Reinkarnacija Inkarnacija :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

Tema sadasnji trenutak je zastarala, evo zato Tolijev tekst ovde, posto je povezano

Smrt i vječnost

Piše: Eckhart Tolle

Preneseno sa: www.2012-transformacijasvijesti.com

Dok hodate neukročenom šumom, u koju se nije umiješao

čovjek, zapazit ćete oko sebe ne samo obilje života, nego

ćete na svakom koraku naići i na srušena stabla, debla

koja propadaju, trulo lišće i raspadnute tvari. Kamo god

pogledatg okružuje vas život ali i smrt.

No ako bolje pogledate, otkrit ćete da deblo koje se raspada

i trulo lišie rađaju nov život ali i da su sami prepuni života.

Tu su na djelu mikroorganizmi. Molekule se preslaguju.

Zato nigdje nema smrti. Samo se odvija preobrazba životnih

oblika. Sto iz toga možete naučiti?

Smrt nije suprotnost životu. Život nema suprotnosti.

Suprotnost smrti je radanje, a život je vječan.

Mudraci i pjesnici stoljećima su prepoznavali snovitu

kvalitetu ljudskog postojanja, naizgled tako čvrstu i

stvarnu, a ipak tako prolaznu, da u bilo kojem trenutku

može nestati.

U trenutku vlastite smrti može vam se učiniti da je prida

vašeg života poput sna koji dolazi svome kraju. No, čak

i u snu mora postojati stvarna bit. Mora postojati svijest

u kojoj se san odvija, inače ga ne bi ni bilo.

Stvara li tu svijest tijelo ili svijest stvara nečiji san o

tijelu?

Zašto je većina ljudi koja je proživiela iskustvo tik do smrti

izgubtla strah od smrti? Razmislite o tome.

Vi, dakako, znate da ćete umrijeti, ali ta spoznaja ostaje

puka apstraktna ideja sve dok se prvi put osobno ne

susretnete sa smrću: zbog ozbiljne bolesti ili nesreće koja

se dogodila vama ili nekom vama bliskom, ili kroz gubi

tak voljene osobe, kad smrt u vaš život ulazi kao svijest

o vlastitoj smrtnosti.

Većina ljudi sa strahom okreče leđa smrti, ali ako ne

ustuknete i ako se suoćite sa činjenicom da je vaše tijelo

prolazno i da bi moglo nestati u bilo kojem trenutku dolazi

do djelomičnog oslobađanja od poistovjećenosti, koliko god

bilo slabo od vlastitog tjelesnog i psiholobkog oblika, od

>ja<. Kad uvidite i prihvatite prolaznu narav svih životnih

oblika, osjetit ćete neobičan osjećaj spokojstva.

Suoćivši se sa smrti, vaša se svijest do odredenog stupnja

oslobada poistovjećenosti s oblikom . Zbog toga u nekim

budistićkim tradicijama redovnici redovito posjećuju

mrtvaćnicu kako bi meditirali medu mrtvim tiielima.

U zapadnjačkoj kulturi još se posvuda poriće smrt. ćak

i stari ljudi pokušavaju ne govoriti i ne misliti o njoj, a

mrtva se tijela skrivaju. Kultura koja niječe smrt nemi-

novno postaje plitka i površna, zabavljena samo vanjskim

oblikom stvari. Ako nijećete smrt, život gubi svoju dubinu.

Iz našeg života nestaje mogučnost spoznavanja dimenzije

transcendentnosti, tko jesmo s onu stranu imena i oblika,

jer smrt predstavlja dveri koje vode u tu dimenziiu.

Ljudi se nelagodno osjecaju kad je riječ o okončanju, jer

svaki je kraj mala smrt. Zbog toga u mnogim jezicima

rijeć >doviđenja" znači >vidimo se opet<.

Kad god se završi neko iskustvo - prijateljsko okupljanje,

odmor, kad djeca napuste dom - vi umirete malom smrću.

Rastvara se "oblik" koji se u vašoj svijesti pojavio kao to

iskustvo. Nakon toga nerijetko osjećate prazninu, a mnogi

se itekako trude da je izbjegnu.

Ako možete nauditi prihvatiti, pa ćak i radosno dočekati,

završetke u svom životu, mogli biste otkriti da se osječaj

praznine, koji ste u početku osjetili kao nelagodu, pre-

tvara u osjećaj unutarnjeg prostora ispunjenog dubokim

mirom.

Dok svakoga dana učite umirati na taj nadin, otvarate

se životu.

Večina ljudi ima osječaj da je njihov identitet, njihov osje-

čaj vlastitog ja, nešto neizmjerno dragocjeno što ne žele

izgubiti. Zbog toga se toliko plaše smrti.

Čini se nezamislivim i zastrašujuićm da bi ja. mogao

prestati postojati. No, to dragocjeno ja pogresno smatrate

svojim imenom, oblikom i prićom koja je uz njih vezana.

"Ja"

je tek privremeni oblik u polju svijesti.

