10.07.2005 www.crnalegija.bj

ZAŠTO SE SOTONIZIRA NDH?
Iako je prošlo preko pola stoljeća od kada je nestala Nezavisna Država Hrvatska, i premda je ona postala poviestnom činjenicom, tu se državu još uviek sotonizira. Dapače, danas još i više nego prije. Tko to čini i zašto?

Čimbenici nastanka NDH:

Svaka država u poviesti rezultanta je brojnih silnica i činbenika, a nikada samo jednog faktora. Tako je i NDH 10. travnja 1941. nastala u prostoru medjusukoba dvaju svietskih blokova: Antante, koja je stvorila Jugoslaviju kao tampon državu radi ometanja Nijemaca da se spoje s Turcima i tako dopru do naftonosnih polja, i sila Osovine, koje su preko NDH htiele ovladati komunikacijom Baltik-Suez, opet radi nadzora nad naftnim poljima. Dakako, tu je i neugasiva stoljetna želja Hrvatskoga feniksa, koji se vazda radja iz svoga pepela. Da bi izmakao sveopćem srbskom pokolju tiekom dva desetljeća sužanjstva u Jugoslaviji, Hrvatski feniks diže svoja krila i upravo Desetog Travnja obznanjuje Nebu i Zemlji, sielom svietu oko sebe, da je stvorio svoju vlastitu, nezavisnu državu. Na trećem, pak miestu jest i slična volja drugih u Jugoslaviji porobljenih naroda.

Kada se svemu tome poznatom dodaju još i nepoznati transcendentalni razlozi koji vazda vode i upravljaju sve poviestne tokove, onda je posve jasno da je Nezavisna Država Hrvatska morala nastati u prošlom ''stoljeću smrti'', u kojemu se, uz veličanstvena znanstveno-tehnička otkrića i izume, stvarao i novi poredak: konačno oalobodjenje niza novih, manjih zemalja od kolonijalizma velesila. Taj je proces započeo nakon I. svietskog rata, kada je stvoreno davdesetak novih država. U tome nazaustavivom procesu NDH nije mogla nastati 1918., jer kolonijalističke sile još nisu bile poražene, pa su zaustavile proces nacionalne emancipacije na Balkanu i oko njega radi zaštite kolonijalnih interesa u Sredozemlju, Suezu i naftonosnim poljima. Medjutim, kada je zbog tih istih razloga započeo II. svietski rat, poviest je omogućila i hrvatskom narodu da se oslobodi srbskog klanja i pljačkanja i pokorničkog odnosa prema velikosrbskoj tvorevini koji je trajao od 1918. do 1941. g.

Dvie Hrvatske države u XX. stoljeću:

Budući da kolonijalistička alijansa ni u ovom ratu nije poražena, ona je ponovno stvorila Jugoslaviju kao svojega žandara na Balkanu – pomoću partizansko-četničkog saveza, uz puni blagoslov Engleske i Francuske. I Hrvati su opet pola stoljeća morali trpjeti masakre i ubojstva srbskih genocidaca.

Medjutim, ono što poviest hoće, to nitko od ljudi ne može posve uništiti. Tako je bilo i s procesom emancipacije potlačenih naroda, te se slobodna Hrvatska ponovno stvara nakon sraza kapitalističkog i komunističkog bloka, na crti propasti europskih komunizama. No Hrvatska je nezavisnost ovog puta sigurnija već i stoga jer se učvrstila kroz puno desetljeće i jer je uspiešno svladala nepovoljne vanjske činbenike, a sigurno će se uskoro osloboditi i vlastite pete kolone izdajica, kao biblijskih skakavaca koji bez rada i stvaralaštva žele dobro živjeti od prodaje svojih sunarodnjaka.

Zašto slavimo deseti travnja:

U tome sveopćem zanku obnove Hrvatskoga feniksa cieli sviestni hrvatski narod slavi 62. obljetnicu prve samostalne, i od rujna 1943., uglavnom cielovite hrvatske države nakon 1102. godine. To je ujedno i obljetnica stvaranja Republike Hrvatske, jer, da nije bilo NDH, da nije bilo junačke i mučeničke hrvatske borbe za slobodu 1941. – 1945., zacielo ne bi bilo ni današnje Republike Hrvatske. Koliko je ta istina bitna najbolje se vidi po očajničkom pokušaju što ih poduzima sadašnja crvena vladajuća garnitura, da se nekim novim Bleiburgom poništi i ova današnja država, da se dotuče hrabri hrvatski narod na putu prema slobodi, onako kako su to s državom i narodom učinili prethodnici današnjih jugoida 1945.

