TOLERANCE AND APATHY ARE THE LAST VIRTUES OF A DYING SOCIETY 

 pitanje je dokle treba ici u tom "trpljenju" , odnosno da li se covek onda pretvara u tovarnu zivotinju koja "trpi" sve vishe i vishe dok od tereta ne crkne . u konkretnom sluchaju , zashto bi normalna deca trebalo da "trpe" zbog jednog deformisanog i imaju li oona pravo da neko njih "trpi" - da podnese chinjenicu da su ona normalna .

Ja sam uverena kad bi se tri normalna dečaka iz iste škole udružila i izmlatila tog agresivnog da bi ta normalna deca snosila daleko teže konsekvence nego što snosi ovaj divlji.

Pa jbg za neke je ipak Cezar i kerovi a ne profesori i školske klupe

Covek je to primetio pre vise od dve hiljade godina, a mnogi ni danas to ne mogu da shvate.  

Sto se mene tice odgovor na pitanje dokle nesto treba svako od nas da trpi je vrlo jednostavan. Ja ne vidim zasto bi i najmanje sranje trebalo bilo ko od nas da trpi osim ako od toga nemamo neke koristi.

Verovatno je u pitanju indigo klinac. Za njih je karakteristican poremecaj paznje..

moguce . za te indigo klince su pisali da su jako tolerantni i empatichni , i da su oni buducnost covechanstva u novom milenijumu ... 

They come into the world with a feeling of royalty (and often act like it)
They have a feeling of "deserving to be here," and are surprised when others don't share that.
Self-worth is not a big issue. They often tell the parents "who they are."
 They have difficulty with absolute authority (authority without explanation or choice).
They simply will not do certain things; for example, waiting in line is difficult for them.
They get frustrated with systems that are ritually oriented and don't require creative thought.
They often see better ways of doing things, both at home and in school, which makes them seem like "system busters" (nonconforming to any system).
They seem antisocial unless they are with their own kind. If there are no others of like consciousness around them, they often turn inward, feeling like no other human understands them. School is often extremely difficult for them socially.
They will not respond to "guilt" discipline ("Wait till your father gets home and finds out what you did").
They are not shy in letting you know what they need. [/li]
[li][/li]

http://forum.burek.com/indigo-osobe-t115101.10.html

Kako je lako osudjivati...

Verujem da je polovina dijagnoza poremećaja pažnje netačna ili lažna, te da je produkt zapada.
Pitajte samo koliko je bilo dece sa tim problemom kada su nam roditelji bili mali... a većinom su izrasli u normalne ljude. A sada - kad je dete živahno, kao što deca i treba da budu, odmah bam! dijagnoza i lekovi, da mi lepo njega od malena počnemo da drogiramo i prevaramo u zombija... 

Zato i prema tim dijagnozama i kategorizacijama treba biti jako obazriv... a to je ono što inkluzija može da anulira, ali su cene za to prevelike, nažalost.

inkluzija ne moze da anulira nishta :

- ako dete stvarno ima zdravstvene probleme (fizichke prirode) onda tu nikakvo pretvaranje ne pomaze . ono ce ostati bolesno , a ometace druge .

- ako dete samo simulira onda prihvatanjem te njegove igre ono nema nikakvu motivaciju da prestane . shta vishe , loshe ce uticati na drugu decu .

To i ja mislim. Malo je zivahno odmah kazu da je hiperaktivno, dijagnosticiraju ADHD i daju mu lekove. Ne ide tako

Videh slucaj deteta koje nije znalo u 3 godine vise od nekoliko reci. Roditelji su mislili da je mentalno zaostao. Sva sreca pa je vaspitacica imala strpljenja i pricala sa njim svaki dan i dete je "naprasno" progovorilo za nekoliko meseci. Kada su roditelji pitali u cemi je bio problem ona im je rekla: "Ne mozete ocekivati da progovori lepo kada ne pricate sa njim"  Nazalost, neki put je jednostavnije "okriviti" dete nego preuzeti nesto konkretno da se stanje poboljsa

A da li je normalno dete koje ima neki problem nazivati degenrikom i prakticno pozivati na linc?


Ako cemo iskreno, to je stav sa kojim se deca sa problemom i njihovi roditelji susrecu na dnevnom nivou...