje njegove dharme (putem vršenja religijskih dužnosti) i karme (ispravnim djelovanjem). Tek nakon što su dostigli stadij Grihastya (‘starješina kućanstva’), hindusi se mogu posvetiti također i tjelesnim zadovoljstvima, te svjetovnim karijerama i materijalnom prosperitetu, kroz njihova zanimanja.
No, što se općenitog trenda tiče, na hinduističko društvo su ipak odlučujući upliv imali islamski i kolonijalni britanski osvajači, nametnuvši svoje posve konzervativne poglede u stvarima vezanim uz seksualnost. Mnogi suvremeni hindusi prihvatili su zapadnjačke stavove u vezi predbračnih seksualnih odnosa, brakova iz ljubavi, te homo/biseksualnosti. Međutim, isto tako, među onim više tradicionalno nastrojenim elementima hinduističkog društva, takvi koncepti još uvijek predstavljaju anatemu.
Najveći dio suvremenih obrazovanih hindusa ipak pristaje uz seksualne standarde viktorijanskog doba[4], po kojima je i predbračni, kao i vanbračni seks obilježen kao nemoral i sramota. Kao što je naprijed rečeno, pod utjecajem britanskih moralnih (tj. moralizatorskih) normi, a i islamskih, indijski je zakon stavio izvan zakona sve ostale odnose osim heteroseksualnih i monogamnih. 
U okrilju hinduizma nastao je jedan od najstarijih priručnika ‘ljubavne vještine’ “Kama Sutra”; smatra se da mu je autor filozof Vatsayana iz 5. stoljeća n.e. Dio knjige odnosi se na seksualni život. U njemu su opisane različite metode vođenja ljubavi, odnosno razni položaji u kojima se može prakticirati spolni akt.   
Ponekad se pogrešno smatra da je “Kama Sutra” priručnik tantričke joge, no nije tako. Prema definiciji religiologa Davida G. Whitea tantrizam predstavlja skup vjerovanja i praksi koje - polazeći od principa da je univerzum konkretna manifestacija božanske energije koja je stvorila univerzum i održava ga – nastoje da prisvoje (s pomoću rituala) i kanaliziraju tu energiju unutar čovjekova mikrokozmosa, na kreativni i oslobađajući način. Praktikant tantrizma dakle nastoji iskoristiti božansku energiju koja teče univerzumom (ali i samim njegovim tijelom) za postizanje svrhovitih ciljeva – duhovnih, no također i materijalnih. Hinduistički tantrizam (s kojim je srodan Vajra-yana budizam) u središte religijskog bogoštovlja stavlja božicu Shakti, svemirsku žensku snagu. Shakti također postoji i u mikrokozmosu (čovjekovu tijelu) kao latentna snaga smještena u dnu kičme (kundalini). Šaktistička joga tumači pod kojim se uvjetima i u kojem obliku u sjedinjenju jogina i jogine može proizvesti misao oslobođenja i ostvariti mističko jedinstvo jastva i univerzuma.
 
[3] Brahmacharya je praksa u kojoj je život osobe posvećen traganju za osobnim poostvarenjem Brahmana – nepromjenjivog, beskonačnog, imanentnog i transcendentalnog božanstva, ujedno i temelja cjelokupne materije, energije, vremena, prostora i bitka, te svega onostranog u univerzumu.

[4] Razdoblje dugogodišnje vladavine britanske kraljice Viktorije (1837-1901), poznato po gospodarskom procvatu, ali i po moralizatorskoj hipokriziji društva.