NDH – država kao i svaka druga:

Govoreći danas bez ikakvih opterećenja – jer se nalazimo na distanci od preko 60 godina – može se mirne duše uztvrditi da je NDH bila država kao i svaka druga država. Kada joj neprijatelji spočitavaju da je bila ''teroristička'' i ''kvislinška'', valja ukazati na poviestne činjenice koje govore suprotno. Naime, NDH je nastala prije dolaska Nijemaca i Talijana, nastala je neodoljivom voljom hrvatskoga naroda i njegovih revolucionarnih snaga da se ta država prizove u život i ustroji.

Neprijatelji pritom krivotvore i broj žrtava, što je opovrgnula i znanost, ali se još i danas prešućuju pobjednički zločini i ne sudi se zločincima koji nakon svršetka rata, bez suda i ikakva valjana razloga, na najzvierskiji način poubijali najmanje pola milijuna Hrvata. Dapače, današnja vlast takve abolira, a hrvatske hrabre borce iz domovinskog rata šalje u Haaško stratište ili im pak sama sudi za izmišljene zločine. Staljin je pogubio na desetke milijuna svojih gradjana, pa se ipak danas nigdje ne govori o njegovim zločinima, a najmanje u samoj Rusiji. Današnja je Rusija takodjer počinila zvierski pokolj nad nedužni Čečenima; Vieće Europe najavilo je kako će zbog toga biti izbačena iz njihovih redova, no to se nije dogodilo jer je Europa nemoćna prema Rusiji. Medjutim, ona lieči svoje komplekse niže vriednosti na zemljama poput Albanije, Hrvatske ili BiH. Naime, ona pošto-poto želi uništit njihovu izvojštenu slobodu, pa ih preko Haaškog stratišta u svietu lažno prikazuje zločinačkima, premda su bili žrtve. To je sramotno za cieli suvremeni sviet.

Istina o NDH:

Slaveći u tome ozračju 62. obljetnicu Nezavisne Države Hrvatske, mi odbijamo sve objede tih snaga protiv NDH. Jer, istina je suprotna. Evo samo dva primjera: u doba rata židovi su najmanje proganjani u Hrvatskoj, čak im je NDH pomagala da se sklone po našim otocima, gdje su ih Talijani tolerirali, a od onih židova koji su bili sankcionirani, ni jedan nije stradao zbog svog židovstva, nego zato što se uključio u djelatnu pobunu protiv svoje države. Da je tako, pokazuje i činjenica da je u organima vlasti NDH u postotku bilo najviše židova od svih zemalja Osovine. Isto tako Hrvati nisu bezrazložno progonili ni jednog srbina, nego opet samo one koji su ustali i zajedno s partizanima i četnicima rušili pruge, napadali crkve, ubijali svećenike i klali Hrvate, a Srbi su, naglašavamo, s tim pokoljima počeli i prije proglašenja NDH.

Suprotno tome, nakon rata, protivno svim odredbama medjunarodnih zakona o ratnom pravu, partizani su na području sadašnje RH i BiH poubijali više od 500 tisuća predanih i izručenih vojnika, gradjana pa i njihove djece. Tah zločin nije opovrgnuo ni Milovan Djilas, nego ga je opravdao (kakvom li činjenicom!!!), da je naime, ''hrvatska vojska morala umrijeti da bi živjela Jugoslavija''.

Nezavisna Država Hrvatska bila je sveti znamen hrvatske borbe za slobodu, a to je ona i danas: sveti znamen borbe protiv svih lumpaša, propalica, štakora, skakavaca, koji ništa ne znaju, ništa osim rušenja Hrvatske i njezine rasprodaje stranim interesima. Ova je zato obljetnica i znamen još jednog radjanja Hrvatskog feniksa: on će opet snažno uzletjeti svojim krilima i pronieti svietom istinu o napaćenom narodu Hrvata, koji se bori, i koji svoju slobodu nikome dati ne će.
 

NAČELA HRVATSKOG USTAŠKOG POKRETA
§ 1.