Sve dok poznajete samo taj oblik identiteta, niste svjesni

da je ono dragocjeno vaša vlastita bit, vaš najskriveniji

osjećaj ,ja Jesam<, sama svijest. To je ono vječno u vama

- i jedino što ne možete izgubiti.

Kad god u životu osjetite velik gubitak, kao što je gubitak

onoga sto imate, doma, bliskog odnosa, ugleda, posla ili

tjelesnih sposobnost nešto u vama umire. Osjećate se

umanjenim u svom osjećaju onog što jeste. Mogao bi se

javiti i osjećaj izgubljenosti. , tko sam ja bez toga?

Kad vas napusti ili se rastvori oblik s kojim ste se nesvjesno

poistovjetili kao s dijelom sebe, to može biti iznimno

bolno. U tkanju vašeg postojanja nastaje rupa.

Kad se to dogodi, nemojte zanijekati ili zanemariti bol i

tugu koju osjećate. Prihvatite ih. Budite svjesni sklonosti

uma prema smišljanju pride o gubitku, u kojoj sebi pridajete

ulogu žrtve. Strah, bijes, negodovanje ili samosažaljenje

emocije su koje prate tu ulogu. Tada postanite svjesni

onoga što se skriva iza tih emocija, kao i iza priće koju

je smislio um, a to je rupa, prazan prostor. Možete li se

suočiti s neobičnim osjećajem praznine i prihvatiti ga?

Ako možete, možda otkrijete da to i nije tako straino.

Možda ćete se iznenaditi kad shvatite da iz te praznine

izvire mir.

Kad god netko umre, kad god se rastvori životni oblik,

Bog, bezoblićan i neočitovan, blista kroz otvor koji je oblik

ostavio za sobom. Zbog toga je smrt jedna od najsvetijih

stvari u životu. Zbog toga se na vas, kroz razmatranje i

prihvaćanje smrti može spustiti Božji mir.

Koliko li je samo kratkotrajno svako ljudsko iskustvo,

koliko su prolazni naši životi! Postoji li nešto što nije

podvrgnuto radanju i smrti, nešto što je vjećno?

Razmislite o ovome: kad bi postojala samo jedna boja,

primjerice plava, i kad bi ćitav svijet i sve u tom svijetu bilo

plavo, tada zapravo ne bi bilo plave boje. Mora postojati

nešto što nije plavo, kako bismo mogli prepoznati plavu

boju, inaće se ona ne bi isticala., ne bi ni postojala.

Zar na isti način nije potrebno nešto što nije prolazno i

netrajno da bismo prepoznali prolaznost sviju stvari?

Drugim riječima kad bi sve, ukljućujući i vas, bilo netrajno

kako bismo to ikada mogli spoznati? Zar činjenica da

možete biti svjesni kratkotrajne prirode svih oblika, ukljućujući

i vlastiti, ne znaći da u vama postoji nešto što

nije podložno propadanju?

Kad imate dvadeset godina, svjesni ste da vam je tijelo

snažno i živahno. Šezdeset godina poslije svjesni ste da

vam je tijelo oslabilo i ostarjelo. Možda se i vaš način

razmišljanja promijenio od onda kad ste imali dvadeset

godina, ali nije se promijenila svijest koja zna da vam

je tijelo mlado ili staro ili da vam se način razmišljanja

promijenio. Ta svijest je ono vjećno u vama, sama svjesnost.

To je onaj bezobličan Jedan jedini život. Možete Ii

ga izgubiti? Ne možete, jer vi jeste taj život.

Neke ljude neposredno prije smrti obuzima duboka smirenost

i gotovo zrače svjetlost, kao da nešto prosijava

kroz oblik koii se rastvara.

Ponekad se dogodi da su tijekom nekoliko posljednjih

tjedana, mjeseci ili čak godina svog života jako bolesni ili

stari ljudi gotovo prozirni. Dok vas promatraju, možete

vidjeti kako im iz oćiju zraći svjetlost. U njima više nema

duševnih patnji. Prepustili su se i njihova se osoba ja

stvoreno umom, već rastvorilo. "Umrli su prije same

smrtk i pronašli dubok unutarnji mir, spoznaju o vlastitoj

besmrtnosti.

U svakoj nesreći i katastrofi krije se potencijalna dimenzija

spasa kojeg najčešće nismo svjesni.

Strašan šok izazvan posve neočekivanom, neminovnom

smrču može vas prisiliti da se do kraja oslobodite poistovjećenosti

s oblikom. U posljednjih nekoliko trenutaka prije

fizitke smrti i tijekom nje, sebe doživljavate kao svijest

oslobođenu oblika. Iznenada više nema straha, obuzima

vas mir i spoznaja da je sve dobro te da je smrt samo

rastvaranje oblika. Tada smrt prepoznajte kao posve prividnu,

kao što je i oblik s kojim ste se poistovjetili.

Smrt nije anomalija niti najstrašniji od svih dogadaja,

kako nas uči moderna kultura, nego najprirodnija stvar

na svijetu, neodvojiva od svoje suprotnosti, rodenja, i

isto toliko prirodna. Podsjetite se na to dok sjedite pokraj

umiruće osobe.