Budizam i seksualnost

Poput ostalih religija, tako i budizam zauzima čvrsto etičko stajalište u pogledu ljudskog djelovanja i ponašanja, a posebno područja seksualnosti. Budistička etika zasnovana je na pet pravila (koje možemo usporediti s biblijskim zapovijedima) – nepovređivanju živih bića, neuzimanju stvari koje nam ne pripadaju, uzdržavanju od razvratnog ponašanja, govorenja neistine i uzdržavanju od konzumacije opojnih sredstava. 
Što se tiče budističkih redovnika, u većini ogranaka je uobičajeno da se suzdržavaju od svih seksualnih aktivnosti (s izuzetkom japanskog budizma). Buddha je izričito opominjao svoje sljedbenike da izbjegavaju razbludnost. Temeljno učenje osnivača budizma u sadržano u spisu “Sutta Pitaka” također navodi kako “čovjek ne bi trebao slijediti svoje porive k putenim užicima, koji su niski, vulgarni, prosti, sramotni i beskorisni.” U istom spisu Buddha također uči da su putena zadovoljstva ‘nečista’ i da ih treba izbjegavati. Strogo opominje one koji smatraju da prakticiranje seksa nije prepreka prosvjetljenju, budući da puteni užici u konačnici donose ‘mnogo patnje’.
K tomu, druga od “četiri plemenite istine”, navodi da je krajnji uzrok sve patnje prianjanje uz materijalne stvari i žudnja. Budući da seksualne prakse karakterizira i prianjanje i žudnja, u budističkoj tradiciji ubrajaju se u “pet otrova”, odnosno pet prepreka duhovnom razvitku, te stoga one moraju biti eliminirane.
Za budističke vjernike – laike ova su pravila neobvezujuća. Oni nisu prisiljeni da se strogo drže popisa zapovijedi, već im ona više služe kao orijentir u analiziranju njihovih djelovanja i ponašanja. Spolni nemoral se različito tumači od strane različitih budističkih tradicija, tako da je u krajnjem ostavljeno pojedincu i njegovoj savjesti da odluči kako će se u tom pogledu postaviti.
Ovo jasno znači da se ‘starješina kućanstva’ može upustiti u zakoniti seks, budući da u njemu nema osjećaja krivnje, niti osjećaja iskorištavanja drugog. Prema budizmu, seks ne bi trebao biti ni nezdravo potisnut, niti morbidno preuveličan. Mora uvijek biti pod kontrolom volje, kako bi mogao biti smatran zdravim i postavljen u pravu perspektivu. 
Vajra-jana predstavljala je jedno novo otkrivenje u Buddhinoj doktrini. Kao što je ranije rečeno, ovaj je pravac srodan sa šaktističkim tantrizmom hinduizma. U spisu “Kalacakra tantra” govori se o tome da je kralj Sucandra otišao do Buddhe i pitao ga za jogu koja bi mogla ljude spasiti od kali-yuge (sadašnje doba svađi i dekadencije u ljudskoj povijesti). Dobio je odgovor da se kozmos nalazi u samom ljudskom tijelu, te mu je objašnjen značaj seksualnosti i način, kako da se disciplinom daha kontrolira ritam vremena. Cilj vajra-yane bio bi transcendiranje kroz vanjsku pojavnost stvari prema stanju praznine, u kojem se pojedinac poistovjećuje s apsolutom (nirvana).   
 

Taoizam i seksualnost

Etički principi taoizma temelje se na nesebičnosti, umjerenosti, prihvaćanju misterija, ne-izmišljanju, ne-prianjanju i skromnosti. Budući da taoizam vidi prirodu kao dinamičnu, izmišljeni moral od strane ljudi se smatra krutim, jer ide nasuprot prirode. Po shvaćanju taoista, priroda nije nešto što se može kontrolirati, ona kontrolira sebe samu.
Taoistička tradicija smatra da muškarcima treba ženska energija, i obrnuto, kako bi se postigla ravnoteža, ispunjenje i transformacija. Taoizam naglašava odnos između yina i yanga: dvije suprotstavljene snage koje održavaju harmoniju kroz ravnotežu.
Taoizam se kao filozofija suočio s pitanjem seksualnosti, te mu pridao novu dimenziju, tj. duhovno ispunjenje. Najveći se naglasak stavlja na univerzalnoj ljubavi. Tako primjerice tao ljubavi zahtijeva harmoniju yina i yanga, odnosno ženske i muške energije, kao preduvjeta za opću sreću i dobrobit svih ljudi.
Taoizam smatra da gušenje seksualnih želja nije dobro, jer ostavlja ljude nezadovoljnima; naglašava kako ljudska bića imaju i fizičke nagone i spiritualne težnje. Taoizam pomiruje ta dva suprotstavljena pola na taj način, da seksualnom nagonu omogućuje da aluži spiritualnoj svrsi. Taoizam također naglašava aktivnu vježbu, a pomoću tehnika taoa seksologije može se doći, kako taoisti tvrde, do “izravnog i opipljivog iskustva Boga”.
 