Hrvatski narod je samosvojna narodna (etnička) jedinica; on je narod sam po sebi, te u narodnostnom pogledu nije istovjetan s ni jednim drugim narodom, niti je dio pleme bilo kojega drugoga naroda.

§ 2.

Hrvatski narod ima svoje izvorno poviestno ime HRVAT, pod kojim se je pojavio u davno poviestno doba, pod kojim je prije 1.400 godina došao u današnju svoju postobinu, te pod kojim živi sve do danas. To ime ne može i ne smije zamieniti ni jedno drugo ime.

§ 3.

Svoju današnju postojbinu učinio je hrvatski narod već u pradavna vremena svojom DOMOVINOM, u njoj se trajno nastanio, s njome srastao i dao joj izvorno i naravno ime HRVATSKA. To se ime ne može i ne smije zamieniti ni jednim drugim imenom.

§ 4.

ZEMLJA, koju je u pradavno doba hrvatski narod zaposjeo, te koja je postala njegovom domovinom, prostire se na više pokrajina, koje su imale svoja posebna pokrajinska imena dielom još prije dolazka Hrvata, dok su druga pokrajinska imena nastala poslije, nu sve te pokrajine sačinjavaju jednu JEDINSTVENU DOMOVINU HRVATSKU, te nitko nema prava, da ikoju od tih pokrajina svojata za sebe.

§ 5.

Hrvatski je narod došao u svoju domovinu Hrvatsku kao podpuno SLOBODAN NAROD i to u vrieme seobe naroda VLASTITOM POBUDOM, te je tu zemlju osvojio i svojom za uviek učinio.

§ 6.

Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku došao podpuno IZGRADJEN (organiziran) ne samo obiteljski, nego i vojnički, te je odmah po dolazku osnovao svoju vlastitu DRŽAVU sa svima obilježjima državnosti.

§ 7.

Svoju vlastitu državu Hrvatsku, osnovanu već onda, kada su mnogi drugi narodi živjeli još podpuno nesredjeno (neorganizirano), hrvatski je narod održao kroz sve vjekove pa do konca svjetskog rata, a nije je se, kao ni prava na nju nikada a ni koncem svjetskog rata bilo kojim činom bilo kojom zakonitom odlukom odrekao ni to svoje pravo na koga drugoga prenio. Tek mu je koncem svjetskog rata tudjinska sila spriečila, da dalje vrši svoja VRHOVNIČKA (suverena) prava u vlastitoj svojoj državi u Hrvatskoj.

§ 8.

Odstranivši putem ustanka tudjinsku silu sa svog narodnog i poviestnog područja, hrvatski je narod oživotvorio svoje pravo vrhovničke (suverene) vlasti podpuno samostalnu i NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU. On imade pravo tu svoju vrhovničku vlast proširiti na cielo svoje neprekinuto narodno i poviestno područje. Hrvatski narod ne vežu nikakve medjunarodne niti državopravne obveze iz prošlosti, koje nisu u podpunoj suglasnosti s ovim načelima pa se na njih u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj niti ne obazire.

§ 9.

Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto takvo pravo ima i svaki pojedini Hrvat kao član te cjeline. Ta sreća i to blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojedince kao članove cjeline jedino u posve samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pa stoga ona ne smije i ne može biti sastavnim dielom u ni jednom obliku ni jedne druge države niti ikakve druge državne tvorevine.

§ 10.


Hrvatski narod ima svoje vrhovničko pravo (suverenitet), po kome on jedini ima vladati u svojoj državi upravljati sa svim svojim državnim i narodnim poslovima.

§ 11.

U hrvatskim državnim i narodnim poslovima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko, tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskog naroda. Isto tako ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i hrvatske države odlučivati ni jedan strani narod ni država.

§ 12.


SELJAČTVO JE TEMELJ I IZVOR SVAKOGA ŽIVOTA, PA JE KAO TAKAV PRVI NOSILAC SVAKE DRŽAVNE VLASTI U HRVATSKOJ DRŽAVI. I kraj toga svi staleži hrvatskoga naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući i ostali staleži u hrvatskom narodu, čiji su članovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i porijeklo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, taj u devetdeset slučajeva od stotine nije hrvatskoga porijekla ni krvi, već je doseljeni stranac.


§ 13.

