moj je van svih navedenih kategorija

Ne znam da li ste primetili da svaki "zaključak" britanskih nazovi stručnjaka nema veze blage sa životom! Ono što su zaključili pre 5 godina, pre 3 su popljuvali, a onda prošle godine ponovo vaskrsli iste umotvorine kao bogom-dane-suštastvene istine!!!

Nije mi jasan deo o "nužnim očevima", pošto u citiranom pasusu ne nalazim bilo šta što bi imalo veze sa ulogom oca, sem ako se "očinstvo" ne poistovećuje sa "kućanskim poslovima"!?!

I na kraju krajeva, šta koga boli ćoše kakav je moj ćaća?????? Ja sam jedina koja može i ima prava da ga procenjuje i karakteriše u toj ulozi, eventualno i moja majka, ali kome taj podatak nešto znači? Budalastim britanskim dokoličarima? Kako da ne.... Obožavam popularnu psihologiju....

Ni mog oca nema na listi 

bilo je sa ocem raznih faza,ali na kraju ostala je ogromna ljubav i precutno razumjevanje.


aleluja


ne znam zaista u koju bi to kategoriju trebalo da spada idealan otac i kako bi trebalo idealno da se ponasa...i ustvari- uopste ne treba da bude idealan i nikako da se opise ovako usko kao u  uvodnom tekstu,
ali znam da je vazno da se trudi i da nas voli...i da,cak i kada se ne razumijemo,ljubav ne dovodimo u pitanje.

samo toliko...jer ocevi su...mrak

beskrajno vazni.

"Mnogi ljudi drže da sigurno znaju što je dobra majka,
ali oni ni izdaleka nisu tako sigurni što je dobar otac“.
N. Ackerman


Prema Obiteljskom zakonu djetetova majka je žena koja ga je rodila, a otac je majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka.

Unatoč mnogim izmjenama u društvu, u većini obitelji, otac je dominantan i glavni. On donosi važne odluke jer je stoljećima do sada bio glavni financijer u obitelji. Danas žene rade te mnoge zarađuju podjednako kao i muškarci. Ipak, od njih se i dalje očekuju da nakon posla obavljaju kućanske poslove i vode brigu o odgoju djece.

kNeki muškarci spremni su pomoći u obavljanju kućanskih poslova i smatraju da trebaju ravnopravno sudjelovati u odgoju djeteta. Zbog patrijarhalnog odgoja, neke žene će ih odbiti s komentarom da "one to ipak znaju bolje raditi". I činjenica jest da će mnoge žene bolje uočiti što treba učiniti u kući ili stanu da on zablista tokom jednog prijepodneva, kao što će zbog velike prakse daleko bolje skuhati neko jelo. Ali je i činjenica da ne mora sve biti blistavo da bi bilo dovoljno lijepo i da zajedničko spremanje i kuhanje može učvrstiti brak.

Naravno da postoje i obrnute situacije gdje bi žene jako rado htjele pomoć od muškarca, ali je ne dobivaju zbog muškarčevog uvjerenja da su to "ženski poslovi".

I tako dolazimo do spoznaje da bi neki muškarci željeli sudjelovati i u odgoju djeteta od samog rođenja, ali ili iz vlastitog straha to ne čine ili ih žene odbijaju iz svog straha "da neće znati dobro s djetetom", "da će mu ispasti iz ruku", "da neće znati pravilno promijeniti pelene" itd. Štoviše, neki teoretičari na početku prošlog stoljeća očevima u prvim godinama života pripisuju ulogu "pomoćnog roditelja" čija je osnovna zadaća biti podrška majci. Tek s navršenih tri godina djetetovog života, spomenuti teoretičari daju očevima značajniju ulogu.

Novija istraživanja ukazuju na važnost uloge oca u djetetovom razvoju osobito na nekoliko područja: rani razvoj pismenosti i razvoj akademskih vještina te razvoj seksualnosti u adolescenciji.

Djeca, čiji su očevi bili ravnopravno uključeni u njihov odgoj od najranije dobi, kasnije će ulaziti u seksualne aktivnosti i manje vjerojatno će sami postati roditelji u adolescenciji.

kOčeva uključenost u odgoj djeteta ima veliki utjecaj na akademska postignuća djeteta. Clarke-Stewart je opažajući očeve i njihove 15 i 30-mjesečne bebe utvrdila da su intelektualne vještine veće kod djece čiji očevi su uključeni u nestrukturiranu igru s djetetom, koje očevi pozitivno ocjenjuju, koja su češće u interakciji s ocem i čiji očevi podržavaju djetetovu neovisnost. Nadalje, istraživanja utvrđuju da očevi koji su uključeni u odgoj djeteta utječu na djetetov razvoj pismenosti čak i ako oni sami nemaju visoko obrazovanje. Budući da je razvoj pismenost ključan za akademski uspjeh, pokazalo se da očevi imaju značajniji utjecaj na razvoj akademskih vještina djeteta nego što imaju majke.

U predškolskom razdoblju, očevi mogu čitati priče svojem djetetu, šarati, crtati i pisati s njima, obogaćivati im vokabular raznim igricama, pjevati pjesme, učiti ih prepoznavati slova i važne riječi kao što su njihova imena te jednostavno što više razgovarati s njima. U školskom razdoblju, otac se može uključiti u školske aktivnosti, sudjelovati na roditeljskim sastancima i događajima važnim djetetu.

Ukoliko je odnos s ocem pozitivan, djeca će imati bolju sliku o sebi i više samopouzdanja.

Ipak, trebamo imati na umu da je za optimalan razvoj djeteta vrlo važan kvalitetan odnos i majke i oca s djetetom.

Tatjana Radulović, dipl. psiholog
Izvor

Nije mi baš jasno čemu ova isključivost i kategorizacija. 
Verujem da jedan otac u određenom trenutku vremena može "izabrati" neko od ovih ponašanja a u nekom drugom trenutku... neki drugi tip.  Zavisno od okolnosti biramo primerene postupke za tu specifičnu situaciju.

Moj otac je nemoguća misija.
Prevelik je zalogaj da bih ga stigao...  današnji doktor nauka koji je svojim trudom i radom od nule (zapravo iz minusa) stvorio mnogo... dobro ne mnogo mnogo ali mnogo više nego prosečan čovek u Srbiji. Ima pragmatičnu životnu filozofiju i ona deluje.
Lično nije imao porodicu (iako su mu roditelji i dan danas živi - mada ko i da nisu) tako da primećujem kod njega u nekim situacijima da ne ume da odreaguje kako bi "trebalo", ne zato što je nekakav drugačiji karakter... već zato što nikad nije imao priliku da vidi kako to "treba" da funkcioniše i nije imao priliku da nauči jer nije imao porodicu.
Međutim, svakako je pun ljubavi i ne verujem da bih mogao daleko bez njega...
... roditelje ne možemo birati, ali da mi neko danas pruži priliku da biram... nikad ne bih izabrao nekog drugog do ovog mog.

ovo se ceni

 

u sustini, 99% nalazim svog oca u ovome sto si rekao, i smatram to retkom srecom. U kombinaciji sa super majkom... To je najcesce razlog zbog koga ne dozvoljavam sebi da budem skenjan i smoren zbog svakodnevice...

moje cale je bio one of the kind 
nikad niko kao on . moj najbolji prijatelj, moj savetnik, moja kocnica , moja srodna dusa