,,,zivim u sjenci sjenke tvoje sjenke
i znam da znas,,,
jos uvijek sminkam stvarnost tvojom bojom
,,,jer drukcije ne umijem
ne razumijem,,,
ne zelim pred laznim svijetom cijelim da se lazno veselim
,,,to nije osmijeh,,,to je grc,,,
,,,ljudi su sljepi,,,
lijepi dani
nasmijani za tebe,,,za mene skice,,,
druge duge ulice,,,srce skitnice zgazeno nehotice,,,
znam da znas,,,
jer u svim snovima ti vrtim
sve te prazne rijeci praznim danima
,,,nestajes
i prica odavno nije fer,,,
ljepotica i zvijer
suvise razno,,,sve je prazno,,,
prazno je zarazno,,,
,,,neprolazno,,,
vracam se njima,,,zar mislis da se stvarno ponosim time,,,
,,,u mojoj glavi poslje svega sve one nemaju čak ni ime,,,
samo te oci posjecene vjetrom koje sjaje
kao i moje
,,,znam da znas,,,
al ne vidis i ne cujes,,,
i ne znas koje
male stvari se broje
i dok porazi se roje,,,
plasim se da priznam da postojis,,,
rane gnoje
,,,i da mi falis,,,
fali mi dodir
fali mi rijec,,,
fali mi osmijeh
fali mi lice,fale mi lazi, fale sitnice,,,
,,,dosta krivice
ptice selice nestaju,,,
,,,ja ostajem,,,i svi ti pogledi me plase,,,
prokleti srecni zagrljeni ljudi,,,
TE ULOGE SU BILE NASE,,,
,,,samo moje i tvoje
a gdje smo sad,,,
gledaj u mene,,,nema mene,,,
samo sjene uspomene,,,samo tragovi,,,
koliko dobijes,,,toliko das,,,
,,,ti nisi smjela,,,
znam da znas
,,,znam da znas
,,,znam da znas
,,,sve suze svijeta sprala je kisa,,,
na kraju nisi ni siguran
da si plakao,,,
niti da si dno dotakao
a naravno kakav jesam,,,
slagao sam sebe da si laz
,,,vratio se starim stazama,,,
ali ni svi peroni svijeta me ni malo nisu promijenili
i dalje isti blejer iz bloka,,,
uvijek mashtarskog oka,,,
nikad izvan svog toka
mikrofon i dalje rokam na putu do doka luke srece,,,
,,,dan je taj sto me vara,,,
plavetnilo neba misli skrece,,,
a onda padne noc
prokleto dugi sati
,,,sakatim srcem shvatim
sitnice
ponos
inati
nece mi dati
,,,da pratim trag
,,,a znam
sve je nista,,,slomicu kazaljke,,,vrijeme ce stati,,,
svemir ce cekati,,,
da samo umijem da te vratim,,,
trazim te,,,sanjam te pijanim ocima
u nocima,,,u tudjim licima
u stanovnicima nekih drugih svjetova,,,
,,,gdje je nas,,,
,,,micem usnama
bez glasa dok pada zaborava plast
,,,sutim jer znam da znas,,,uvijek si znala i uvijek znas,,,
,,,ti
,,,jedina moja,,,
tebi koja odavno nisi jedina,,,
svaka sekunda kao godina
,,,al barem znam na cemu sam,,,
i barem znam da nema nas,,,
i spreman sam da budem nasmijan pred svima ,,,
iako te kad sam solo
i dalje oblikujem od oblaka dima,,,
,,,i kroz paucinu vracam vremena
kad smo ti i ja jos bili tim,,,
oprosti sto nemam snage da te slazem
da ti zelim srecu sa njim,,,
a i šta ce ti to od mene,,,
,,,sve uspomene s kaputa stresi,,,
samo budi to sto jesi
tu gdje si,,,
sta god da se desi,,,
ti budi oke i nikad ne saznaj kako to boli,,,
kad nekoga volis a mrzis,,,
,,,kad mrzis a volis
i lomis se da izdrzis,,,
,,,ostaje nada da će nekad negdje
netko htjeti da shvati
moja lutanja,mastanja i sanjanja
i znati da ih prati
i tko zna
mozda jednom nadjes me,,,
tamo gdje prestajem ja
,,,gdje pocinjes ti
gdje stali smo mi
gde sada su drugi,,,
,,,ali srest ces samo stranca,,,
slucajnog prolaznika
,,,i pogled leden
iako te je taj neznanac,,,
nekada volio,,,vise od sebe,,,

,,,prepisano odnekle,,,