Sva tvarna (materijalna) i duhovna dobra u hrvatskoj državi vlasničtvo su naroda, te je on jedini vlastan njima razpolagati i njima se koristiti. Prirodna bogatstva hrvatske domovine, napose njezine šume i rude ne mogu biti predmetom privatne trgovine. ZEMLJA MOŽE BITI VLASTNIČTVO SAMO ONOGA, KOJI JE OBRADJUJE SAM SA SVOJOM OBITELJI, TO JEST SELJAKA.


§ 14.

Temelj svake vriednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest dužnost. Stoga u hrvatskoj državi rad označuje stupanj vriednosti svakoga pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnosti narodnog blagostanja. Nitko ne može imati nikakvih posebnih prava, nego svakom samo dužnosti prema narodu i državi daju pravo na zaštićen život.

§ 15.

Vršenje svih javnih dužnosti (funkcija) vezano je za odgovornost. Svatko, tko u ime naroda države vrši javne poslove bilo kakve vrste, odgovara sa svojim dobrom i sa svojim životom za sva djela propuste. Nu dužnost i odgovornost prema cjelini imadu biti temeljem i svakoj djelatnosti u posebničkom (privatnom) životu svakog pojedinog člana hrvatskoga naroda.

§ 16.

Težište ćudoredne (moralne) snage hrvatskoga naroda leži u urednom i vjerskom obiteljskom životu, njegova gospodarska snaga u seljačkom gospodarstvu, zadružnom životu i prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje, obranbena snaga u sredbotvornim (organizatornim) i prokušanim vojnim vrlinama. Prosvjetni kulturni napredak hrvatskoga naroda temelji se na prirodnoj narodnoj darovitosti i prokušanoj sposobnosti na polju znanosti, prosvjete i umjetnosti. Industrija, obrt, kućno rukotvorstvo i trgovina imaju biti ruka pomoćnica sveukupnom seljačkom i obćem narodnom gospodarstvu. Te grane života imaju biti polje častnoga rada i vrelo dostojnoga života radnika, a ne sredstvo gomilanja narodne imovine u rukama glavničara (kapitalista).

§ 17.

Skladno gojenje, promicanje i usavršivanje svih narodnih vrlina i grana narodnoga života zadaća je svih pregnuća javnoga rada i državne vlasti kao takve, jer one daju podpuno jarnstvo obstanka, vjekovnog bivstvovanja i blagostanja sadašnjih i budućih pokoljenja i cjelokupnog hrvatskog naroda, te obstojnosti i sigurnosti Nezavisne Države Hrvatske.

Dano u Glavnom Ustaškom Stanu dne 1. 1933. i dne 16. travnja 1941.

Poglavnik: DR. ANTE PAVELIĆ, v. r.

.

Obratite paznju na znak U na dresovima, ove ekipe...

CRNA LEGIJA

U povijesti hrvatskog domovinskog rata 1941 - 1945. legendarno mjesto zauzimlje glasovita Crna legija. Zacetak ove najslavnije ustaske jedinice nalazi se u dvjema sarajevskim ustaskim bojnama (800 boraca), pod zapovjednistvom satnika Becira Lokmica. Te su bojne bile oblikovane za obranu proti velikosrbskoj cetnickoj navali, koja izbija ljeti 1941.

Prvi cetnicki napadaj zbio se kod sela Blazuja, 15 km od Sarajeva, kada je iz busije napadnut jedan teretnjak te pada ustaski duznostnik Ilija Trogrlic sa cetvoricom ustasa. Zatim cetnici Save Derikonje napadaju selo Sjetinu izpod Jahorine i ubijaju 60 mjectana, medu njima i zene i djecu. Sliede cetnicki napadaji u okolici Varcar Vakufa, Dervente, Zvornika i t.d. Povjerenik Glavnog Ustaskog Stana za Bosnu, satnik - povratnik Jure Francetic, rodom iz Otoca u Lici, tada 29 godina star, vec je 3. i 17. Svibnja 1941. uputio pucanstvu poziv da drzi mir i red te suraduje u izgradnji NDH,takoder i pravoslavnom pucanstvu postivanje i obstanak. Nu Kraljevska jugoslavenska vlada u izbjeglistvu neprekidno je pozivala na ustanak preko krugovala, sto su i provadali cetnicki kolovode, uz pomoc srbijanske Nediceve vlade. Nakon poginuca Becira Lokmica, Jure Francetic preuzima i zapovjednistvo sarajevskih ustaskih bojni, od kojih uz pomoc satnika Rafaela Boban stvara jaku borbenu jedinicu. Kako nije bilo drugog sukna za odore, osim crnoga, ta je postrojba prema boji svoje odore prozvana "Crnom Legijom".