 
Bahai religija i seksualnost

Učenja bahai religije u vezi seksualnosti slična su u mnogim pogledima sa velikim abrahamskim religijama: judaizmom, kršćanstvom i islamom. Shodno tomu, zagovornici bahai učenja skloni su opravdati recimo anti-feminističke stavove sv. Pavla i Muhameda, navodeći da su bila uvjetovana društvenim okolnostima njihova doba, te da su na neki način predstavljala i pozitivan pomak, u odnosu na ranije stavove religije prema ženama.
Mada nema klera, koji bi diktirao način ponašanja pripadnika ove religije, bahai su ipak čvrsti u svojim etičkim stavovima. Tako se naglašava važnost moralne čistoće prije i za vrijeme braka. Mada je čvrsto povezana s monoteističkim religijama iz kojih je ponikla, bahai religija primjerice ne posjeduje koncept izvornog grijeha, niti postavlja celibat kao najviše duhovno stanje. No, prakticiranje čednosti se ipak smatra pravom pripremom za brak i njegovo očuvanje i trajnost.
Bahai se podučavaju moralnoj čistoći čak i na razini misli. Kao i konzervativniji ogranci kršćanstva, te islama bahai religija zahtijeva smjeran i pobožan život, s umjerenošću i decentnošću u ponašanju, odijevanju, i svim segmentima života. Bahai religija odbacuje svu nemoralnost u umjetnosti i literaturi, prakticiranje nudizma, slobodnu ljubav, nevjenčani brak i seksualne poroke. Moralnu čistoću bahai dakle sagledavaju kao Božju volju.
 

Scientologija i seksualnost

Scientološki etički sistem temelji se na razumu, a ne na božanskoj objavi. U jednom od prvih djela “Science of Survival” osnivač scientološke crkve L. Ron Hubbard etiku sagledava kao racionalnost usmjerenu k najvišoj razini preživljavanja za pojedinca, grupu ili kolektiv, te cjelokupno čovječanstvo. Najviši nivo etike po Hubbardu bi bio dugoročni koncept preživljavanja s minimumom destrukcije, uzduž bilo koje od dinamika[5].
Logika scientološke etike zasnovana je na dva ključna koncepta: dobru i zlu, međutim dobro se ne smatra apsolutno dobrim, već kao konstruktivno djelovanje u cilju preživljavanja. Analogno, zlo se smatra nerazumnim ponašanjem, koje donosi destrukciju, kako pojedincu, tako i grupi, te u konačnici cijelom čovječanstvu. 

Pogledi Scientološke crkve na seks također se temelje na djelima L. Rona Hubbarda, te su čine dio osnovne doktrine ove crkve, koja se inače smatra najvećom i najbrojnijom od onih nastalih u 20. stoljeću. U Hubbardovom izvornom viđenju pojma «dinamike», seks predstavlja drugu dinamiku, a ona predstavlja ne samo spolno djelovanje, već i pojedinu obitelj.
Tonska ljestvica scientologije je karta sačinjena padajućim redoslijedom, u odnosu na stupanj racionalnog ponašanja ili ponašanja usmjerenog preživljavanju. Što je osoba više na ljestvici, to su veće njene sposobnosti da preživi. U odnosu na 'seksualno ponašanje', vrijednosti se kreću od 4.0 do 1.1. Tako na najvišoj točki nalazimo «monogamiju, postojanost, vjernost, visoki nivo užitka, te veoma moralne reakcije u odnosu na seks». S druge strane, na najnižoj točki nalazimo promiskuitet, perverzije, sadizam, te općenito razuzdane seksualne radnje.