Procelnik Operativnog odjela Hrvatskih oruzanih snaga, general bojnik Fedor Dragojlov, pise u "Svicarskom vojnom casopisu": "...Polozaj u iztocnoj Bosni bio je tezak... Zadacu pokretnih udarnih snaga preuzima u sirem prostoru Sarajeva t.zv. Crna Legija. To je bila postrojba, sto je ustaski bojnik (kasnije pukovnik) Jure Francetic sastavio od triju bojni, vrlo dobro naoruzanih, pokretnih za suzbijanje cetnika i partizana, sto su bili preplavili iztocnu Bosnu. U nju su se novacili dobrovoljci, muzevi i mladici iztocne i juzne Bosne, ciji su domovi bili opustoseni ili ciju su rodbinu cetnici i partizani poubijali. Jacina Crne legije iznosila je u pocetku od 1.200 do 1.500 ljudi, a ime je dobila zbog njezine crne odore. Njezin najuspjesniji podhvat bio je, kad je u veljaci 1942. napala cetnike u podrucju iztocno od Romanije, te ih okolice Vlasnice i Srebrenice protjerala preko Drine".


Izobrazitelji iz Poglavnikove tjelesne bojne - ustase povratnici Krune Devcic, Jozo Dadic, Bozo Vidov, Vodopija, Munetic i drugi preuzeli su izobrazbu Crne Legije u vojarni na Kosevu kod Sarajeva. Ubrzo zatim Legija ulazi u ostru zimsku borbu sa cetnicima i goni ih kod Kasindola, Vareca, Brgule, Zuleta, Doboja, na Ugar Planini, kod Koricana i Konjica. Koncem 1941. u dvodnevnom pohodu Legija cisti obronke Paklenice i Kraj od Maglaja prema Sjeveru, do Bradarica. Dne 11. siecnja 1942. vodi pobjedonosnu borbu kod Krivaje i Vijka, a zatim kod Careve Cuprije, Olovo, Krivajica, Vozuce i Zavidovica, na Podromanji i kod Glasinca. Na najvisem vrhu Romanije iztice hrvatsku ratnu zastavu, skidajuci cetnicku. Dne 20. veljace oslobada Senkovice, a zatim Sokolac, Vidric, Zliebove i Kosutic. Dana 1. veljace oslobada Han Krum, Han Piesak, Mekote, Krusace, Crnu Rieku, Kraljevo Polje, Han Ploce, Vlasenicu, Milica Selo i Drinjacak. Dne 9. travnja progoni cetnike kod Bratunca i tuce kod Bjelavac i Srebrenice. Na sam Deseti Travnja 1942. podpukovnik Jure Francetic salje Poglavniku na dar cuturicu vode iz Drine - iztocne granice NDH. Sliedeceg dana nastavlja se podhvat prema Viogori i Bratuncu, a 18. IV. kod Kusaca. Dne 20. Travnja Legija oslobada Staro Brdo, Slap, Luku, Peci, Skelan i Fakovice.

Borba Crne Legije nije zavrsila na Drini. Ljeti 1942. ona sudjeluje u unistenju "partizanske republike" na Kozari. Nakon tog dio Crne Legije vodi borbe kod Livna. U Kupresu god. 1942. sest stotina "Crnaca" - kako su ih zvali - sudjeluje u obrani Kupresa te zajedno s mjestnom vojnicom tesko porazuje partizanske "brigade" u dva dana i dvie noci borbe. Vecinu borbi Crna Legija vodila je pod osobnim zapovjednistvom Jure Francetica, koji je zbog svog osobnog junastva odlikovan Velikom zlatnom kolajnom, Poglavnika Ante Pavelica za hrabrost, s naslovom viteza, a za vojno umiece zeljeznim trolistom.

izvor-blog: za dom i slobodu

Evo najveći skup nacista od kraja drugog svetskog rata!
Naravno,usred ustaške Hrvatske!