Zanimljivo je kako su izvorni stavovi scientologije bili vrlo slični stavovima konzervativnom kršćanstvu, ali to ne čudi, jer je scientologija nastala početkom pedesetih, mnogo prije 'seksualne revolucije', u narednom desetljeću. Hubbard recimo osuđuje slobodnu ljubav, lako sklopljeni brak i brzi razvod, te ovakve ljude smatra opasnošću za društvo. Štoviše, on suvremenu europsku i američku kulturu uspoređuje s grčkom i rimskom, u njihovom dekadentnom razdoblju. Istini za volju, 1967. godine, dakle upravo u doba vrhunca 'seksualne revolucije', Hubbard se obratio svojim sljedbenicima sa saopćenjem u kojem negira svoju namjeru da regulira privatni život pojedinaca. Shodno tomu, sve je ranije odredbe i propise u pogledu seksualnog ponašanja stavio van snage.
 
[5] Dinamika u scientologiji predstavlja poriv za preživljavanjem izražen kroz jastvo, seks, grupu, čovječanstvo, život, MEST (Matter, Energy, Space, Time), theta (misao, potencijalno neovisna o materijalnom nosiocu ili mediju), te Vrhovno biće.

Poganska religija i seksualnost

Poganske religije Grčke i Rima 

Poganska religija (a i svjetovni zakoni) stare Grčke dopuštala je različite oblike seksualnosti. Opća slika seksualnog života u staroj Grčkoj nosila je obilježje nesputane slobode. Pored uobičajenih bračnih seksualnih odnosa između muškarca i žene, relativno su bili često zastupljeni homoseksualni odnosi odraslih muškaraca sa adolescentnim mladićima, a bili su rašireni i različiti oblici muške i ženske prostitucije. Grčke žene mogle su dobiti seksualne usluge muškaraca za novac, a također uživati i u homoseksualnim odnosima s drugim ženama.
Postoji jedno sporno pitanje, naime, u kojoj su mjeri bili zastupljeni odnosi između odraslih muškaraca i adolescenata. Dok neki autori smatraju da je takav oblik ponašanja bio pretežan i čak norma (seksualnog) ponašanja, dotle drugi autori smatraju da se radi o preuveličavanju, i da su heteroseksualni odnosi ipak bili prevladavajući. Drugo je pitanje, je li ovaj tip odnosa bio ograničen samo na aristokraciju, ili je bio uobičajen i u drugim slojevima društva. Čini se daje ipak bio pretežno dio aristokratskog obrazovnog sistema. Po svoj prilici ni među pripadnicima aristokracije ovakvi odnosi nisu bili pravilo, tako da je bilo i odnosa u kojima nije dolazilo do erotskog kontakta. Od mladića se zahtijevalo da ne iskazuju recipročnu erotsku žudnju prema starijim muškarcima, kako u kasnijoj dobi ne bi postali feminizirani.

Za homoseksualne odnose odraslih muškaraca i mladića postoje razni sinonimi. Jedan od njih je 'grčka ljubav', relativno moderan pojam, nastao u 19. stoljeću. Postoji također izraz 'pederastija' (grč. paidos – dijete i erastos – ljubavnik), koji se međutim dosta poistovjećuje sa homoseksualnošću općenito, i odatle izraz 'peder'. U staroj Grčkoj pak, odnos između dva odrasla muškarca smatrao se sramotnim, iz razloga što je onaj koji je imao pasivnu ulogu bio poistovjećen bilo s ženom, osobom nižeg socijalnog statusa ili nezrelim mladićem. Očito je da se kasnije, prema polovici 4. stoljeća, promijenio stav prema homoseksualnosti. To se vidi iz djela Platonove kasne faze, «Zakoni», u kojem on osuđuje homoseksualne odnose i naziva ih 'neprirodnim'.

Seksualnost starog Rima, baš kao i Grčke, nije poznavala kategorije hetero i homoseksualnosti. Rimljani su smatrali da je karakteristika koja razlikuje vrstu seksualnosti aktivna uloga nasuprot pasivnoj, odnosno uloga onog koji penetrira i penetriranog. Rimljani su također smatrali da muškarac treba imati aktivnu ulogu u svim oblicima vođenja ljubavi. Muška se pasivnost smatrala sramotnom, kao gubitak muškosti. No, za razliku od stare Grčke, osuđivao se odnos odraslih muškaraca i adolescenata – slobodnih građana. Međutim, ipak je bio prihvatljiv odnos kako s muškim, tako i s ženskim prostitutkama, kao i s mladim robovima, sve uz uvjet da je rimski muškarac aktivan partner u odnosu. 

Neopoganska religija

Neo-poganske religije su gotovo unisone u njihovom prihvaćanju istospolnih odnosa kao ravnopravnih onim heteroseksualnim. Najvećim dijelom neo-poganske religije imaju kao središnje načelo fertilitet (fizički, ali i kreativno/duhovni), pa kao takve ohrabruju zdrav pogled na seksualnost, odnosno ona se sagledava kroz seksualnost odraslih osoba bez obzira na spol ili životnu dob, u kojoj su partneri suglasni. Najčešće se gleda na seksualne odnose van braka s tolerancijom, kao i na one među pripadnicima istog spola. Načelo Wicca religije (a prihvaćeno i od drugih neo-pogana) jest «Ukoliko ne povrijediš nikog, učini kako želiš». Mnogi ovo načelo interpretiraju kao odgovorne seksualne odnose u svim njihovim varijacijama.
Upravo ovo jest obilježje poliamorije, nove alternative uobičajenim monogamnim odnosima većine religija, pogotovo onih monoteističkih. Poliamorija (grč. poli – višestruko i lat. amor – ljubav) bi predstavljala želju, praksu ili tek prihvaćanje imanja više od jedne intimne veze u isto vrijeme, s punim znanjem i pristankom svih uključenih osoba. Nekako je logično da je poliamorična praksa više povezana s neopoganskim religijama, s obzirom na njihovu najveću tolerantnost prema ne-monogamnim vezama. Poliamorija se razlikuje od monogamije po tome što omogućuje drugu intimnu vezu, pored već postojeće, a koja nimalo ne smeta već postojećoj vezi. Poliamorija se naziva i odgovornom ne-monogamijom. Razlikuje se od poligamije, jer recimo muškarac u islamu ne mora imati pristanak već postojeće supruge (ili više njih), da bi oženio još jednu. U poliamoriji takav pristanak mora postojati. Poliamorija se razlikuje i od pukog svingerstva, u kojoj se partneri razmjenjuju radi zabave i razbijanja monotonije u vezi. Poliamorija je koncept koji se zasniva na izboru, povjerenju, jednakosti slobodne volje i nove ideje, ideje 'komperzije' (eng. compersion[6]), prije negoli na nekim kulturalnim ili tradicijskim principima.

[6] Najkraće rečeno, ovaj bi pojam predstavljao točnu opreku ljubomori. Radi se o užitku, koji pruža partnerova ljubav prema još jednoj osobi.

Izvor
 

"Istočno kršćanstvo smatra da Adam i Eva nisu imali seksualni odnos prije Pada, te da su seksualni grijeh i Pad direktno povezani. Pravoslavno kršćanstvo ipak ne smatra da je seks na neki način sam po sebi griješan, što je bio stav kršćanskog filozofa Augustina iz 4. stoljeća. "

bog je pokazao apostolu spustajuci mu zivotinje sa neba da nista samo po sebi nije necisto,a kamoli ljudsko telo,sasud boziji.
i petar je imao zenu i bio je svet,kao i milioni..,
a pre pada iako je bila data zapovest da se razmnozavaju;umnozavali bi svoju ljubav,al svakako ne mislim polnim putem.
slazem se u svemu,al ovo: istocno hriscanstvo i pravoslavno;zar to nije jedno?

Tantrizam, princip leve i desne ruke, princip leve podrazumeva seks do krajnje snage, samo kad se dodje do vrhunca mora se stati jer orgazam deluje uspavljujuce za um. Samo za to su pre svega potrebni duhovni seksualni partneri, inace nista od preobrazavanja seksualne u spiritualne energije, prosvetljenje moze da dodje i prodje nezapazeno kod "obicnih" ljudi.